Slavni datum i noć kad je Generacija rekla zadnju riječ

To je jedan od onih golova, čija slika zauvijek ostaje pred očima, gol, koji će svi oni koji su ga vidjeli, znati opisati u svako doba dana i noći do kraja života. Ljubičićeva lopta prema centru, Petkovićev trzaj glavom i dodavanje u trk Oršiću. On je pobjegao svima i pokraj istrčalog Kepe progurao loptu, taman toliko brzu da bude neuhvatljiva. Sretna, presretna 13.minuta, Chelsea na koljenima usred Maksimira! Delirij punih tribina, koji se 90-ak minuta kasnije pretvara u veliko slavlje po zagrebačkim ulicama, trgovima i kafićima. I još jedna doza sna o prolasku u drugi krug Lige prvaka. Zapamtio je tu večer i Thomas Tuchel, trener Chelseaja već je drugi dan postao bivši, a momčad koju je te večeri s klupe vodio Ante Čačić, napisala je još jedno poglavlje svojeg slavnog životopisa. Atalanta, tri europska proljeća, Tottenham, sad još i Chelsea...No, shvatili smo možda već te večeri iako nismo željeli priznati, bila je to, zapravo, zadnja riječ te jedne velike generacije. Odnosno - Generacije!

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+) 

Prije točno godinu dana, 6.rujna 2022., Zagreb je izranjao iz sna uz osjećaj velike utakmice, ali malo je onih koji su mislili da je pred njima i neprospavana noć, da će u Maksimiru pasti, malo raštimani, ali moćni, bogati londonski klub. Bio je taj 6.rujna poseban dan već sam po sebi, prošlo je 55 godina od osvajanja Kupa velesajamskih gradova, dosad, a vjerojatno i vječno, jedinog europskog trofeja, koji je ijedan hrvatski klub spremio u vitrine. Na taj slavni datum, Zagreb je ponovno otpustio kočnice, kao i 55 godina ranije, nogometaši su bili njegovi heroji. Jednom davno Leeds, sad Chelsea, kako se poklopilo!

I, kao što te 1967. u sveopćoj euforiji i slavlju nitko nije mogao misliti da Dinamo, ali i nijedan drugi hrvatski klub, idućih pola stoljeća i, vjerojatno, puno dulje, neće igrati nijedno europsko finale, tako niti prije godinu dana, u sveopćoj euforiji i slavlju, nitko nije mogao misliti da smo gledali zadnju epizodu, zadnji ples te posebne momčadi. Koja se 2018. 'sklepana' sa svih strana, krenula prepuna sumnji, gotovo od nule, a onda ispisala povijest. Sad znamo, taj je Leeds bio jedinstven, neponovljiv, a taj je Chelesa 55 godina kasnije bio vrhunac. Nadamo se, ponovljiv, u neko dogledno vrijeme, ali u ovom trenutku izgleda kao zadnja točka uspona, nakon kojega je staza, pomalo, krenula prema dolje. Znamo što se sve događalo zadnjih godinu dana u Maksimiru i oko njega, kako su se slagale klupske strukture, kako se slagala svlačionica, tko je i kako griješio. No, i da su mnoge stvari bile drukčije, da su se vukli drukčiji potezi, dolazili i odlazili neki drugi igrači u svlačionicu i 'igrači' u foteljama, jasno je da bi nakon vrhunca uslijedio određeni pad i jedna nova priča. Ali, ono što tada nismo znali, a sad znamo jest da je upravi Chelsea bio ta točka s koje je priča polako krenula silaznom putanjom.

TM: Dinamo deveti klub 21. stoljeća po zaradi od transfera!

Ovo je prijedlog Statuta koji ne želi Barišić: Dva kandidata za predsjednika, za privatizaciju - referendum!

Dinamo traži vratara: Prvi izbor je Labrović, spominju se Ivušić, Horkaš čak i Kalinić iz Hajduka!

Iz te momčadi, iz prvih 11 koji su srušili Cheslea, danas u Dinamu više nema Livakovića, Josipa Šutala, Ademija, Oršića i Ivanušeca, malo-pomalo odlazili su zaslužnici. Ostali su ovdje. Petković, Perić, Ristovski, Moharrami, Mišić i Ljubičić. A Dinamo je u tih godinu dana odigrao 11 europskih utakmica, upisao samo tri pobjede (dvaput Astana i jednom Sparta), šest poraza (Chelsea, dvaput Milan, Salzburg, Sparta, AEK) i dva remija (Salzburg, AEK) i pao čak dvije stepenice niže. U Konferencijsku ligu! I, premda svaka momčad i njezini uspjesi, kao i sve u životu, ima svoj vijek trajanja i svoje cikluse, tako je i priča o velikoj Generaciji imala svoj početak i kraj. No, ono što ostaje, jest pitanje je li pad trebao biti baš toliko strelovit?

Na to pitanje odgovor znamo, dovoljno je samo pogledati što se sve događalo u klubu poteklih godinu dana. Ono drugo pitanje, na koje još ne znamo odgovor glasi: 'Hoćemo li na neki novi 'Chelsea' i novu Generaciju čekati jednako dugo kao što se čekalo nakon Leedsa na novi veliki trofej, punih 15 godina do one čuvene 1982.?'. Neka ova dvostruka obljetnica bude istovremeno posveta dvama velikim Dinamovim europskim dosezima, ali i upozorenje kako nakon godina 'obilja' često dolaze godine 'gladi'. I da je glavni zadatak svih u klubu, kako god se oni zvali i za koju god stranu 'igrali' učiniti sve da 6.rujna i neki drugi slavni datumi ne ostanu samo daleko uspomene, nego poticaj da Dinamo bude stalno na tom putu. A i upozorenje da se s takvom tradicijom i poviješću, ali i sadašnjošću i veličinom nitko ne smije igrati!