Sosini prethodnici: Igrači koji su umjesto za Hrvatsku zaigrali za druge reprezenatcije
Vrijeme Čitanja: 7min | ned. 09.05.21. | 12:12
Brojni Hrvati odabrali su igrati za drugu reprezentaciju.
Vijest oko odluke Borne Sose da će umjesto za Hrvatsku igrati za reprezentaciju Njemačke i dalje je glavna sportska tema u Lijepoj našoj. Hrvatska je ostala bez jednog od najboljih i najperspektivnijih europskih lijevih bekova. Iako nam je ta pozicija dobro pokrivena, ostaje žal jer smo ostali bez igrača koji bi u idućih sedam do 10 godina mogao dominirati na svojoj poziciji.
Odlukom Sose da umjesto za Vatrene nastupi za Elf prisjetili smo se najpoznatijih igrača koji su umjesto igranja za Hrvatsku odlučili nositi nacionalni dres druge države.
Čak smo pokušali složiti najbolju jedanaestoricu, ali je koncentracija u napadu prevelika te smo odustali od te ideje.
Pa krenimo po državama abecednim redom...
ARGENTINA
Daniel Ruben Bilos, potomak Biloša, bio je velika želja tadašnjeg izbornika Zlatka Kranjčara i predsjednika saveza Vlatka Markovića, pred Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj. Tadašnji igrač Boce Juniors dugo je lomio za koga će nastupiti. Na kraju je odabrao Argentinu, debitirao je protiv Brazila, no nakon tri nastupa argentinski izbornici ga više nisu pozivali. Ako pogledate napad Argentine na Mundialu 2006. - Hernan Crespo, Javier Saviola, Carlos Tevez, Julio Cruz, Rodrigo Palacio i mladi Leo Messi - mislimo da je jasno zašto.
AUSTRALIA
Australiji se često znalo "tepati" da se radi o Hrvatskoj 2. Kada bi nabrojali sve Hrvate koji su obukli dres Socceroosa mogli bismo napisati potpuno novi tekst, tako da ćemo se osvrnuti samo na one najpoznatije.
Hrvatski Australac koji je ostvario najveću karijeru je legendarni bivši napadač Dinama (Croatije), Celtica, Leeds Uniteda i Middlesbrougha, Mark Viduka. Rođeni Melburđanin započeo je karijeru u lokalnim Knightsima, da bi 1995. prešao u Croatiju u kojoj je ostao do 1998. kada prelazi na Otok. U 11 godina igranja za Celtic, Leeds, Middlesbrough i Newcastle, Viduka je zabio preko 100 golova i svakako je, uz Tima Cahilla i Harrya Kewela jedan od najcjenjenijih australskih igrača svih vremena.
Od ostalih, svakako moramo spomenuti Josipa Skoku koji je preko 50 puta oblačio australski dres, a osim u Hajduku, ostvario je zapaženu karijeru u Belgiji, Turskoj i Engleskoj.
Michael John "Mile" Jedinak kao izlazni junior stigao je 2004. u Varteks, no brzo se vratio u Australiju. U drugom navratu u Europu se zaputio 2009., kada je nosio dres Genclebriligija, no u fokus šire javnosti stigao je u prošlom desetljeću kada je ostvario zapaženu karijeru u Engleskoj, igrajući za Crystal Palace i Aston Villu. No, tada je već bilo kasno za HNS, s obzirom na to da je za Australiju debitirao 2008. te je u 10 godina 79 puta oblačio žuto-zeleni dres, od čega 25 puta kao kapetan. Reprezentaciju je vodio na tri Svjetska prvenstva, a vrhunac je doživio 2017. kada je hattrickom izbacio Honduras u dodatnim kvalifikacijama za Mundial 2018.
Željko Kalac branio je za Australiju u 54 utakmice, a jedna od posljednjih bila mu je protiv Hrvatske na Svjetskom prvenstvu 2006. kada mu je Niko Kovač zabio gol zbog kojeg su ga prozivali u domovini. Internacionalnu karijeru Kalac je ostvario u Nizozemskoj (Roda) te Italiji (Perugia i Milan), a trenutno je trener golmana u grčkom Xanthiju.
