.jpg.webp)
H. KlarićSlavodobitan oproštaj od vinkovačke oranice: Vukovar srušio Varaždin i pobjegao s dna ljestvice!
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | pet. 12.12.25. | 19:50
Zaista je sramotno gledati utakmicu elitnog ranga hrvatskog nogometa koja se igra na ovakvoj podlozi, jer bi uvreda bila to nazvati travnjakom
Pretposljednje kolo uoči zimske stanke otvorili su Vukovar 1991 i Varaždin, a utakmica je završila slavljem domaćina 2-0. Pogotke su postizali Çalhanoglu i Puljić u drugom dijelu utakmice. Vukovar 1991 od prve je minute izašao s pravim gardom i željom za pobjedom. Gosti se na ovom travnjaku nisu snašli. Jedva da su uspjeli kreirati ikakvu šansu i gotovo bez ispaljenog metka se vratili prema Baroknom Gradu.
Bila je to utakmica koja je oskudijevala prilikama, a nemogućnost razvijanja vlastite igre bila očigledna. Pred sam kraj poluvremena, Boršić je pokušao ubaciti, a lopta je, umjesto na pet metara, otišla tek nedaleko od korner zastavice, okomito od beka Varaždina, što dovoljno govori o tome kakvo je stanje terena. U nekoliko je navrata Mateo Pukšar istaknuo kako je teren loš, a koliko god da je to puta rekao, bilo je premalo, jer je riječima zaista teško dočarati situaciju iz Vinkovaca i prava je sreća što je ovo vjerojatno posljednja prvoligaška utakmica na tom stadionu ove sezone.
Vukovar je puno bolje otvorio utakmicu, a prva prilika došla je u 12. minuti. Robin je probio sredinu i dodao do Tičinovića desno. Nekadašnji desni bek Hajduka i Zrinjskog ubacio je na pet metara, gdje je bio Jakov Puljić, a on je zatresao mrežu. Veselio se Silvijo Čabraja, ali veselje je brzo splasnulo, s obzirom na to da je mrežu tresao s vanjske strane. Nekih 15 minuta kasnije, kombinacija je bila obrnuta. Puljić je poslao rezanu loptu iza posljednje linije Varaždina, do nje je došao Gonzalez, a udarac koji je obranio Zelenika, gotovo da je ostao ukopan na mjestu zbog blata. Iako je Terzić pokazao kako je bilo zaleđa, upitno je li pozicija doista bila nedozvoljena.
Svi se sjećamo solo prodora Cristiana Nike Galešića, kako ga je tada nazvao Željko Sopić, u dresu Rijeke prije dvije sezone protiv Slaven Belupa. Na sličan je način krenuo i Tadić u 35. minuti, okrenuo je Marinu oko svoje osi pa zapucao, ali izravno u Zeleniku, no vidjelo se kako je, prema crvenim kartonima, najgrublji igrač domaćeg prvenstva, itekako ofenzivno opasan.
Varaždin je bio sterilan i ni nalik onoj momčadi koja puca na Top 3. Ostavio je Šafarić Mamuta na klupi i mjesto centarfora dao Tavaresu, koji se i nije pretjerano snašao u toj poziciji. Razlog je vjerojatno ležao u, pogađate, travnjaku, pa je i gušći i brojniji vezni rad Varaždinaca imao problema s loptom. Dovoljno je reći kako je posjed bio na strani domaćih, koji su se mrvicu bolje snašli, ali to već možemo pomalo pribrojati iskustvu vinkovačkog terena.
Prva konkretna prilika došla je samo napad nakon pokušaja Tadića. Zelenika je brzo izveo prema Boršiću, a desni bek se odlučio na rani ubačaj prema drugoj vratnici. Tamo je bio Tavares, koji je pucao ravno u Marina Bulata. Ipak, došli su do neke radne temperature. Četiri minute kasnije, Latković je uzeo loptu i 'podragao' Tadića, koji je pao kao pokošen. Terzić nije zaustavio igru, a Crnogorac je izašao jedan na jedan s Bulatom, pa ga pokušao prebaciti, doduše neuspješno.
To je bilo više-manje sve vrijedno spomena iz prvog dijela. Jako puno grešaka bilo je i s jedne i s druge strane. Dodavanja su se promašivala, lopta je padala u mjestu kao da je riječ o futsalu i lopti s utegom koja ne odskače, a ne o nogometu koji bi trebao pokazati svu raskoš hrvatskog nogometa. Na utakmici su bili i skauti Betisa, koji su produžili iz Zagreba, a ako je ovakvo okruženje ono koje želimo prikazati Europi, onda smo u velikom problemu.
