Soudani za Germanijak: "Lijepo je osjetiti grb Dinama na prsima, ali povratak nema smisla"

Uhvatili smo ga u Zagrebu. El Arbi Hillel Soudani kakvog ga oduvijek pamtimo. Vedrog duha, nasmijan. Ne krije da strašno voli doći u svoj grad. Pet godina u karijeri nosio je dres Dinama, ljudi ga cijene, navijači ne zaboravljaju. Uostalom, brat Samir je ovdje zasnovao obitelj…

“I da nije, stalno bi se vraćao u Zagreb. Ne mogu opisati koliko se ovdje osjećam ispunjeno” - priča nam Soudani. S 33 godine, nedavno je završena njegova epizoda u AL-Fatehu u Saudijskoj Arabiji. Trenutno je bez kluba, a taman prije nego smo se vidjeli, pukla je priča da seli u Damac kod Domagoja Antolića i Mije Caktaša. Međutim, o tome niti za lijek…

Antoliću i Caktašu se uskoro priključuje Mr. Derby

“Pusti sada te priče, u ovom trenutku zaista ne znam gdje ću nastaviti karijeru. Jedno je sigurno, osjećam se jako dobro i još uvijek nisam spreman reći nogometu - zbogom. Imam nekoliko opcija na stolu, gledam, važem i kada dođe trenutak onda ću procijeniti što mi najbolje odgovora. To može biti već danas, može biti na kraju prijelaznog roka. Međutim, ne želim o konkretnim imenima jer smatram da to ne bi bilo fer”.

Odmah na početku je jasno postavio stvari i nije imalo smisla da previše inzistiramo na imenu kluba u kojem će Soudani nastaviti karijeru. Prije desetak dana smo ga vidjeli u Maksimiru kako trenira s B momčadi. Na sam spomen Dinama, Soudani se ozari u licu.

“Volim taj klub, on je dio mene i uvijek će ostati. Kada god dođem u Zagreb i prođem Maksimirom, poseban je osjećaj. Gdje god sam bio nakon Dinama, redovito sam sve pratio i moram priznati da sam se veselio kao i igrači na terenu kada sam vidio europsko proljeće, pa prošlu sezonu. Stvarno su napravili velike stvari i veliki respekt imam prema tome”.

Ljubav je uzajamna jer Soudani je ostavio veliki trag u Maksimiru. Zato i nije bio problem kada je izrazio želju da malo održava formu na stadionu.

Režić za Germanijak: „Caktaš je bio želja kluba dok sam još bio direktor škole Damaca“

“Odmah mi je Igor Cvitanović rekao da nema nikakvog problema. Hvala svima, posebno njemu jer je lijepo bilo ponovno osjetiti grb Dinama na prsima. Što se tiče potencijala, jasno je da u Dinamu ima puno kvalitete ali dug je put tim mladićima do prve momčadi”.

Zanimalo nas je kako su reagirali kada je Soudani istrčao s njima.

“A imali su veliki respekt, što mi je drago. U nogometu moraš imati poštovanje prema starijim igračima jer to čini momčad. No, odmah smo kliknuli. Neki od njih su mi rekli da sam ih vodio za ruku prije nekoliko godina kada smo istrčavali u Maksimir i da ih je to motiviralo. Bilo mi je drago čuti”.

Sa statusom slobodnog igrača, Soudani je itekako poželjan na nogometnom tržištu HNL-a. Pitali smo ga jel’ bila opcija da se možda vrati u Dinamo i pomogne svojim iskustvom.

“Pa pričali smo i o tome, ali samo načelno. Dinamo ima puno igrača, onih mlađih koji su željni dokazivanja i ne bi se dobro osjećao kada bi nekome zauzimao poziciju, pogotovo zbog nekih starih zasluga. Na mojoj poziciji imaju Kastratija i Ivanušeca koji su sjajni. Mladi Špikić mi se isto sviđa. Bio je tu i Atiemwen i jasno je kako onda ta mogućnost i nije imala nekog smisla. Ono što je sigurno jest kako ću ostati najveći navijač Dinama.”

Dani u Zagrebu mu prolaze u druženju s prijateljima koje je ovdje stekao u toj petoljetki u dresu Dinama. Puno je onih s kojim bi se Soudani želio vidjeti, ali vremena je malo. Ipak, jedan susret u Zagrebu nije htio izbjeći niti pod koju cijenu.

“Oduvijek sam sa Sammirom imao poseban odnos. Baš smo bili prijatelji i još uvijek smo. Došao je prije nekoliko dana iz Brazila i morali smo se vidjeti. Pa nismo bili skupa nekoliko godina. Baš mi je drago zbog toga”.

Najava dana: Hajduk sezonu otvara kod Lokomotive, Rijeka dočekuje Goricu