Sopić: „Igrači nisu zaslužili povike s tribina, tko nije navikao na poraze, neka štrika doma“

Otkako se Željko Sopić vratio u hrvatski nogomet, njegova momčad u jednoj utakmici nikada nije ovako loše izgledala. S čak 4-2 je Slaven svladao Rijeku, a trener je, potpuno očekivano, preuzeo odgovornost za očajnu igru svoje momčadi.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Poslije utakmice, Željko Sopić, nije bio pretjerano raspoložen za razgovor i analizu.

„Zaslužena pobjeda Slavena. Dobili smo dosta smiješnih pogodaka. Ne mogu se oteti dojmu da se publika nije zaslužila derati na igrače. Mogu na trenera, ali… To je sport. Bože moj, porazi se događaju. Tko je samo pobjeđivao, nije se bavio sportom. Dogodio se taj gol u 45. minuti, dobili smo još tri gola, drugi i četvrti ne bi se smjeli događati na ovakvoj razini“

Od 65.minute promijenili ste formaciju, koja je bila ideja iza toga?

„Dogodila se ozljeda Čabraje, Radeljić je po vokaciji stoper, ali budući da je Goda od ranije van pogona, probali smo s njim. Napravili smo sve da zabijemo pogodak, ali onda smo napravili pogrešku iz koje je poentirao Slaven.“

Taktička školica Roya Ferenčine, Sopićeva Rijeka posramljena na Rujevici, Farmaceuti slave veliku pobjedu

Ferenčina: „Sve što sam tražio, moji igrači su ispunili, a čak smo u prvom poluvremenu imali još par prilika koje smo mogli realizirati“

Gledate li na Rudeš kao svojevrsno iskupljenje?

"Nema tu iskupljenja. Ljudi, ovo je sport, tko nije naučio gubiti, neka doma štrika. Nismo igrali dobro, jedini igrač koji je pokazao nešto je Hodža, ostavio je srce na terenu. Ako ćemo poslije svake pobjede letjeti u nebo i nakon svakog poraza plakati, nismo onda za nogomet.Tko je samo pobjeđivao, nije se bavio sportom. Dogodio se taj gol u 45. minuti, dobili smo još tri gola, drugi i četvrti ne bi se smjeli događati na ovakvoj razini."

Situacija sa Selahijem?

„To morate s upravom kluba razgovarati, ja sam samo njihovu odluku prenio na teren.“

Poslije utakmice bilo je svakakvih povika, i loših i dobrih…

"Ne mogu se oteti dojmu da moji dečki mogu igrati dobro ili loše, ali: oni uvijek daju sve od sebe. I zato ovi povici s tribina... Ako koga treba vrijeđat, vrijeđajte mene! Nije bilo da netko neće, jednostavno su večeras ljudi bili bolji od nas. Na kraju su bili povici podrške? Ne znam, ja sam odmah otišao u svlačionicu."