SPOMENAR: Denis Law - kralju Stretford Enda sve je oprošteno (VIDEO)

Siromašni ribar iz Aberdeena imao je sedmoro djece i toliko novca u džepu da bi godišnje mogao kupiti samo tri ili četiri para cipela. Najmlađi među njima bio je dječak krhke građe, izrazito plave, razbarušene kose, sitnih očiju češće ispunjenih suzama nego dječjom radošću. Sve do 12. godine bos je gazio po hladnim gradskim pločnicima. Bilo je poslijeratno vrijeme. Za rad u čuvenom kamenolomu granita bio je presitan pa ga je otac želio poslati u školu u kojoj bi se, trenirajući ragbi, razvio u pravog mladića. Ali on je bio zaljubljen u nogomet.

Za njegove želje prvi je saznao susjed kojem je dječak pomagao oko kućnih poslova i tako zarađivao za džeparac. Sav zarađeni novac davao je kako bi gledao nogometne utakmice, čovjek je to primijetio i kupio mu prve kopačke.

Onda je početkom pedesetih u Škotskoj gostovao veliki Real Madrid. Ribarev sin tada je video čaroliju Alfreda di Stefana. Više nije bilo povratka. Opremljen "od glave do pete" konačno je kročio na nogometni teren. Tugu u dječakovim očima smijenila je nada. San se počeo ostvarivati.

Tako je počela bajka o Kralju Stretford Enda...

Plavokosi mladić iz Aberdeina postat će jedna od najvećih legendi Manchester Uniteda, ime mu je Denis Law i u čuvenom Svetom trojstvu, brončanom spomeniku ispred Old Trafforda, nalazi se u sredini s visoko podignutom desnom rukom i ispruženim kažiprstom. Bio je veliki centarfor i uvijek je tako proslavljao golove, želeći svima pokazati tko je golgeter broj jedan. S desne strane Bobby Charlton, s lijeve George Best. Kakvo društvo...

Law je afirmaciju stekao u gradskom rivalu Cityju, ali najbolje godine proveo je u crvenom dresu Uniteda. Nemilice je rešetao mreže tijekom čitave karijere, osvajao naslove, bio prvak Europe i vrhunac dostigao kada je proglašen za najboljeg nogometaša Starog kontinenta, ispred Eusebija, Puskasa, Rivere...

Postigao je na stotine golova, opet, najviše će ostati upamćen po jednom. Onom koji će potpuno zasjeniti tu blistavu karijeru. I nije ga postigao u omiljenom dresu. Ironija sudbine: bio je tada na zalasku karijere, obukao ponovo plavu majicu gradskog rivala Cityja i došao na Old Trafford spreman da ga 60.000 ljudi izviždi. A dobio je samo pljesak i divljenje.

Dogodilo se u trenutku. Finiš utakmice. Lopta je nekako došla do njega u šesnaestercu. Srce je bilo jače od razuma i surovog profesionalizma, želio je se samo što prije osloboditi. "Frljnuo" ju je petom ne gledajući i onda - muk. Old Trafford je zanijemio.

Bio je 27. travnja 1974. godine. Denis Law ispisao je tužni kraj balade o Kralju Stretford Enda. I opet suze u očima, kao kod onog bosonogog ribareva sina (United je tada ispao iz lige, što bi se dogodilo i da Law nije postigao gol).

55.000 FUNTI ZA 'ODERANOG ZECA'

Premotavanje. Dvadesetak godina unazad. Na početak priče...

Negdje u vrijeme dok je mlađani Denis učio prve nogometne korake u Zapadnom Yorkshireu, čuveni Bill Shankly započinjao je svoju menadžersku karijeru. Bila je jesen 1956. godine. Huddersfield je ispao u Drugu diviziju i odlučio uručiti otkaz Andyju Beattieju, a na njegovo mjesto dovesti trenera rezervne momčadi. Shenkly je Škot i u potragu za novim igračima svoje izaslanike prvo je poslao u domovinu. Brzojav iz Aberdeena zatekao ga je dok je još opremao ured u Leeds Roadu.   

"Ovdje je jedan mali koji jako dobro daje golove. Njegov otac nema ništa protiv da ga dovedemo na probu."

Siromašni ribar nijednog trenutka nije radio probleme. Jedna gladna usta manje za stolom i šesnaestogodišnji momak zaputio se u tuđinu s nepoznatim ljudima.