AUSTRIJA
Najpoznatiji austrijski Hrvat svakako je Ivica Vastić, legendarni ofenzivac Sturma iz Graza rodom je iz Splita u kojem je započeo karijeru (RNK Split) da bi se već početkom Domovinskog rata preselio u Beč. S Grazom je dva puta igrao u skupini Lige prvaka, između ostalog i protiv Dinama 1999., bio je u Njemačkoj i Japanu, a karijeru ja zaključio u 40. godini kao legenda LASK-a iz Linza. Na svjetskom prvenstvu u Francuskoj zabio je Čileu u sudačkoj nadoknadi za izjednačenje, a igrao je za Austriju i na domaćem Euru, 20 godina kasnije protiv Hrvatske.
Andreas Ivanschitz je gradišćanski Hrvat koji je početne godine karijere proveo u Rapidu, a kasnije se okušao i u Grčkoj (Panathinaikos), Njemačkoj (Mainz), Španjolskoj (Levante), SAD-u (Seattle) i Češkoj (Viktoria Plzen). Aa Austriju je upisao 69 nastupa i 12 golova, od kojih je jedan bio Stipi Pletikosi iz kornera u prijateljskoj utakmici pred Svjetsko prvenstvo 2006. (4:1 pobjeda Hrvatske).
BELGIJA
Zagrebački dečko Branko Strupar u 17 nastupa zabio je pet golova za belgijsku reprezentaciju. Krenuo je u lokalnom klubu, NK Špansko, da bi od 1994. do 1999. nosio dres belgijskog Genka zbog kojega je i preuzeo belgijsko državljanstvo. Konkurencija u napadu Hrvatske tada je bila strašna, u prvom planu je bio "veliki trojac" Šuker-Bokšić-Vlaović, tu je bio i ofenzivac Mario Stanić, a iz prikrajka su prijetili mlade nade Silvio Marić, Jurica Vučko, Petar Krpan, Boško Balaban i drugi. Strupar se odlučio za Belgiju s kojom je, kao napadač Derby Countyja nastupio na domaćem Euru 2000. godine te Svjetskom prvenstvu 2002. u Japanu i Koreji. Karijeru je završio u svojem Dinamu, a u pamćenju će ostati njegova dva ključna pogotka u pobjedi nad Hajdukom nad Maskimiru.
Prije Strupara, belgijski dres obukao je, nažalost prerano preminuli Brođanin, Josip Weber. Preko brodskog BSK-a, splitskog Hajduka i vinkovačkog Dinama još 1987. se otisnuo u Belgiju u kojoj je šest godina nosio dres Cercle Bruggea i tri godine dres Anderlechta. Za hrvatsku reprezentaciju upisao je tri nastupa, sve na turneji po Australiji 1992. kada je zabio i jedan pogodak, da bi 1994. preuzeo belgijsko državljanstvo i u debiju zabio – pet pogotka Zambiji. Igrao je za Belgiju i na Svjetskom prvenstvu 1994., a ukupno je u 11 utakmica zabio 11 pogodaka.
NJEMAČKA
Sosin “prethodnik” u dresu Elfa, iako je situacija bila naravno potpuno drukčija, bio je Fredi Bobic. Ili Bobič. Ili pak Bobić. Ovisno o tome tko ga prisvaja. Rođeni Mariborčanin, otac Slovenac, majka Hrvatica, preselio se u Njemačku svega nekoliko mjeseci nakon rođenja. U Njemačkoj je proveo (gotovo) cijelu karijeru, najviše u Stuttgartu, zabio je preko 100 golova u Bundesligi, a karijeru je završio u Hrvatskoj. Rijeci je pomogao i donijeti Kup, pogotkom glavom u 4:0 pobjedi nad Varteksom u prvoj utakmici finala (u uzvratu je Varteks Zlatka Dalića slavio 5:1). Dres njemačke reprezentacije nosio je od 1994. do 2004., a trenutni je sportski direktor Eintrachta.
