Stare kuke: Debitirali u 90-tima i još uvijek žare i pale nogometnim travnjacima
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 05.01.20. | 11:30
Odgojili su mnoge generacije i uporno odbijaju objesiti kopačke o klin.
Životni vijek nogometaša varira, ali u pravilu 35. godina je neka gornja granica kad ih se ako ništa tjera u mirovinu. Međutim, postoje igrači koji su prekinuli karijeru na samom zenitu karijere, poput Erica Cantone koji je odlučio da je vrijeme za nove izazove pa se okrenuo glumi.
No, postoje i oni koje teško da išta, a kolike su legende nitko, ne može natjerati da objese kopačke o klin. Mnogi naši čitatelji se vjerojatno nisu ni rodili kad su ovi "starci" radili prve nogometne korake, ali oni su još uvijek aktivni...
Počet ćemo s dvije golmanske legende, a to su Gianluigi Buffon i Iker Casillas.
Gigi je debitirao u dresu Parme 1995. godine kao 17-godišnji klinac. O njemu ne treba trošiti previše riječi, zasigurno jedan od najvećih vratara svih vremena, a po mnogima najbolji svog vremena, a to je razdoblje od 25 godina. Međutim, on je jedan od rijetkih za kojeg znamo što ga drži još na sceni. Liga prvaka, nedosanjani san velikog Gigija, motiv zbog kojeg ne može odustati.
Iker je tri godine mlađi od Talijana, ali je već kao 16-godišnjak sjeo na klupu velikog Reala, ali je postao standardan tri godine poslije. Casillas je osvojio baš sve što se može osvojiti i njegov motiv je to što golmani mogu trajati pa on kao 38-godišnjak još nije zreo za mirovinu.
Nije toliko čudno kad vratari i nakon četrdesete ne odustaju, ali je poprilično nevjerojatno kad veznjaci ili napadači i dalje trče za loptom i to na vrhunskom nivou.
Vezni red će nam predstavljati nogometaši koji su u zenitu karijeri bili trkači pa kao ne čudi što još „giljaju“ po travnjaku pa ćemo ih zbog sjajnih pluća i defenzivnog umijeća postaviti kao univerzalce.
Emre Belezoglu debitirao je 1996. godine kao 16-godišnjak u dresu Galatasaraya i odmah postao standardan. Predvodio Galatu u senzacionalnim osvajanjima europskih trofeja, kao i reprezentaciju trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 2002..
Gareth Barry prvi profesionalni nastup obilježio je 1998. godine kao 17-godišnjak u dresu Aston Ville. Rekorder je lige po broju nastupa, a nedavno mu je Slaven Bilić produžio ugovor u dresu WBA.
Maxi Rodriguez karijeru je započeo 1999. godine u Newell's Old Boysima, da bi preko Espanyola, Atletica i Liverpoola ove sezone vratio u svoj matični klub valjda da zaokruži sjajnu karijeru.
Jedina iznimka među sprinterima iz veze je Shunsuke Nakamura, legendarni veznjak Celtica debitirao je 1997. godine u dresu Yokohama F. Marinosa, za koje i danas kao 41-godišnjak i dalje nastupa.
Napadači su posebna priča, a tu se krije par legendi koje ne odustaju i hvala im na tome.
Prvi je naravno Zlatan Ibrahimović, debitirao je u dresu Malmoa 1999. godine kao 18-godišnjak. Prije par dana se vratio iz SAD-a u Milan vjerojatno da svima dokaže da je još uvijek top klasa. Njegov najveći minus karijere je što mu nedostaje Ušati trofej, no prema njegovim riječima taj doseg nema ni njegov najveći i jedini uzor legendarni Ronaldo Luis Nazario de Lima pa ga nije pretjerano ni briga.
Odmah do njega je neuništivi Peruanac Claudio Pizzarro, koji je prvi profesionalni nastup imao davne 1996. godine kao 18-godišnjak. S Bayernom je osvojio sve, a u 41. godini trese mreže u Ligi petice u dresu Werder Bremena. Svaka čast.
Treći na ovoj listi je legendarni Bask Artiz Aduriz. Započeo je profesionalnu karijeru 1999. godine u malom klubu Antiguoko zajedno sa Xabijem Alonsom, Mikaelom Artetom i Iraolom, no oni su za razliku od Artiza svoje kopačke objesili o klin. Aduriz je početku svoje karijere bio treća opcija u napadu Bilbaa pa je morao preko posudba pokazati kakva je on zapravo igračina. Tek u trećem povratku u klub postaje živuća legenda, a to je najbolje pokazao ove sezone kad sa 38 godina na leđima posprema golčinu Messiju i društvu za ekstazu na legendarnom San Mamesu.
Puno je još igrača koji su zagazili u četvrto desetljeće, a još ganjaju loptu po terenu. Kao što su Roque Santa Cruz, također legenda Bundeslige ili Artur Boruc, bezvremenski Joaquin ili branič Hilton iz Montpelliera koji sa 41 na leđima ganja napadače po terenu, ima još starih kuka što imaju za objasnit ili pokazati.
No, za kraj smo ostavili apsolutnog rekordera, čovjeka koji je umirovio ne samo sve nogometaše već i radnike po tvornicama, a to je jedan i jedini Kazuyoshi Miura. Legendarni Japanac rođen je prije 53. godine i ne bi vjerovali još trči s brojem 11 na leđima. Pionir nogometa na azijskom kontinentu, počeo je kao 15-godišnjak putovati po Brazilu kako bi izučio nogometne vještine, a prvi profesionalni ugovor, kao i debi, ostvario je u Santosu davne 1986. godine. Hrvatski puk će ga se najviše sjećati iz epizode u tadašnjoj zagrebačkoj Croatiji, a to je bilo kad su većina gore spomenutih tek startali, dok je gospodin bio na „zalasku“ karijere. Kolika je bio zvijezda dokaz je ogroman broj japanskih novinara, koji su pratili slavnog nogometaša na svakom treningu i utakmici. Legendarni Kazu danas je suigrač Nakamure u Yokohami i ne da mu se još odustati pa i nemoj kralju…
Malo smo se poigrali s grafikom kako bi izgledala najbolja momčad od ovih „staraca“. Teško da bi mogli biti konkurentni, ali lijepih poteza ne bi nedostajalo jer legende nogomet jednostavno imaju u malom prstu.
Pogledajte TEČAJEVE Germania Sport kladionice.
(foto: Reuters)
