SPOMENAR: Interkontinentalni kup - nogomet od kojeg su pucale kosti

Sve je počelo od Mussolinijeve manijakalne želje da fašistička Italija postane prvak svijeta... Sredstva nisu birana - od vrbovanja sinova i unuka osiromašenih imigranata koji su krajem 19. stoljeća pobjegli u novi svijet u potrazi za boljim životom, do bestidnih krađa i sudačkih podmetanja na samom terenu. Španjolska, i prije svih Italija osiromašili su južnoamerički nogomet odvodeći neke od najboljih nogometaša. Počelo je s Raimundom Orsijem i Luisom Montijem, a nastavilo sa Sivorijem, Di Stefanom, Alcidesom Ghiggiom... Ovo su samo neka od imena velikih zvijezda, koje će punim sjajem zasjati daleko od matičnog naroda.   

Monti je igrao dva finala svjetskog prvenstva s dvije različite reprezentacije. U Urugvaju je nosio dres svoje Argentine i izgubio od domaćina, a četiri godine kasnije postao je prvak s Italijom. I Orsi je prvo nosio dres Gaučosa, bio jedan od heroja u Argentini, ali se naslovom planetarnog prvaka okitio s Azzurrima.

Slična je situacija bila s Alfredom di Stefanom i Omarom Sivorijem nešto kasnije, s tim što se njih dvojica neće proslaviti u reprezentativnom nogometu.

Alcides Ghiggia posebna je priča. On je postao božanstvo u svom Urugvaju kada je postigao pobjedonosni gol u finalu na Maracani 1950, da bi ga potom, poput prethodnika, vrbovali Talijani. Taj udarac najviše je zabolio Urugvajce, a na kontinentu predstavljao kap koja će preliti čašu. Sjeme razdora bilo je posijano...

Dok je Bugarin Dobromir Žečev - kakvog li imena za onakvog "mesara"?! – u srpnju 1966. na Goodisonu bjesomučno tukao Pelea, Sir Stanley Rous, prvi čovjek FIFA-e u tom trenutku i bivši generalni sekretar FA, govorio je u intimnijem krugu ljudi da bi eventualni neuspjeh Engleza na Svjetskom prvenstvu kome su domaćini, značio ujedno i težak udarac za englesku industriju, pa čak i politiku. 

Nagovještaji da je sve unaprijed izrežirano postojali su, dakle, još u ranoj fazi natjecanja...

Žečev je tako prebio Pelea da su ga s terena iznijeli na nosilima, a kada se koliko-toliko oporavio, dokrajčio ga je Portugalac Morales, a Brazilci su kao prvi favoriti doživjeli potpuni brodolom.

Argentina je natjecanje završila u četvrtfinalu porazom od Engleske 1:0. Taj dvoboj izazvao je mnogo bure. Južnoamerikance su suci ponovo osakatili. Njemački arbitar Kreitlein isključio je kapetana Gaučosa Rattina još u prvom poluvremenu, navodno zbog psovke.

Nakon 90 minuta opće makljaže na terenu engleski izbornik Alf Ramsey samo je dolio ulje na vatru:

"Argentinci nisu ljudi, to su životinje."

U Sheffieldu, gle čuda, Nijemcima i Urugvajcima pravdu dijeli Englez Finney. I on je svoju zadaću obavio bez pogreške. Isključio je dva Urugvajca i Panceri su slavili 4:0.

Nogometni rat Europe i Južne Amerike više se nije mogao izbjeći - ogorčeni Južnoamerikanci otad će koristiti svaku priliku za osvetu. Druga polovina šezdesetih tako je ostala upamćena kao najkrvavije razdoblje nogometne povijesti, a Interkontinentalni kup postao poprište surovih borbi koje se i dan-danas prepričavaju. Jedna od njih nazvana je "Bitka za Montevideo", druga "Masakr na Bomboneri".

BITKA ZA MONTEVIDEO

Prošlo je točno godinu dana od Svjetskog prvenstva u Engleskoj kada su se u borbi za neslužbeni naslov klupskog prvaka svijeta sastali Celtic i Racing. Premalo vremena kako bi rane zacijelile, a ogorčenje kod Argentinaca iščezlo. Legendarni menadžer Kelta Jock Stein sastavio je ratničku momčad sa samo jednim misliocem - Jimmyjem Johnstoneom.

Ono što je karakteriziralo ovaj sastav bilo je nevjerojatno jedinstvo. Svi ti momci rođeni su u krugu od 30 milja oko Parkheada i bili zaljubljeni u zeleno-bijele boje. Naslov prvaka Europe osvojili su iznenađujućom pobjedom u finalu nad Interom, kada je i počela njihova apsolutna dominacija škotskim nogometom, koja se oslikala u devet uzastopnih titula prvaka države.        

