Soldo za Germanijak: "Uhvate me emocije kada kročim na Maksimir, a u Ligi prvaka smo mogli puno da nas nisu izbacili..."

Slaven Belupo nije najbolje ušao u nastavak sezone u kojemu se puno očekuje od njih. Kao što je opasna borba za prvo mjesto tablice, takva je i ona za četvrto, borba za Europu, dosta krvava, a u njoj je Koprivničanima najmanje trebao kiks protiv sjevernog protivnika - Varaždina. Poraz 1:0 u gostima spustio ih je na peto mjesto, korak do tog velebnog povratka u europsku elitu. Žal zbog poraza ostaje svima, a posebno Vinku Soldi, nekadašnjem talentu Dinama, a prošloga vikenda po prvi puta kapetanu Slaven Belupa. 

“Puno mi je značilo što sam kapetan. Nisam to znao do dana utakmice. Naš kapetan Tomislav Božić je imao tri žuta kartona pa nije mogao igrati i eto… Saznao sam to na sastanku. Jako mi je drago, ali možda zbog toga posebno žao za ta tri boda protiv Varaždina”, govori nam Soldo.

Kako ste vidjeli taj poraz?

“Mi nismo najbolje odigrali utakmicu, ali nisu ni oni imali neke prilike da kažeš da su imali zicere. Na kraju se dogodi taj penal, mi ga napravimo iz svog auta, na njihovoj polovici, morali smo u tom trenutku reagirati iskusnije.”

Je li bilo ‘gužve’ u svlačionici nakon toga?

“Nije bilo gužve, ali je bilo naravno govora o utakmici, no to je sve u normalnim tonovima, to je sve nogomet i sada se već okrećemo Dinamu. Bit će takvih situacija nažalost još, to je tako, moramo se nositi s tim i naučiti nešto i toga. Neće biti lako držati tempo, puno je kola, svi su se pojačali, moramo jako puno raditi, ovaj proljetni dio će sve odrediti.”

Germanijak doznaje: Izvršni odbor Dinama izbacio iz članstva četvoricu dužnosnika kluba!

Trener Zekić i vi surađujete još od mađarske avanture u DVTK. Kako vam je pod njegovim vodstvom?

“Sve pohvale imam za trenera Zekića. Na njegov rad, pristup, atmosferu koju napravi unutar momčadi i u svlačionici. On je najzaslužniji za to da smo na 5. mjestu. Velik je iskorak to i za nas, a puno je toga on napravio. Kada je došao borili smo se za ostanak u ligi s Dragovoljcem, mislim da smo bili na jedan bod razlike, a sada evo ne samo da nismo u tome više, nego se borimo i za nešto više.”

Je li to ‘nešto više’ - Europa?

“Pa da, iako neće biti lako. Priča se po gradu, a koliko je to realno, vidjet ćemo. Ne znam što očekivati od proljetnom dijela. Nadam se da možemo. Ali moramo odraditi proljeće onda na 200 posto ako želimo u Europu.”

A do Europe vam je prvi na putu redoviti sudionik njenih elitnih natjecanja, Dinamo. Kako teku pripreme za susret s prvacima?

“Nema se tu što posebno reći. Teku kao i za sve druge, sve se više manje zna, susreli smo se s njima već dva puta i zna se kako smo prošli.”

Ali ste se i nakon tih poraza probudili pa stigli i do drugog mjesta, haha!

“Da, haha, ali vidjet ćemo koliko je to bilo korisno.”

Uhvate li vas emocije kada se vratite na Maksimir?

“Paa… Da. Kako ne bi. Proveo sam tamo većinu svog djetinjstva, poseban je osjećaj vratiti se na Maksimir.”

SLUČAJ FINTIĆ

Upravo ste u plavom dresu još kao tinejdžer ispisali jednu od najzanimljivijih priča domaćeg nogometa. U društvu s Olmom, Sosom, Morom i drugima ste srušili Anderlecht u Bruxellesu 2:0, a naknadno je Dinamo kažnjen jer je Fintić zaigrao, a nije smio. Imao je tri žuta kartona. Anderlecht je pobijedio za zelenim stolom 3:0, kasnije izbacio Barcelonu. Hipotetski, da niste bili izbačeni, što mislite do kuda bi dogurali?

“Uh…Da. To je bila posebna epizoda. Mislim, nakon Anderlechta se išlo na Final Four, tamo nas je čekala Barcelona. Budući da smo mi izbačeni, prošao je Anderlecht i on ju je pobijedio 2:0, tako da, po tome bismo mogli reći da bismo i mi. Mogli smo puno. Bila je to strašna generacija: Olmo, Moro, Gojak, Sosa… Fantastični igrači. Nažalost nije se dogodilo. Najgore od svega je što je Finta ušao posljednjih 10-ak minuta, tada je rezultat već bio 2:0.”

Hrvatska večer u Europi: Pobjede Hajduka, Rijeke i Splita!

Sigurno je bilo bolno kad ste doznali da ćete ispasti. 

“Naravno, pogotovo što je to bilo dok smo slavili. Išli smo na aerodrom, imali smo i doček s navijačima pred Maksimirom, a onda je došao trener Mario Cvitanović i rekao nam da će nas vjerojatno izbaciti. Naravno da nikome nije bilo ni do čega, samo smo pognuli glave, nije se ni navijačima više slavilo…”

Jeste li malo ljuti na sebe? Jeste li trebali napraviti više u karijeri?

“Jednim dijelom da, a drugim… Zadovoljan sam što imam i dalje priliku napraviti nešto, što sam zdrav. Tako da, teško je govoriti što bi bilo kad bi bilo.”

Postoji li neki dio karijere za koji smatrate da je bio ključan i da vas je možda baš zakočio?

“Možda taj u Rudešu. Nisam možda trebao otići tamo. Godinu prije bili su tamo Španjolci, oni su otišli, bilo je sve s brda s dola. Došao sam tamo, ozlijedio se, dva, tri mjeseca nisam igrao. Nisam znao što mi je. Boli me gležanj, pa ne boli, pa probam trenirati, pa opet boli… Onda tek kad sam snimio sam znao što je pa su mi nešto skraćivali tu kost. Ma ono…”

Finska je u jednom trenutku vaše karijere bila vaš dom. Otkud odlazak u Finsku?

“Bio je turnir U17 u Čileu, ondje je bio jedan Rus koji me skautirao, a radio je baš za Kups. Ja sam bio u Rudešu, imao operaciju zgloba, nisam mogao igrati 2-3 mjeseca i htio sam samo otići nekuda. A oni su se borili za vrh, ja sam pristao i na kraju smo osvojili prvenstvo prvi puta nakon 42 godine!” 

Kako je bilo igrati ondje?

“U početku jako teško. Mislio sam da ću se vratiti. Bilo je hladno, nisam igrao u početku, nigdje nikoga, vidiš samo semafore kako ‘blicaju’, potpuni užas. Ali onda sam dobio minutažu i dobro igrao sve do osvajanja prvenstva.”

Hladnoća je baš užasan faktor ondje bila?

“Prvenstvo im se igra od negdje četvrtog do desetog mjeseca, tada je relativno okej, ali da, jako je hladno i drago mi je što sam se vratio".

Vratimo se kratko još na HNL za kraj. Bitka za prvaka bit će napeta. Što mislite, tko će ju na kraju osvojiti?

"Mislim da će biti sigurno zanimljiva i napeta do kraja. Hajduk može doći do nje, ali trebaju još dva, tri pojačanja, ali mislim da će puno toga ovisiti o Dinamu", zaključio je Soldo.