Kada je Law stigao u Huddersfield, Shenkly nije bio baš oduševljen. Nakon prvih nekoliko treninga usporedio ga je s "oderanim zecom", ali ubrzo je sve došlo na svoje. Denis je izrastao u snažnog momka, nedugo zatim dobio šansu u prvom momčadi i iskoristio je na najbolji način. Druge dvije sezone u klubu bio je standardan, počeo je redovito tresti mreže.

Kada mu je bilo 19, Bill Shenkly "razdužio" se u Huddersfieldu i odlučio prihvatiti ponudu Liverpoola. Pred nove gazde izašao je s jednom željom - da mu odmah dovedu Lawa.

Dok je još bio u klubu i sam je odbio 10.000 funti od Manchester Uniteda, točnije Matta Busbyja, te je smatrao da će dvostruko veća ponuda zadovoljiti čelnike Huddersfielda. Liverpool je u to vrijeme bio tek osrednji drugoligaš i nije bio u mogućnosti ponuditi više, dok je Manchester City slovio za bogat klub.

No, ponuda Građana bila je daleko bolja - 55.000 funti u kešu i odmah. Na Leeds Roadu više nisu imali razloga za nećkanje - to je bio rekordni transfer za jednog igrača na Otoku u to vrijeme - i Denis Law u ožujku 1960. odlazi na "Sjeverni Wembley", kako su nekada zvali Maine Road.         

Na velikoj sceni Law je zablistao 1961. Te godine spasio je City ispadanja postigavši dva gola u trijumfu nad Aston Villom (4:1), a onda u čuvenoj utakmici protiv Lutona šest puta zatresao mrežu za 69 minuta (pogledaj okvir).

Na red je došla obnova ugovora. "Denis napast", kako su ga protivnički igrači tada već bili prozvali, imao je samo 21 godinu, ali slave mu nije manjkalo. Postao je zvijezda. U Engleskoj je tada postojalo ograničenje u visini primanja, tako da je odlučio krenuti dalje. Nova destinacija mnoge je iznenadila. Otišao je u Torino...

Sav taj glamour Serie A i lire koje su talijanski velikani u ono vrijeme nemilice trošili, bili su magnet za sve nogometaše širom svijeta, pa i za Engleze.

"U Italiji sam volio sve. Hranu, vino, djevojke... Ali nisam mogao dugo izdržati igrati taj njihov defenzivni nogomet. Moj Torino igrao je s devet igrača na svojoj polovici i dva u napadu", pričao je Law po povratku na Otok nakon samo godinu dana.

Bikovi su Cityju platili za transfer čak 115.000 funti, a Denis je dobio trostruko veću plaću nego u Engleskoj. Na aerodromu je dočekan kao filmska zvijezda, uz bliceve, nekoliko prevoditelja, ali bilo je i nezvanih gostiju. Pojavio se i Helenio Herrera, trener Intera, koji je mahao nekakvim papirom i tvrdio da je Law potpisao predugovor s milanskim klubom. Rasprava je potrajala, međutim, od krađe ipak nije bilo ništa.

LEGENDA O SVETOM TROJSTVU

Čuvši za nezadovoljstvo Denisa Lawa u Italiji, Matt Busby odlučio je pokušati još jednom. Situacija je sada bila bitno drukčija, biznismen Louis Edwards postao je financijer Vragova, a ubrzo i potpredsjednik. U dogovoru s legendarnim menadžerom osigurao je budžet za stvaranje snažne momčadi koja će vratiti naslov na Old Trafford.

Law je čuo za tu ideju i bio oduševljen njome, ali ni Agnellijev Juventus nije gubio vrijeme. Gazda Torina Filippone postigao je dogovor s čelnikom Fiata, čak osigurao 50.000 funti na ruke za igrača, ali Law nije htio ni čuti za to. Odlučio se vratiti na Otok. Sati su odlučivali tko će biti brži, Juve ili United, da bi na kraju presudilo to što igrač nije uzeo ponuđeni novac, iako je ugovor između torinskih klubova već bio potpisan.

Dolaskom na Old Trafford počinje zlatna era u karijeri Denisa Lawa. Za Vragove je debitirao u kolovozu 1962. protiv West Bromwich Albiona i postigao gol nakon samo sedam minuta. United je napredovao iz mjeseca u mjesec, da bi šampionski sastav konačnu konturu dobio u smiraj 1963.

Ostat će zapisano za sva vremena: 18. siječnja 1964. prvi su put zajedno na teren kročili Charlton, Law i Best. Na Teatru snova ponovo je gostovao WBA. Rezultat - 4:1. Dva puta pogađao je Charlton, a po jednom Best i Law. Te sezone Manchester United završio je drugi na tablici iza Liverpoola.

