SRAMOTNI STANDARD ZLATNOG DEČKA: Lik sa pet utakmica za West Ham ima prednost nad polufinalistom Europske lige?!

Danas je izašao popis igrača nominiranih za nagradu „Golden Boy“, koju organizira talijanski sportski list Tuttosport, u suradnji s nekolicinom uvaženih sportskih redakcija diljem Europe.

>>Ovo su najbolji mladi igrači Europe: Najviše Engleza, po dva igrača iz Reala i Liverpoola

U četrnaest godina ta je nagrada završila u rukama mnogih igrača koji su se s vremenom prometnuli u najveća imena svjetskog nogometa, poput Waynea Rooneyja, Lionela Messija, Sergija Aguera, Paula Pogbe i sličnih. No, u zadnjih nekoliko godina javljaju se određene kritike na popis, pogotovo na račun često nejasnih kriterija koji su doveli određene igrače na popis. Ukratko, osim očekivanih imena koja su općepoznata i očekivana – i gdje će jedno od njih gotovo pa sigurno biti osvajač – dobar dio igrača tu djeluje kao da je postavljen tek tako, pro forma.

Najočitijom nelogičnošću ističe se minutaža koju su dobivali određeni igrači tijekom perioda koji se uzima u obzir kao relevantan za nagradu, a to je prošlo proljeće i ova jesen. Primjerice, na popisu se nalaze igrači koji su neosporno talentirani, ali koji su minule sezone na najvišoj razini – na kojoj bi igrači trebali valjda igrati ako ih se tretira najboljima u Europi – odigrali mizernu količinu minuta.

Primjerice, kako utvrditi punu dimenziju talenta u kontinuitetu na najvišoj razini kod Juventusovog Rodriga Bentancura, koji je u navedenom periodu u dresu Juventusove prve momčadi odigrao svega 79 minuta? Ili Kyle Walker-Petersa, koji je u istom periodu imao punih 90 minuta seniorskog nogometa u Tottenhamu? Situacija nije ništa bolja ni kod Reecea Oxforda (412 minuta, odnosno nešto manje od pet utakmica), Evertonovog Dominica Calverta-Lewina (689 minuta, manje od osam utakmica), Realovog Borje Mayorala (nešto više od osam utakmica), RB Leipzigovog Jean-Kevin Augustina (850 minuta, nešto više od devet utakmica) itd.

Ako izuzmemo iz ove liste imena poput Ousmanea Dembelea, Marcusa Rashforda, Gabriela Jesusa, Gigija Donnarumme, Kyliana Mbappea i još nekolicine najočitijih kandidata za osvajanje nagrade, onda je upitno po kojem kriteriju je netko od ovih gorenavedenih igrača zaslužio svoje mjesto prije jednog Leona Baileyja, Riechedlyjea Bazoera, Maxwela Corneta i sličnih igrača te dobi koji su imali kudikamo veće uloge u postizanju fantastičnih rezultata, čak i u kontekstu europskih natjecanja? Neki već upiru prstom u menadžerske uplive i utjecaje na žiri Tuttosporta, pošto je taj list iako ugledan, sve više podložan transfer-špekulacijama i „medijskom prodavanju“ igrača. Titula makar užeg odabira nosi veliki prestiž pri pregovorima s nekim budućim zainteresiranim sredinama, stoga to i ne bi bio čudan pozadinski rasplet.

Bez obzira na to, tužno je vidjeti da se danas očito više cijeni dres i brend koji  taj mladi igrač zastupa, nego kriterij izvrsnosti pri, ironično, odabiru najboljeg mladog igrača Europe.

(Foto: Action Images)