Sopić za Germanijak: "Ne zanima me borba za opstanak, želim s Goricom nešto više"

Naručio nas je u svojoj bazi. Dok sjedimo u Metropolisu na Malešnici, njegovom kvartovskom kafiću, Željko Sopić još uvijek je u utakmici. Pune energije, Sopa gestikulira i objašnjava kako je kreirao čudo s Goricom. Jer ostati u ligi nakon minusa od 11 bodova - doista je čudo.

“Znamo gdje se trenutno nalazimo i znamo gdje želimo doći”, ponavljao je od trenutka kada je preuzeo Goricu na posljednjem mjestu ljestvice, sa šest bodova minusa u odnosu na Šibenik koji je držao zadnju kartu ostanaka u ligi.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Dok evocira uspomene na šestomjesečnu avanturu koje bi se malo tko primio, prilaze mu znani i neznani. Naišla je gospođa punica koja prenosi čestitke iz obiteljskog okruženja. Susjed je bio na moru taj vikend, ali mu priznaje da je kraj utakmice s Varaždinom dočekao ispred televizora na koljenima.

“Pola Dalmacije je navijalo za tebe”, poručuje mu dok ga grli… Emotivna situacija.

Došla je i supruga Michelle s kojom Sopa slavi 25 godina braka. I ona je sigurno zaslužila dio premija za ostanak u ligi, jer sigurno nije bilo lako svakodnevno proživljavati i svjedočiti svemu onom što je Željko Sopić prošao kroz ovaj proljetni dio HNL-a i završio kao pobjednik.

“Je’l postoji taj zec ili je to bila stilska figura”, pitamo ga referirajući se na rečenicu nakon Varaždina u kojoj je trener Gorice rekao kako sigurno zna da su vjeru u ostanak Gorice imali njegova supruga, djeca, pas i zec.

Sopić: "U ostanak smo vjerovali moja žena, djeca, pas i zec"

“Naravno da postoji”, odgovara Sopić i pokazuje nam sliku zeca koji se odaziva na ime Koko i navija za Goricu. Ili za gazdu.

“Tu sam ti ja svako jutro. Dođem sa psom, popijem kavu u miru i opustim se među ljudima. Pomaže mi da saberem misli jer je bilo previše stresno ovo što smo prolazili. Više za druge nego za mene. Ja sam vjerovao od prvog dana”, priča nam Sopić.

U Goricu je došao na preporuku i prijedlog sportskog direktora Marija Brkljače. Prvi izbor bio je Sergej Jakirović koji ja imao velikih uspjeha sa Zrinjskim a jedan je od tvoraca ove Gorice.

“Realno, bilo im je to teško zatvoriti jer je Jakir bivši igrač Rijeke i kao prvak sa Zrinjskim teško da će doći u zadnji klub HNL-a”.

Sopić je imao nekih ponuda u tom trenutku, ali gorak okus koji je ostao nakon Sabaha i Azerbejdžana ga je držao u ovim našim krajevima.

“Bilo je nekih kombinacija, ali nekako sam htio ovdje nastaviti. U Samahu sam bio za vrijeme epidemije i bilo je svega. Preuzeo sam klub dok je bio predzadnji i doveo ga na dva boda od Europe. I dođe mi predsjednik i kaže: “Ja bih htio biti drugi u prvenstvu”. Ok, ja bih htio imati dugu crnu kosu”, priča nam Željko Sopić u svom stilu. Uglavnom, objasnio je vodećim ljudima kluba da ne mogu ugroziti Qarabag i Neftchi s kadrom koji su oni doveli u posljednje dvije godine.

“Imali smo devet stranaca od kojih pet ne može igrati za Špansko, a trojica nisu za Rakov potok. Zahvalio sam se, nakon sedam mjeseci što sam bio u stanu zbog korone i odvojen od obitelji - vratio sam se u Zagreb”.

Sjetio se prvog razgovora s Brkljačom, prije nego su pružili ruke u znak dogovora.

“Spomenuo je novac, ja sam ga pogledao i rekao da mi to nije bitno. Samo sam ga pitao tko odlučuje. Kada je rekao: “Ti odlučuješ”, odmah smo se dogovorili”, otkriva Sopić pa nastavlja kako je bio svjestan situacije u kojoj se nalazila Gorica, minus od šest bodova, utakmicu manje i raspored koji donosi Dinamo, Hajduk, Rijeku i Osijek.