Već sljedeće nije im bilo ravnih. Prvi put od minhenske tragedije pehar prvaka Engleske stigao je u vitrine Old Trafforda, a Denis Law sa 28 pogodaka postao je prvi strijelac lige.

Zlatnom loptom nagrađen je krajem 1964. kada njegova zvijezda još nije sjala punim sjajem.

Između prvog i drugog naslova koje će osvojiti s Unitedom, odnosno Kupa prvaka 1968, Law je imao mali incident s Busbyjem. Kao najbolji nogometaš Europe smatrao je da ima potpuno pravo od šefa zatražiti povišicu, a susreo se s odlukom da bude stavljen na transfer-listu. Oklevetan pred cijelom momčadi, već je počeo pakirati stvari kada ga je Matt Busby pozvao u ured. Na stolu ga je čekala pismena isprika menadžera...

"Gurnuo mi je da potpišem taj papir i rekao da je sve to bilo napravljeno zbog ostalih nogometaša, da im ne bi palo na pamet učiniti nešto slično. A povišicu sam dobio tajno", uz osmijeh se prisjećao Law.

U proljeće 1966. Manchester je zaustavljen u polufinalu Kupa prvaka, izbacio ga je Partizan. Dvije godine kasnije momčad je potpuno sazrela i najvažniji klupski trofej konačno je osvojen. U velikom finalu pobijeđena je Benfica - 4:1.

Drugi veliki United počeo se osipati te 1968. Prvo se raspalo Sveto trojstvo - Best se počeo znatno više baviti ženama i pićem nego loptanjem - a onda se i Busby odlučio povući i menadžersku fotelju zamijeniti funkcionarskom na katu iznad. Frenk O'Farrell zadržao se samo godinu dana - situacija koja neodoljivo podsjeća na onu po odlasku Alexa Fergusona u mirovinu - da bi onda na preporuku Denisa Lawa u klub došao Škot Tommy Docherty.     

"Ovo je najveći klub na svijetu koji je zaboravio kako se pobjeđuje. Sad smo u teškoj situaciji. To se mora promijeniti", bilo je prvo što je Docherty izjavio kad je preuzeo dužnost.

A onda je proveo radikalne rezove. Besta već odavno nije bilo, Charlton je otišao završiti karijeru u Prestonu, a Law je iz medija čuo što ga čeka. Imao je 33 godine i bio ozlijeđen.

TRIDESETAK GODINA DEPRESIJE

Sjedio je u jednom baru u Aberdeenu kada je ugledao novog šefa na BBC-u. Malo je reći da je bio šokiran. Docherty je u najavi sezone ispričao da ima nove ideje i da su mu za to potrebni novi ljudi te da će se odreći i posljednje legende. Tommy Docherty danas ima 87 godina i živi u Glasgowu. Denis Law mu do dana današnjeg nije oprostio.

Karijeru je odlučio završiti u Manchester Cityju. U sezoni 1973/74. Građanima je sasvim dobro išlo, dok je United tavorio na dnu tablice. Nakon 12 kola imao je sedam poraza, a uoči Božića najbolji strijelac momčadi bio je veteran na golu Alex Stepney - inače poznat po tome što je za vrijeme jedne utakmice toliko vikao na svoje defenzivce da mu se vilica ukočila i ostala onako razjapljena - s dva pogotka iz jedanaesteraca. Law je, iako u poznim godinama, još uvijek imao sasvim solidan prosjek - 12 golova uoči posljednjeg kola.

I onda je došao taj famozni 27. travnja 1974. Bilo je tipično hladno travanjsko popodne u Manchesteru. Leeds već je osigurao naslov i sva pažnja bila je okrenuta k Old Traffordu. U posljednjoj rundi United dočekuje City. Vragovima treba pobjeda da bi zadržali kakve takve šanse da se spase od ispadanja (dva dana kasnije igrali su odgođeni susret protiv Stokea), ali za to im je potrebno i da Norwich svlada Birmingham.

United je bolji, više napada, Građani u nekoliko navrata izbacuju loptu s gol-crte... Njima, osim prestiža, utakmica ne znači ništa, ali kud ćete veći motiv od toga da najvećeg suparnika ispratite u Drugu ligu?

Igrala se 82. minuta. Willie Morgan izgubio je loptu na sredini i gosti su krenuli u napad preko Summerbeeja. Odličan pas u prostor za Colina Bella, koji grabi ka kaznenom prostoru... Izgledalo je da će izgubiti loptu kada je nekako gurnuo do Francisa Leeja, koji je ušao u golmanski prostor dok su se defenzivci Uniteda popikavali kao pijanci u mraku. Onda pas u sredinu za Lawa i - "štikla". Najpoznatija otkako je nogometa na Otoku. I do danas "milijun" puta opisana. Stepney je ostao ukopan, lopta je kroz njegove noge odskakutala u mrežu...

