Slučaj Malta: Reprezentacija sa svega četiri internacionalca, a i oni ne igraju redovito
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 10.11.21. | 10:00
Samo je jedan od njih standardni prvotimac i kapetan svoje ekipe
Svima je već puna kapa priče o Gziri, vanzemaljcima i ostalim pričama s margine te sramotne utakmice na Poljudu gdje je gost s ovog malenog otoka, kudikamo manjeg od jednog Brača, spektakularno pobijedio 3:1 i tako prošao dalje nanijevši Hajduku jedan od najtežih poraza u povijesti.
Malta je, kada govorimo o njenoj reprezentaciji, jedna zanimljiva nakupina lokalnih talenata iz domaće lige (nekoliko igrača dolazi iz notorne Gzire) i sveukupno četiri internacionalca, od kojih je jedan otpao s popisa zbog ozljede. Donosimo priču o njima i njihovom nogometnom putu, sve ususret utakmici koja nas čeka sutra navečer od 20:45 minuta.
Za početak, predstavljamo igrača koji neće konkurirati za sastav u četvrtak. S popisa je privremeno otpao desni bek škotskog prvoligaša St. Johnstonea James Brown. 23-godišnjak zanimljivog imena je vlasnik dvojnog državljanstva, i dalje čeka prve minute u nacionalnom dresu, no moramo priznati da se nije ni u Škotskoj baš naigrao otkako je napustio Millwall ovoga ljeta.
Iza sebe u dresu prvoligaša ima ukupno deset nastupa bez učinka, nastupao je čak i u tri europska susreta, okusio malo više od sat vremena nogometa protiv Galatasaryja u dva navrata u sklopu kvalifikacija za Europsku ligu. Očekivano, St. Johnsone je ispao. Inače je originalno igrač Milwalla za koji je skupio tek nekoliko nastupa, većinu vremena je provodio po posudbama prije nego je pušten u Škotsku.
Drugi igrač s internacionalnim iskustvom i trenutno najvrijedniji igrač Malte prema Transfermarktu je svakako svako Teddy Teuma. Procijenjena vrijednost mu je ravno milijun eura. Centralni veznjak je 2018. godine stigao u belgijski St. Gilloise, s kojim je uspio ući u prvu ligu, što je posebno bitno i romantično kada se pogledaju nogometni odnosi u Belgiji, točnije u Briselu.
Otkako je stigao u Belgiju iz Pariza gdje je branio boje tamošnjeg Red Stara, Teddy je upisao 87 nastupa za St. Gilloise, a tome je pridodao 13 pogodaka i 21 asistenciju. Teddy je s kapetanom vrpcom oko ruke predvodio svoju ekipu veći dio prošle sezone, propustio je svega jednu utakmicu i bio jedan od najzaslužnijih zašto je danas klub opet dio elite i zašto je imao, nakon dugog perioda stanke, priliku odmjeriti snage s ljutim rivalima – Anderlechtom. Teuma je svakako najbolji igrač malteške reprezentacije i jedini igrač tog malenog otoka koji trenutno uživa respektabilnu internacionalnu karijeru.
Treći od internacionalaca je Alexander Satariano, dvadesetogodišnji napadač koji od ljeta brani boje Frosinonea. Otkako je stigao, upisao je ravnu jednu minutu igre za svoju momčad, i to u drugom kolu kada ga je trener uveo u sudačkoj nadoknadi da “napipa” teren. Od te utakmice u kolovozu, Satariano nije vidio teren. Od trećeg kola nadalje, Sataraiano je na klupi ili na tribini.
Za kraj ostavljamo Zacha Muscata, jedinog među igračima koji je imao zanimljivog doticaja s međunarodnom klupskom scenom. Naime, ovaj desni bek je s Birkirkarom skupio nešto internacionalnog klupskog iskustva. Uz 49 nastupa za maltešku reprezentaciju, Muscat se može pohvaliti da je dogurao do penala druge od ukupno četiri (za njih pet) stepenica za odlazak u Europsku ligu. Koga su tamo sreli? West Ham Slavena Bilića.
Englezi su se mučili protiv Birkirkare, što nam je uostalom potvrdio i Nikola Jurčević u nedavnom razgovoru u sklopu najave utakmice između Dinama i Čekićara. Muscat je odigrao obje utakmice, prvu u Londonu gdje su Englezi slavili rezultatom 1:0 i druga koja je završila istim rezultatom (uz pobjedu Birkirkare!) a gosti su se na vrućini malteškog poluotoka provukli dalje tek preko jedanaesteraca. Muscat nije bio među izvođačima.
Spomenimo još kako je igrao i protiv Maribora koji je tada vodio Ante Čačić, u čijim redovima su tada bili primjerice Damjan Bohar (danas Osijek). Slovenci su odigrali tvrdi remi na Malti, uz dvostruko, 2:0 slavlje na Ljudskom vrtu što je bilo dovoljno za prolaz dalje.
I to je uglavnom to što se tiče međunarodnog iskustva koje posjeduje reprezentacija s kojom će se Hrvatska susresti sutra u 20:45. Svega tri zdrava internacionalca sa zbilja uskogrudnim iskustvom. Svi ostali igrači zarađuju za kruh na rodnoj im Malti čija liga je miljama daleko od Hrvatske. Sutra bi jednostavno morali pobijediti jer je sve ostalo ravno katastrofi.
S Maltom smo se do sad susreli devet puta, i niti jednom nismo slavili su pravo, uvjerljivo vodstvo. Samo je prvi susret, odigran davne 1998. godine završio uz visoku 4:1 pobjedu Vatrenih. Zanimljivo, na toj utakmici smo gubili, no do pobjede su nas u sklopu tih kvalifikacija za EURO 2000. godine na kraju vodili Šimić, Vugrinec i Šuker.
Pamtimo naravno i neslavni remi s kvalifikacija za Mundijal 2006. godine kada smo se osramotili na istom stadionu na kojem igramo i sutra. Hrvatska je povela pogotkom Kranjčara, samo da bi Stephen Wellmann izjednačio u 74. minuti nakon lošije reakcije Stipe Pletikose.
Sve u svemu, Malta je protivnik kojeg možemo i moramo pobijediti.