“Najvažnije je to povjerenje koje sam osjetio. Zajednički smo donosili odluke, predsjednik Črnko nam je dao podršku a to je važnije od svega. Rekao mi je da želi ostati u ligi i ja sam osjetio da ga imam iza sebe. Nismo puno komunicirali sve ovo vrijeme. Jednom u dva tjedna telefonom, znao je ući u kabinu na utakmicama. Sjećam se, išao sam obiteljski u Padovu nakon poraza od Varaždina. Zove me Črnko i kaže: “Samo da dam podršku”. Rekoh mu: “Hvala predsjedniče, ali ne treba. Ostat ćemo u ligi, budite sigurni u to”. Tako je i bilo”.

Za taj njegov zarazni optimizam koji širi oko sebe, tu energiju Željka Sopića kažu da je jedan od glavnih razloga zašto Velika Gorica i dalje ima prvoligaša. Iako, i sam će reći da su ga znali čudno gledati kada ih je uvjeravao da će ostati u ligi.

“Evo, na ovom mjestu sam sjedio s Ivicom Vrdoljakom. Nakon poraza od Šibenika 3-0. Pričamo i ja mu objašnjavam da ćemo ostati u ligi. On me gleda, ništa ne govori ali ja u njegovom pogledu vidim kako misli da nisam normalan. A moji rezoni su jednostavni. Ako imam 28 udaraca na gol i izgubim 3-0, negdje će mi ta lopta vratiti… Ne mogu dva puta izgubiti takvu utakmicu”.

Kao jedinu utakmicu koju je Gorica igrala ispod razine ovo proljeće, Sopić će navesti onu protiv Osijeka. Prethodno su igrali protiv Dinama 0-0, žute kartone su dobili ključni igrači, nisu imali Štigleca i Tomečaka i to je bio hendikep protiv Osijeka.

“Pa nismo mi slučajno šest utakmica bili bez gola. Ili smo imali nespremne igrače, ili su nam bili ozlijeđeni. Majstorović i Mrzljak nisu igrali, Bralić je možda imao 6 ili 6 utakmica prije nego je došao, Fućak jednu ili dvije. No, vjerovao sam u njihovu kvalitetu. Birali smo igrače po karakteru. Naravno da moraju imati kvalitetu, ali prvenstvo se dobiva na kvalitetu a ostanak na karakter. I to je jedina formula”.

Gorica je imala nekoliko dojmljivih utakmica u ovoj polusezoni. Neki će reći kako je okidač bila ona utakmica s Istrom koja je završila 5-4, drugi će u prvi plan gurnuti sudar na Šubićevcu 4-0. Možda i Rijeku kolo poslije (1-0)…

“A lako je sada pričati, ali mislim daj e svaka bila bitna i nosila je svoje. Ili ona Lokomotiva kada smo zabili pred kraj. Možda onaj povratak u Kranjčevićevoj kada smo gubili 2-0 pa došli na 2-2. Ne znam. Svaka nosi svoje”…

I dok pričamo o toj utakmici s Lokomotivom, u Metropolis ulazi Nikola Čavlina. Vratar Lokosa dobio je ocjenu 9,9 za ono što je radio u toj utakmici a inače je u vezi sa Sopićevom kćeri Tiffany. Pozdravljaju se, razmjenjuju par rečenica. Ne da mi vrag mira pa viknem mladom Čavlini…

“Skoro si izbacio punca u drugu ligu”.

VIDEO Luda proslava Sopinih Bikova

Germanijak doznaje: Sopić vraća najboljeg stranca Dinama u povijesti u HNL-a!

Nasmijao se najpotentniji vratar HNL-a, nije ništa rekao.

“Samo je radio svoj posao. Čuda nam je branio u toj utakmici… Nismo pričali o tome prije, a nakon toga me nazvao da je izvrnuo zglob pa sam mu čestitao i preporučio mu mog kiropraktičara iz Jaske. Gledaj, kćer mi je uoči tog dvoboja otišla u Rima na tri dana, vjerojatno samo da ne pričamo o toj utakmici. Nikola je kod mene tri, četiri dana u tjednu. Znam da 90 posto ljudi misli da bi bilo nekog žicanja ili takvih gluposti ali to meni ne pada na pamet. Razočarao bih sebe, njega i svoju kćer. Ima svoj put, pokazuje kvalitetu, konstanta je i neka samo tako nastavi”.

Vratili smo se na seciranje polusezone. Sopić smatra da je vrlo bitna utakmica bila ona u Šibeniku koja je završila 4-0 i kada je Gorica okrenula omjer u svoju korist.