Svijet Denisa Lawa srušio se istog trenutka. Znao je što je učinio. Sam u svojim mislima krenuo je laganim korakom k centru pognute glave, dok su mu suigrači prilazili i čestitali. On nije slomio samo srca tisuća navijača, već i vlastito.         

"Nikad u životu nisam bio tako depresivan. Nakon 19 godina davanja golova postigao sam jedan za koji sam istog trenutka poželio da nisam."

Činjenica da je Birmingham u finišu utakmice uspio postići gol i pobijediti Norwich - a to je praktički značilo da bi United ionako ispao - ništa nije promijenila kod Lawa, iako je od tog dana prošlo gotovo pola stoljeća...

"Koliko dugo traje moja depresija? Tridesetak godina", odgovorio je 2004. kada su ga pitali za čuvenu utakmicu i gol koji će vječno ostati utkan u psihu svakog navijača Manchester Uniteda.

Drukčije ne razmišlja ni kada ga danas tjeraju da prepričava najgori dan svoga života.

Denis Law odmah nakon postignutog gola napustio je igru i odlučio završiti karijeru. Utakmica je u dva navrata do kraja prekidana zbog upada navijača na teren, ali od ponovljenog susreta, što je i bio cilj prekida, nije bilo ništa. Manchester je ispao u Drugu diviziju.

Za utjehu mu svakako nije poslužilo ni to što je United na prvi sljedeći naslov, osmi u povijesti, čekao sve do osnivanja Premier lige u sezoni 1992/93. i ere Alexa Fergusona, ali vjerojatno jest činjenica da mu navijači nikad nisu zamjerili za ono što je napravio. Osim spomenika ispred stadiona s Bestom i Charltonom dobio je bistu na zapadnoj tribini.

Denis Law, kralj Stretford Enda.

'SVJETSKI PRVAK' SA ŠKOTSKOM 1967.

Suparništvo Škotske i Engleske dosegnulo je vrhunac u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Predvođeni Lawom, Bobbyjem Lennoxom, Jimmyjem Johnstoneom, Billyjem Bremnerom, Jimom Baxterom i Tommyjem Gemmellom, Škoti su bili ravnopravan suparnik Englezima. U travnju 1967. na Wembleyu, pred 99.000 gledatelja, Denis Law i društvo ostvarili su jednu od najvećih pobjeda nad ljutim suparnikom. Ramseyevi Lavovi nepunih godinu dana ranije postali su prvaci svijeta, a Škoti su sebe nakon trijumfa od 3:2 tog proljeća proglasili novim planetarnim vladarima!

Strijelci za pobjednički sastav bili su Law, Lennox i McCalliog, dok su golove za domaćina postigli Jack Charlton i Geoff Hurst. U pitanju je bio kvalifikacijska utakmica za Europsko prvenstvo u Italiji 1968. U uzvratu u Glasgowu bilo je 1:1 - Škotskoj bila potrebna pobjeda - Engleska je s bodom prednosti završila natjecanje u skupini otišla na završni turnir, ali Škoti nisu previše patili.

Neslužbenim naslovom svjetskog prvaka i dan-danas se ponose...    

ŠEST PONIŠTENIH GOLOVA PROTIV LUTONA

Igrajući za Manchester City Denis Law je 28. siječnja 1961. godine postigao čak šest golova u četvrtoj rundi FA kupa protiv Lutona. Građani su vodili 6:2 kada se sručio strašan pljusak. Već nakon nekoliko minuta teren je postao prava močvara i sudac nije imao izbora - u 69. minuti prekinuo je susret. Dogovoreno je da se nova utakmica, od prve minute, igra 1. veljače. Ovaj put Luton je slavio 3:1, počasni pogodak za City bio je djelo Denisa Lawa.

S obzirom na to da mu je šest golova izbrisano, a priznat samo taj jedan iz ponovljenog susreta, Law neće ostati upamćen kao najbolji strijelac u povijesti najstarijeg natjecanja na svijetu. Ta čast trenutačno je u rukama Iana Rusha. Legendarni napadač Liverpoola postigao je ukupno 44 pogotka u FA kupu. Law se zaustavio na 41. S onih šest poništenih imao bi na svom kontu ukupno 46.

Piše: Predrag Dučić/MozzartSport