Drugi dio je ipak donio aktivniju igru koja je ponovno nosila veliki broj individualnih pogrešaka. Ruku na srce, igrače doista ne treba kriviti ni za što, jer za većinu stvari na terenu doista nisu bili krivi. Prvi se na udarac odvažio Mamić u 53. minuti, a udarac mu je završio pokraj vratnice.
Imali smo i jednu zanimljivu situaciju kod Vukovara. Prema prvotnom zapisniku, na lijevom je beku trebao igrati Çalhanoglu, a on je otpao u posljednjem trenutku i njegovo je mjesto preuzeo Klanac. Ipak, lijevi bek je očito bio spreman, a bio je i prva prijetnja domaćih samo minutu-dvije nakon Mamića, kada je jednim projektilom pokušao iznenaditi Zeleniku. Iako je vratar ostao na krivoj nozi, udarac ponovno nije imao potrebnu dozu preciznosti.
Prometnuo se Kerim Çalhanoglu u prvo ime susreta po ulasku, a u 64. je donio Vukovaru i vodstvo. Gonzalez je dobio loptu i ubacio ju prema drugoj vratnici. Lopta je putovala tri dana i na kraju došla do njemačkog beka, koji je pucao glavom i zabio kroz ruke Zelenike. U fokusu kamere našao se i Nikola Šafarić, a njegov je smiješak rekao sve. Možemo ga protumačiti kao „Nisam ljut, samo sam razočaran“.
Tražili su Vukovarci i drugi pogodak, a do njega su došli i pet minuta kasnije. Ista ona kombinacija iz 12. minute sada je bila slavljenička. Robin je započeo akciju i iz sredine poslao loptu prema desnom boku. U iznimno teškoj situaciji primio ju je Mario Tičinović, koji se okrenuo za 270 stupnjeva i poslao loptu na pet metara, a u mrežu ju je zakucao Jakov Puljić za novo povećanje prednosti.
Tražili su Vukovarci još jedan pogodak, dok je Šafarić pokušao uvođenjem Mamuta i Antunovića barem uvesti utakmicu u nervozu. Ipak, nije išlo i rezultat je ostao takav kakav je (2-0). Logično je da Vukovar može biti zadovoljniji ovakvim ishodom, ali Varaždinu nije zaista za zamjeriti. U Vinkovcima su padali i Dinamo i Rijeka, a Hajduk se protiv Vukovara spasio u posljednjim minutama. Protiv Cibalije, pak, otišli su na 11-erce, a puno toga se može pripisati podlozi. Na kraju, Vukovar je ovim trijumfom pobjegao s dna ljestvice i ima 15 bodova, tri više od Osijeka. Varaždinci su propustili preskočiti Slaven Belupo, barem nakratko, i ostaju peti s 23. U idućem kolu, posljednjem uoči blagdanskog ozračja, Vukovar 1991 će put Poljuda, gdje će igrati s Hajdukom, dok će Varaždin u Baroknom gradu dočekati Istru 1961.
Vukovar 1991 – Varaždin 2-0
Strijelci: 1-0 Çalhanoglu (64., Gonzalez), 2-0 Puljić (69., Tičinović).
Stadion: Gradski stadion (Vinkovci). Gledatelja: 493.
Glavni sudac: Ante Terzić (Podstrana). Pomoćnici: Alen Jakšić (Split) i Dujo Sarić (Klis). Četvrti sudac: Jakov Titlić (Potravlje). VAR: Ivan Vučković. AVAR: Luka Pušić (oba Zagreb).
Žuti kartoni: Čaić, Mejia, Tičinović (Vukovar 1991); Vuk (Varaždin).
Crveni kartoni: /.
Vukovar 1991 (4-2-3-1): Bulat – Tičinović, Tadić, Čaić, Klanac (54. Çalhanoglu) – Mejia, Čabrajić – Jurilj (80. Biljan), Shabani, Gonzalez – Puljić. Trener: Silvijo Čabraja.
Varaždin (4-2-3-1): Zelenika – Jovanov (75. Tepšić), Ba, Škaričić, Boršić (75. Begonja) – Marina (65. Puclin), Belcar – Latković (65. Mamut), Mamić (75. Antunović), Vuk – Tavares. Trener: Nikola Šafarić.
.jpg.webp.webp)
.jpg.webp)