“Nakon 4-0 u prvom poluvremenu, ja ulazim u svlačionicu i tako tresnem vratima da je žbuka skoro pala sa zida. Igrači me gledaju u čudu a ja im kažem: “Dečki, nije gotovo”. Pa nam se ozljedi Steenvoorden, moram zamijeniti neke. Paziš se kartona pa prepustiš inicijativu…”.

Nakon te utakmice Željko Sopić je poslao igrače na trening po povratku u Veliku Goricu. Odjeknula je njegova odluka, iako je to bilo u planu koji je dogovoren s kondicijskim trenerom Krešimirom Šošom nekoliko dana ranije, bez obzira na rezultat sa Šubićevca.

“Vidi, to je slanje poruka koje mnogi ne razumiju. Kada dobiješ na školskom igralištu, pa uzmeš girju od 25 kila i odeš na Sljeme, tko će tebe pobijediti? Mislim da je ključna bila ona pauza zbog reprezentacije kada smo dobro trenirali i otišli u Domžale na utakmicu gdje smo ih “ubili”. Tu su dečki vidjeli da mogu. Došla je sinergija, rast… Energija je bila pozitivna”.

Bez tog momčadskog duha ne bi bilo niti ovakvog epiloga. Svjestan je toga Sopić koji je učio od najboljih tijekom karijere te sada samo koristi stečena znanja.

“Mi smo izgubili u Splitu protiv Hajduka, ali odigrali smo dobru utakmicu. Samo sam rekao dečkima: “Prva benzinska je moja”. I sada u Puli slična stvar, izgubimo a u drugom poluvremenu imamo 23 udarca na gol. U svlačionici sam rekao: “Dečki, ponosan sam na vas. Prva benzinska, sve na mene”. Ma mora ti se vratiti sve. Oni su trenirali na Badnjak, Staru godinu, Štefanje… Dok su svi imali desetak dana slobodno oni su trčali. I zato je Gorica ostala prvoligaš”, naglasit će dok ga mi malo vraćamo na utakmicu protiv Istre i taj čudesni preokret s 3-1 na 4-3 pa s 4-4 na 5-4 u samoj završnici. Naime, zanimalo nas je kako se osjećao dan kasnije kada je Dinamo izgubio na Šubićevcu.

“Pitaj moje najbolje prijatelje. Rekao sam im da imam loš osjećaj, tako je i bilo. Nisam htio gledati tu utakmicu. Ja, recimo, zadnje dvije utakmice Šibenika nisam gledao uživo. Imali smo sve u svojim rukama i ovisili smo o sebi. Igra Šibenik u petak, ja sa ženom odem u Mariju Bistricu na misu i štrukle. Ona me pita da bi Njezina prijateljica htjela s nama, ja kažem može ali mobitel neka bude u džepu. Ne želim se opterećivati rezultatom Šibenika jer trošim energiju koja mi treba za moje dečke. Tako je i bilo. Kad je utakmica završila, sin Leon me zvao i rekao mi rezultat”.

Svako malo Sopić gura obitelj kao čvrst oslonac u trenucima dok se troši van svih granica. Supruga Michelle i kćer Tiffany su na svakoj utakmici Gorice, sin Leon ide samo na gostujuće jer je praznovjeran. Jednu je gledao kod kuće, tata je dobio pa je odlučio da više ne ide… Nije Leon čuo skandiranje ocu na koncu utakmice protiv Varaždina.

“Lijepo je to bilo za čuti. Svi smo mi od krvi i mesa. Ljudima je stalo, ali ja sam tu nebitan. Iako, svladale su me emocije. Kada je završilo, želim ostati pošten i korektan prema kolegi, a ja ne znam je l' bi plakao od sreće ili trčao po terenu. Pa 300 tona mi je palo s leđa. Veseli me što smo promijenili neke trendove. Igraš protiv Dinama i Hajduka u Velikoj Gorici, svi se dižu i skaču na njihove golove. Sada se dižu za nas, pokazuju emociju, daju nam potporu. I to je nešto što ćemo ostaviti iza sebe”.

Sopić je neizmjereno ponosan na činjenicu da je nakon utakmice slijedila spontana proslava u klubu Mint na koju je stigla cijela radna zajednica. Od predsjednika do čistačice. To će nazvati kohezivnim faktorom koji ih je povezao.