Stein je bio trener starog kova. Od svojih učenika napravio je neustrašive borce spremne podnijeti sve:

"I na treningu je tražio da dajemo sve od sebe, da ulazimo u dvoboje 100 posto. Često smo kući odlazili puni modrica", izjavio je jednom prilikom veznjak Bobby Murdoch.

Da nije bilo tako, tko zna kako bi se Škoti zapravo proveli u Argentini...

Celtic je na uzvrat u Avellanedu otišao s minimalnom prednošću iz prve utakmice. Jedini gol na Hampden Parku postigao je Billy McNeill u 69. minuti susreta. Znali su Kelti da Argentincima neće biti važno jesu li u pitanju Englezi ili Škoti, ali vjerojatno nisu mogli ni zamisliti ono što će im se dogoditi.

Još za vrijeme zagrijavanja Jock Stein morao je zamijeniti prvog golmana Ronnieja Simpsona, nakon što ga je ozlijedio projektil koji je doletio s tribina. Bio je to samo uvod u ono što slijedi. Iako je Celitic poveo 1:0 pogotkom Tommyja Gemmella u 21. minuti, Racing je već početkom drugog dijela preokrenuo i osigurao majstoricu (tada nije postojalo pravilo "gola u gostima"). Škoti su minimalni poraz branili "glavama" i primili i dali stotine podmuklih udaraca, da bi prava drama uslijedila tek po završetku utakmice, kada je poveća skupina navijača pokušala provaliti u Celticovu svlačionicu.

Koliko su se gosti u tom trenutku uplašili, najbolje opisuje izjava Jimmyja Johnstonea, pomalo u šali, pomalo u zbilji...

"Znate što, poručio bih Argentincima da sve zaborave. Neka uzmu pehar, mi ćemo biti sretni što idemo kući."

Treća utakmica odigrana je na neutralnom terenu - u Montevideu. Pravi show počeo je čim je delegacija gostiju stigla u Urugvaj. Prvo nisu mogli pronaći hotel koji bi ih primio, a kada su to nekako riješili, čitavu noć uoči utakmice odluke u sobe igrača domaćini su slali djevojke. Ali to je bio ljepši dio boravka u Urugvaju...

"Bitka za Montevideo", upamćena kao najružnija utakmica svih vremena, odigrana je 4. studenog. Toliko emocija, naboja i ludila nešto je što se više nikada neće dogoditi. Zapisano je da je prvi krvnički faul napravio Celtic, i to u četvrtoj sekundi susreta! Racing je ubrzo uzvratio istom mjerom.

Prva najava da sve polako izmiče kontroli dogodila se sredinom prvog poluvremena. Desni half argentinskog sastava "objesio" se o Johnstonea, a ovaj ga nakon nekoliko koraka snažno opalio laktom po nosu i zaradio isključenje.

"Tako je zapaljen fitilj, nakon toga više nije bilo povratka", prisjetio se Jimmy Johnstone u izjavi za klupsku televiziju prije nekoliko godina.

Istog trenutka na terenu je nastao kaos. Policija je uletjela kako bi razdvojila zavađene nogometaše, na terenu su se našli i treneri, rezervni igrači... Sudac iz Paragvaja Rodolfo Osorio, uvidjevši da neće moći dalje kontrolirati susret, pozvao je dva kapetana (Alfio Basile i Bobby Lennox) i naizgled postupio pametno - objasnio im je da će isključiti Basilea čim Racing napravi sljedeći brutalan prekršaj, odnosno da će "pocrveniti" Lennox u slučaju da Škoti nastave divljati. Kao vođe svojih momčadi njih dvojica trebali su smiriti suigrače.

Međutim...

Nisu protekle ni tri minute kada je Osorio izvadio drugi crveni karton. U svlačionicu je morao Alfio Basile. Nije prošlo previše vremena, a Paragvajac se ponovo uhvatio za džep. Iako je za novu gužvu na terenu i tučnjavu koja će uslijediti bio kriv John Clark (potukao se s Rullijem), Rodolfo Osorio ispunio je obećanje - isključio je kapetana Celtica.

"Krenuo sam prema izlazu, a onda mi je trener prišao i odgurnuo me rekavši da se vratim u igru", prepričavao je Lennox, koji je u trenutku incidenta bio 40 metara udaljen od gužve.

"Sudac me ponovo poslao van, ali Stein i dalje nije dopuštao da izađem!"

