.jpg.webp)
Srčanost koja je nadišla svaki limit i odnijela bod na Kvarner
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 19.04.26. | 08:01
Rijeka će ostati jedina momčad koja ovog proljeća u dvomeču nije potpisala kapitulaciju protiv Dinama, a napraviti to bez ponajboljeg igrača lige je ogroman podvig
Raspoloženje Kovačevićevog stroja već je u mnogome opjevano. U zadnjih mjesec dana, svima su, do Rijeke, zabili barem četiri pogotka, nerijetko i više. Imajući to u vidu, kao i činjenicu da na najteže ligaško gostovanje dolaze bez najveće zvijezde momčadi, pomislili bi neki da se sprema blamaža, tim više nakon uistinu razočaravajućeg poraza od Osijeka (0-2).
Šuškalo se već s nadimkom 'OtpremVictor' s uvjerenjem kako je ovo kraj Španjolca na klupi Rijeke. Umjesto toga, Sanchez se pokazao kao najdostojniji oponent treneru Dinama. Nitko u ovom proljetnom dijelu sezone nije zatvorio vezni red Plavih na ovaj način. Zajc i Stojković bili su nevidljivi kroz veći dio utakmice, a Mišić, koliko god raspoložen, nije mogao sam.
No, gdje tu zapravo leži ključ pozitivnog rezultata? Jer, budimo realni, bilo kakav bodovni saldo izvući iz Maksimira protiv Dinama, je uspjeh. Sanchez nije kemijao s izmišljanjem pozicija igračima (osim jednom), već je svakom pretpostavio njegovu, igrajući na kartu njihove srčanosti. Igrači koji su istrčali na travnjak nisu odveć na glasu kao neki famozni tehničari s loptom, izuzev Dantasa, ali to nije bilo ni bitno.
Ono što je, pak, je taj dodatni metar, dodatni korak, dodatni beskompromisni ulazak u duel. Lasickas je bio očigledni primjer toga. Upravo su njegovi dodatni koraci, dodatni ulasci iz drugog plana rezultirali najstrožom kaznom u 51. minuti. On se, po svim nogometnim parametrima, nije uopće trebao nalaziti tamo, na 12-13 metara od Livakovića, pa opet, uvjeren u vlastite trkačke sposobnosti, takav si je izlet mogao dozvoliti.
O Dantasu je već više bespredmetno i govoriti. Omaleni Portugalac iz dana u dan pokazuje kako ga samo fizička statura odvaja od bitne uloge u nekoj momčadi Lige petice. Otvaranje prema lopti, rješenja koja ima, čitanje igre… Sve je na jednom doista zavidnom nivou. I možda bi on pokupio sve cvijeće unutar riječke momčadi, no vrijeme je da i onaj iz sjene dobije svoje lovorike. Riječ je o Ameru Gojaku.
Bosanskohercegovački nogometaš (jer teško ga je svrstati pozicijski, s obzirom na to što je sve odigrao pod Sanchezom) je mokri san svakog trenera u svlačionici. Nije on tip igrača od kojega ćete ikad čuti išta negativno, pa čak i kada mu okruženje ne odgovara. On je taj koji šuti, radi, trenira i vodi primjerom i koji radi sve što se od njega traži. Pa tako i kada mu je Sanchez rekao kako će u Maksimiru zaigrati u paru s Adu-Adjeijem, nema sumnje kako je bez pogovora prihvatio taj prijedlog i iskoristio ga maksimalno u svoju korist.
Igrača kalibra Tonija Fruka ne može zamijeniti gotovo pa nitko. Ne samo u riječkim redovima, već bi na prste jedne ruke mogli nabrojati igrače iz cijele lige koji bi mu bili dostojna zamjena na toj poziciji. Takva finoća u igri je nedostižna i sam Gojak vjerojatno zna da on ne može tako. Ali, ono što može donijeti na stol: od duel igre, spuštanja po loptu, razigravanja kao dodatni veznjak u fazi napada je sjajna alternativa Frukovim genijalnostima. A srčanost koju on posjeduje, sve njegove kvalitete još dodatno pojača.
Da se ne lažemo, iako je Rijeka odigrala dobro, pred njima je i dalje jako puno posla. Dio grijeha Španjolcu možemo oprostiti zbog zdravstvenog kartona, ali neka od izdanja Rijeke u posljednje vrijeme uistinu su zabrinjavajuća. Ipak, ovo gostovanje u Zagrebu daje razlog za optimizam. Najbitnija utakmica sezone aktualnog vlasnika dvostruke krune odigrat će se na Opus Areni 13. svibnja protiv istog protivnika. Ovdje su pokazali da s Dinamom mogu. Ojačani za Fruka i Vignata, u jednoj utakmici, zaista se imaju čemu nadati.

.jpg.webp)



.jpg.webp)




.jpg.webp)


.jpg.webp)