MAKEDONIJA
Možda i najsličniji primjer Borni Sosi je Arijan Ademi. Rođeni Šibenčanin i apsolutna legenda Dinama. Ako ostane u Maksimirskoj 128 i iduću sezonu, i zaobiđu ga ozlijede, postat će igrač s drugim najvećim brojem nastupa za Plave. Ademi je pod Igorom Štimcem upisao tri nastupa za Hrvatsku u prijateljskim utakmicama. Dva puta protiv Južne Koreje i jednom protiv Portugala. No, nije nastupio u službenoj utakmici te je imao pravo igranja i za drugu državu. Nakon što ga Niko Kovač nije uvrstio na popis putnika za Svjetsko prvenstvo 2014. u Brazilu, Ademi se odlučio za reprezentaciju Sjeverne Makedonije s kojom je nedavno izborio plasman na prvo veliko natjecanje u povijesti, predstojeći Euro.
SAD
Christian Mate Pulisic rodio se u malom gradiću Hersheyu u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji. Njegov otac Mark Pulišić također je rođen u SAD-u u kojeg se doselio Christianov djed s hrvatskog otoka Oliba. Pulisica je vabio i kontaktirao Hrvatski nogometni savez, no mladi ofenzivac Chelseaja i američke reprezentacije je taj poziv odbio te je debitirao a seniore SAD-a sa 17 godina u utakmici protiv Guatemale.
SLOVENIJA
Josip Iličić je Hrvat rođen u Prijedoru, međutim odselio se u Sloveniju u drugoj godini života nakon očeve smrti. Iako je imao pravo igrati za reprezentaciju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nikada nije pomišljao obući dres bilo koje države izuzev Slovenije, u kojoj je odrastao i koja ga je odgojila.
ŠVICARSKA
Ovaj napadački dvojac švicarskih Hrvata večeras igra derbi na Rujevici. Krenimo od starijeg... 31-godišnji Mario Gavranović rođen je u Luganu, s 20 godina prešao je u Schalke a s 21 je već debitirao za švicarsku reprezentaciju i ostao izgubljen za Hrvatsku. U našu ligu stigao je 2016., s Rijekom je osvojio naslov prvaka, da bi 2018., kao nominalno najbolji napadač lige prešao u Dinamo za kojega igra i danas i s kojim je ostvario nevjerojatne uspjehe u Europi.
Tri godine mlađi Josip Drmić imao je sličnu karijeru. S 20 godina je prešao iz Švicarske u njemačku Bundesligu te je s 20 debitirao za Švicarsku A reprezentaciju za koju je zabio 10 pogodaka u 32 utakmice. Da mu je put sličan Gavranovićevom, potvrđuje dolazak na posudbu u Rijeku (iz engleskog Norwicha), znači li to da ćemo ga ubrzo vidjeti u Dinamov dresu, ostaje za vidjeti.
Kada vidimo da se Hrvatska umirovljenjem Marija Mandžukića dosta muči s napadačima, čini se da bi nam obojica u ovom trenutku bila od dosta velike koristi...
ŠVEDSKA
Za kraj, ostaje nam šlag na kraju. Zlatan Ibrahimović je dijete Bošnjaka Šefika Ibrahimovića i Hrvatice Jurke Gravić. Rođen je u Malmou iz koje se otisnuo u “bijelu Europu” i igrao za klubove koji su zajedno osvojili 24 naslova prvaka Europe. Iza Ibrahimovića je i uspješna epizoda u Americi (LA Galaxy), a čovjek je i dalje jedan od najboljih napadača Serie A. Gledano iz povijene perspektive, radi se o jednom od najvećih svih vremena. Za vrijeme Vlatka Markovića, vabilo ga se i u Hrvatsku, no Ibra je odlučio zaigrati za zemlju u kojoj se rodio i koja ga je nogometno odgojila.