Sve to je potrajalo nekoliko minuta dok se na kraju na terenu nije pojavio policajac, izvukao sablju (!) i pod prijetnjom natjerao Lennoxa u svlačionicu.

Sve ovo još je više razjarilo Škote.

Usput, Racing je u 56. minuti poveo pogotkom Cardenasa, što je dodatno rasplamsalo strasti.

Treći Celticov igrač koji je isključen bio je John Hughes. Argentinski golman Cejas zadržavao je vrijeme, a Hughes odlučio "malo ga ubrzati" udarcem nogom u međunožje...

"Prvo što mi je palo na pamet kada sam vidio kako odugovlači bilo je udariti ga a da to nitko ne vidi."

Na njegovu žalost, to su vidjeli svi, pa i paragvajski sudac.

Utakmica se u posljednjim minutama pretvorila u pravu farsu. Zbog udaranja Cejasa crveni karton zaradio je i četvrti nogometaš Celtica Bertie Auld, ali on je ostao na terenu do kraja (?!) Kako i zašto, poznato je vjerojatno samo Rodolfu Osoriju.

Konačna bilanca bila je sljedeća četiri isključenja za Škote (Johnstone, Lennox, Hughs i Auld) i dva za Argentince (Rulli i Basile), uz čak 30 dosuđenih prekršaja za Racing i 21 za Celtic. Naravno, tu su uračunati samo prekršaji kada se netko previjao od bolova na terenu. Svi su preživjeli.     

Jedan od mirnijih momaka u sastavu Racinga Roberto Perfumo opisao je detalj iz tunela po završetku utakmice, kada su se strasti već počele smirivati:

"U jednom trenutku vidio sam kako polako prema meni ide onaj momak što nam je dao gol u Glasgowu - McNeill. Pogledao sam ga u oči i instinktivno podigao ruke u gard. Valjda zbog svega što se na terenu događalo... A on je ispružio ruku i gestikulirao objašnjavajući mi da želi zamijeniti dresove. Istog trenutka potekle su mi suze, nisam ih mogao zaustaviti. Skidajući dres obrisao sam lice. Odjednom, sve ružne stvari pale su u zaborav... Zagrlio sam ga i rekao mu: "Ovako se treba igrati nogomet". On se nasmijao i odgovorio na čistom španjolskom: "Buena suerte, buena suerte..." Kao da se ništa nije dogodilo", vraćao je film Perfumo godinama kasnije.

Iza "Bitke za Montevideo" ostale su neke činjenice: tri paklene utakmice na dva kontinenta, u tri zemlje i 7.000 prijeđenih milja. Nogometaši Racinga postali su heroji zemlje, svaki je nagrađen novim automobilom, dok su Steinove ratnike u Škotskoj dočekale kazne - svakom po 250 funti od plaće "zbog ugrožavanja ugleda britanskog nogometa", kako je objasnio predsjednik Celtica Bob Kelly.

Najveća generacija u povijesti kluba s Hampden Parka nikad neće oprostiti Upravi ovaj potez...

OSVALDO ZUBELDIA I UBITAČNI MALOLJETNICI  

Sljedeće godine naslovom prvaka Južne Amerike okitit će se argentinski Estudiantes, što je predstavljalo veliko iznenađenje, dok je Europu pokorio strašni Manchester United. Svijet je željno iščekivao novi spektakl u Interkontinentalnom kupu.

Osvaldo Zubeldia, čovjek koji je dobio nadimak Otac antinogometa, napravio je čudo sa sasvim prosječnom momčadi, koja do njegova dolaska nije osvojila nijedan naslov prvaka Argentine. Kada je došao, otpustio je gotovo cijelu momčad, doveo mlade lavove i od njih napravio prave krvoloke, ili kako će ih kasnije mediji nazvati "Ubitačne maloljetnike".

Bio je među prvim trenerima koji se bazirao isključivo na defenzivi, posebno usavršavao prekide i dosta pažnje posvećivao ofsajd-zamkama. Poseban dio njegove taktike bilo je psihološko maltretiranje suparnika na terenu. Studiozno se pripremao za svakog protivnika, istražujući ga do najsitnijeg detalja.

Legenda kaže da je jednom prilikom svojim izabranicima otkrio da je jedan od igrača iz protivničkog tabora tijekom lova slučajno ustrijelio prijatelja. Prvih nekoliko minuta utakmice nogometaši Estudiantesa nazivali su ga ubojicom, a on je, logično, ubrzo napustio teren.

Zubeldia je znao da će u sudaru s Manchesterom imati posla s boljim od sebe. Ponovo je morao pripremiti specijalnu taktiku...