“Tu pokazuješ odlike velikog kluba. Svi su bitni za ovaj uspjeh. Osim onih koji su navijali protiv nas na tribini, a rade za nas”, rekao nam je Sopić. Mislili smo da nismo dobro čuli…

“Ne trebate se čuditi. Bilo je i takvih, ali neću u detalje”.

Dobro, nismo inzistirali ali vjerojatno će se prepoznati ti na koje je Sopić mislio. Kako bilo, nakon utakmice je igračima dao slobodno do srijede kada kreću pripreme za Dinamo u zadnjem kolu. Potom slijede dva tjedna odmora, okupljanje Gorice je 15. lipnja.

“Dobili smo nenadano sedam dana bonusa i to ćemo iskoristiti da se bolje pripremimo za ono što nas čeka sljedeće sezone”.

Kakvi su planovi Gorice, pitamo ga.

“Ovako. Vidim Goricu barem 30 posto boljom nego što je bila ovo proljeće. Znam da će mi predsjednik reći da je najvažniji ostanak u ligi, ali mene borba za ostanak više ne zanima. Želim s Goricom napasti nešto više. I mislim da imamo kapacitet za to”.

Što se kadra tiče, Sopić bi htio da 90 posto svlačionice ostane na okupu, ali je svjestan kako je to nemoguća misija. Treba mu nekoliko igrača…

“Na nekim pozicijama nam fali brzine. No, vidjet ćemo kako će se odvijati situacije u prijelaznom roku”.

Trener Gorice naglašava kako će pripreme biti od izuzetne važnosti jer one koje je imao u prosincu nisu bile na razini njegovih očekivanja.

“Kako će biti kada smo imali utakmicu tri dana prije svih. Nismo stigli na turnir u Medulinu koji mi je bio jako potreban. I ovaj put se zahvaljujem HNS-u i organizaciji lige. Valjda ih je iznenadio termin SP-a u Katru. Očito je to bio neki nebitan događaj pa nije situacija bila izvanredna da razmisle ugurati taj termin s Varaždinom negdje kasnije. Mi dovedemo sedam igrača koji nisu smjeli igrati. Prije toga otpustiš ih deset da bi doveo tih sedam. Dakle, borim se za ostanak a nemam 17 igrača. Čestitam”, u nevjerici će Sopić.

A kada smo kod termina “čestitam” zanimalo nas je koliko je ljudi poslalo poruku Sopiću nakon ostanka u ligi.

“Oko 180 poruka sam imao na mobitelu. Trudim se svakom odgovoriti. Javili su se kolege, Jurčić, Bjelica… Bliža i dalja familija. Glupo mi je nekog posebno isticati. Evo, svaki put nakon utakmice nazove Zorislav Srebrić i čestita. Drago ti bude što ljudi imaju u sebi taj respekt. Shvatiš da radiš nešto dobro”.

U srijedu je prvi trening, slijedi Dinamo na Maksimiru.

“Sad ću imati problem s motivacijom, ali ima ga i Bišćan. Znam što ću dečkima reći na treningu. Za ovu utakmicu im ne treba trener. Igrate protiv Dinama, pokažite jeste li janjad ili lavovi. Bit će to lijepo na Maksimiru. Čestitat ćemo prvaku ali ga želimo i pobijediti. No, svjestan sam ja kako nije isto imati proračun od dva milijuna eura i onaj od 60 milijuna. No, s jednim dobrim gardom treba ući i zaključiti posao”.

Potom će Sopić malo na odmor. Treba napuniti akumulatore. Sa suprugom se dogovara hoće li prema Arapskom poluotoku ili će sjesti u auto, pa preko Bregane gdje ih put nanese…

“Mobitel će biti uz mene. Nisam lik koji isključuje mobiteli. Moram biti u kontaktu s Brkljačom i predsjednikom jer je velik posao pred nama”.

Brkljača već traži igrače, Črnko određuje financije.

“S boljim operativcima nisam radio. Gorica je ozbiljan klub koji ima prostora za napredak. Neke segmente kluba možemo učiniti boljima i to će biti naša ostavština jednog dana. Predsjednik zna da ima trenera kojem nije najbitnija plaća već boljitak kluba”, završio je Željko Sopić koji je u par mjeseci ono nemoguće učinio mogućim. I pravo je osvježenje na trenerskoj sceni HNL-a. Sada je dokazao da može doprijeti do igrača, izvući iz njih maksimum te ostati u ligi. Pred njim je novi zadatak; odvesti Goricu u borbu za Europu sljedeće sezone. Nemoguće? Ne bih se kladili kada je Sopa u pitanju…