Argentinci su prvo istražili tko je slaba točka u Unitedu - odluka je pala na Nobbyja Stilesa. Za vrijeme zagrijavanja igrači Estudiantesa napucavali su ga loptom i prozivali, a kada je utakmica počela, bilo je tu štipanja, gurkanja, popikavanja... Stiles je to nekako podnosio sve dok u 79. minuti, nakon jednog krvničkog starta, nije uzvratio. Njegov crveni karton predstavljao je još jednu pobjedu Osvalda Zubeldije.

Kao ni u tri susreta između Celtica i Racinga, brutalnosti nije nedostajalo ni ovaj put. Počelo je gađanjem svim i svačim s tribina, nastavilo krvničkim startovima Carlosa Billarda, a završilo razbijenom glavom Bobbyja Charltona. Menadžer Manchestera Matt Busby bio je zgrožen nakon 90 minuta "rata" u Buenos Airesu:

"Držeći loptu u nogama, moji igrači su riskirali život."

Argentinci su na kraju ostvarili planirano. Slavili su 1:0 i na uzvrat otišli s minimalnom prednošću.

Englezi su bili odlučni sve naplatiti s kamatom na Old Traffordu, ali ponovo su bili nadmudreni. Ili jednostavno nisu imali dovoljno bezobrazluka da bi se nosili sa svim podvalama koje im je pripremio Zubeldia...

Svega je bilo i na Teatru snova, nogometa ponajmanje. Barem onakvog kakav danas gledamo. Prvaka svijeta, ispostavilo se, odlučio je rani gol Ramona Verona, oca poznatijeg Juana Sebastiana Verona, koji će, igrom slučaja, mnogo godina kasnije zaigrati u dresu Manchester Uniteda.

Čim su poveli, Argentinci su "parkirali autobus" pred svoj gol i tu prolaza više nije bilo. Ponovo je sijevalo na sve strane, a ni isključenja, naravno, nisu izostala. Kada više nije mogao istrpjeti batine, George Best je nokautirao dvojicu igrača Estudiantesa. Hugo Medina, jedan od njih, također je poslan u svlačionicu. Dok je pokušavao napustiti teren (navijači su ga gađali kovanicama), Best mu je pljunuo u lice.

Vruć sudački krumpir na ovom susretu zapao je jugoslavenskom arbitru Konstantinu Zečeviću, ali on se čak, za razliku od kolege iz Paragvaja godinu dana ranije, još i dobro snašao.

Manchester je u 89. minuti nekako uspio izjednačiti, ali to je bilo sve od europskog prvaka.

Matt Busby ponovo je bio izvan sebe:

"Argentincima treba zabraniti igranje nogometa!", izjavio je menadžer Vragova vidjevši da su nogometaši Estudiantesa po završetku utakmice pokušali istrčati počasni krug dodatno razbjesnivši publiku.

MASAKR NA BOMBONERI

I treću godinu za redom prvak Europe morao je u Argentinu kako bi se ovjenčao naslovom najboljeg na planetu. Trijumfom nad Ajaxom (4:1) krajem svibnja 1969, ta nesreća ovaj put dopala je Milan. Na drugoj strani ponovo su bili Zubeldijini "Ubitačni maloljetnici".

A nakon "Masakra na Bomboneri" (igralo se na stadionu Boce iz sigurnosnih razloga) svima je postalo jasno da je okršaj Racinga i Celtica izgledao kao žešći susret pionirskih momčadi.

Osvaldo Zubeldia sada je s druge strane imao stratega ravnog sebi. Rossonere je predvodio tvorac catenaccia Nereo Rocco. Iako su i jedan i drugi bili poznati po defenzivnom stilu igre, Milan je na San Siru razbio Argentince 3:0. Gianni Rivera dirigirao je igrom svog sastava i bio mozak uvjerljivog trijumfa, ali golove su postizali Sormani (dva) i Nestor Combin. Ovaj potonji, podrijetlom Argentinac, zapao je za oko Zubeldijinim "krvolocima". Iako je praktički čitav život proveo u Francuskoj i Italiji, Combina su smatrali izdajnikom kojeg bi trebalo dokrajčiti kada dođe na uzvrat.

Nešto manje od mjesec dana kasnije Milan je otputovao u Buenos Aires. Za razliku od dvoboja s Manchesterom, navijači Estudiantesa unaprijedili su tehniku zastrašivanja suparnika. Prilikom izlaska na zagrijavanje Talijani su poliveni vodom i vrućom kavom u znak "dobrodošlice".

Počelo je krvavo, kako će se na kraju i završiti. Prvi koji se našao na udaru razjarenih domaćina bio je Pierino Prati, Milanova jedanaestica. On je dobio takav udarac da je istog trenutka pao u nesvijest! Liječnici su ga nekako uspjeli povratiti, a on se nakon nekoliko minuta vratio u igru bez obzira na blaži oblik potresa mozga.

Kada je Rivera postigao gol za vodstvo gostiju u 30. minuti, Argentincima je postalo jasno da od trofeja neće biti ništa, pa su do kraja utakmice, umjesto da spašavaju čast, isključivo tukli goste, onako za svoju dušu. Zapisano je da je najbrutalniji bio golman Alberto Poletti - još u prvom poluvremenu srušio je prvo Riveru, a onda Combina i Sormanija. Čileanac koji je dijelio pravdu naveliko je navlačio na stranu domaćina, tako da nijedan od ovih startova izvan kaznenog prostora nije okarakteriziran kao prekršaj. O žutim kartonima nije ni razmišljao...

Autor slike od koje i danas zastaje dah, a na kojoj je nesretni Nestor Combin krvav od glave do koljena, ispostavilo se, bio je najveći "mesar" u redovima Estudiantesa. Ime mu je Ramon Suarez i zajedno s Polettijem odmah nakon utakmice bio je uhapšen zbog nasilničkog ponašanja.

Combin je nakon dvoboja sa svojim "krvnikom" ostao ležati na terenu u lokvi krvi slomljena nosa i jagodične kosti. Čileanac ni za ovo nije dosudio prekršaj. Štoviše, tražio je od liječničkog tima Milana da ga što prije iznesu kako bi se utakmica mogla nastaviti?!

Nestor Combin se, nećete vjerovati, onako krvav vratio na teren, ali nakon samo nekoliko koraka pao je u nesvijest.

Sljedeća scena predstavlja nešto nedostižno i za maštu najgorih holivudskih scenarista i režisera. Čista znanstvena fantastika! Dok su onesviještenog Combina iznosili s terena, ispred tunela je čekala policija. Čim se osvijestio, bio je uhapšen pod optužbom za dezerterstvo!

Nestor Combin bio je u pritvoru dok su se njegovi suigrači nastavili boriti na Bomboneri. Utakmica je nekako privedena kraju, a Estudiantesu nije bila dovoljna pobjeda od 2:1 kako bi obranio naslov prvaka svijeta. Ali tko se u tim trenucima uopće mogao veseliti pobjedi...

Combin je čitavu noć proveo iza rešetaka. Oslobođen je tek nakon što je stigla dokumentacija iz Francuske i potvrda da je u toj zemlji odslužio vojsku. Milanova ekspedicija nije željela napustiti Argentinu sve dok nogometaš ne bude oslobođen...

Za razliku od prethodna dva slučaja kada su Argentinci dizali svoje "heroje" u nebesa, nakon "Masakra na Bomboneri" veliki diktator Juan Carlos Ongania trudio se sprati ljagu sa svoje zemlje. Naredio je čelnicima Saveza da najoštrije kazne nasilnike, dok su pojedinci završili na višednevnoj robiji, poput spomenutih Polettija i Suareza. Prvom je čak doživotno zabranjeno bavljenje nogometom.

I europski i južnoamerički mediji bili su ogorčeni. Talijani su pisali o "devedesetominutnom lovu na ljude", a jedan argentinski list je naslovom "Englezi su bili u pravu" aludirao na izjavu Alfa Ramseya iz 1966. kada je Argentince nazvao životinjama.

Natjecanje koje je trebalo predstavljati vrhunac klupskog nogometa u samo tri godine potpuno je degradirano, čak mu je prijetilo i gašenje jer će mnogi sljedeći europski prvaci (Liverpool, Ajax, Bayern...) odbiti putovati u Južnu Ameriku. Tek početkom osamdesetih stvari će ponovo doći na svoje kada je odlučeno da se igra jedna utakmica a da domaćin bude Tokio.

Interkontinentalni kup ne postoji već deset godina. Zamijenilo ga je FIFA Svjetsko prvenstvo za klubove, po mnogima bezdušni turnir, osuđen na propast.

Bez obzira na krvoprolića koja su se dogodila u spomenutim dvobojima, čuvari tradicije, a pod dojmom novog natjecanja, često se prisjete čuvene izjave Jocka Steina mnogo godina nakon svega što je njegov Celtic doživio i preživio u okršajima s Racingom:

"Opet bih otišao tamo, još jednom pokušati..."

Piše: Predrag Dučić/MozzartSport

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici