Slavene, tvoj Split te čeka raširenih ruku, ali očekivanja su kao i uvijek najveća!

U ponedjeljak ujutro reprezentacija sa Kvarnera leti prema Splitu gdje ih čeka 'poljudska ljepotica' ispunjena do posljednjeg mjesta. Neumjesno je tražiti ulaznicu više u gradu koji teško proživljava sportski šok, ali ta publika neće doći kao nijemi promatrač. Poljud će utakmicu dočekati s mješavinom teške nevjerice i sirove, prave goruće želje za emotivnim oporavkom. Tribine će grmjeti od prvog sučeva zvižduka, ne da bi potopile vlastite igrače, već da bi im u kosti usadile osjećaj odgovornosti koji je na Rujevici potpuno izostao. Svi u gradu znaju, ako reakcija na terenu ne bude beskompromisna od prve sekunde, tanka je linija između gromoglasne podrške i zvižduka koji paraju zrak. Pritom je jasno da je Slavenu Biliću najteže. Dolazi kući, prvi put u povratničkom mandatu stiže na Poljud.

U trenutku kada je njegov trenerski autoritet na najvećem ispitu, Bilić stiže na najveće iskušenje. I trenersko i osobno i emotivno. Bilić dobro poznaje bilo Splita, jasno mu je da nikakve diplomatske izjave na konferencijama za medije više ne drže vodu. Split od njega i momčadi ne traži 'kravav koljena', borbu od prve minute. Traži tri boda na semaforu, ali prije svega potpunu promjenu pristupa. Traži reprezentaciju koja gine za svaku loptu, koja dominira trkom i agresijom koja će onaj ukaljani obraz s Rujevice sprati fanatičnom borbom na poljudskom travnjaku.

Očekivanja su ogromna, nabijena emocijama i tenzijom kakva dugo nije viđena oko nacionalne vrste. Reprezentaciji Split nudi pozornicu za najveći mogući preokret, priliku da se iz najtežeg poraza podignu pred punim tribinama i dokažu da je riječkih 0-7 bio zaista loš dan, a ne realna slika Bilićeve Hrvatske. Hoće li Poljud na kraju slaviti ili presuditi, ovisi isključivo o onome što će izabranici Slavena Bilića ponuditi na terenu.

Navijači žestoko uz Vatrene

Što na sve kažu navijači nije teško razaznati. Tribine će biti pune ljudi sa svih strana Hrvatske, ali i Europe. Hrvatska u Splitu uvijek je poseban spektakl, a pogotovo kada je s druge strane svjetski prvak Španjolska.

"S obzirom da smo uvijek lijepo docekani i primljeni red je na nas iz Splita, Imotskog, Solina i Kastela, koju smo tu nekako najbliži, da budemo domaćini. Volimo uvijek na dan utakmice a tako ce biti i sada, dočekati ekipu iz ostalih mjesta, počastiti se i družiti. Poslje je okupljanje na Rivi i kreće priprema za naš Vatrene. Ni ovaj neuobičajeno visok poraz nece nas spriječiti vec dodatno motivirati da budeno glasniji. Glasnice su podmazane, bubnjevi spremni i sa Rive ce se dva sata prije početka tradiocionalno krenuti prema Poljudu. Vatrene dočekujemo puna srca, i vjerujemo uz našu snažnu podršku da će mo Furiji nanijeti poraz nakon 40 utakmica", u jednom dahu nam je ispričao Domagoj Ćelić, dugogodišnji pratitelj Vatrenih diljem svijeta i brat nekadašnjeg reprezentativca Drage Ćelića.

Još nam je Domagoj dodao i svoju opservaciju glede Bilića.

"Bilić je poštovanje zaslužio još kao igrač “Vatrenih”. S prvog izborničkog mandata nosimo lijepe uspomene na neke pobjede a pamtimo i neke posrtaje. Bilo kako bilo izbornik s svojim igračima ima još tri utakmice Lige nacija da nas uvjeri kako je Rujevica bila katastrofalan dan i ništa više od toga. Podrška izostat neće kao što nikad nije, neovisno tko bio izbornik ili igrač. Stoga se nadamo da će se konci povezat i da će Hrvatska opet izgledat “hrvatski”, onako kako je ova garnitura igrača na čelu sa Lukom 101 put pokazala. Za to je potrebno skupiti glave, svi, od oružara, vozača busa, izbornika pa do igrača i navijača, pa uz Božju pomoć do novih pobjeda, jer iznad svih je Hrvatska" kazao nam je Domagoj Ćelić.

Bilić i Poljud vole se javno

Odnos Poljuda i Slavena Bilića nikada nije bio sveden isključivo na rezultatsku pragmatiku, već počiva na dubokoj, gotovo obiteljskoj emotivnoj sponi koja u kriznim trenucima djeluje kao dvosjekli mač. Bilić je "dite Splita", legendarni stoper i bivši trener Hajduka, čovjek koji poznaje svaki centimetar poljudskog travnjaka i čita mentalitet poljudskog sjevera i zapadne tribine bolje od ijednog drugog izbornika. Zbog tog hajdučkog pedigrea i nepobitne karizme, Split u njega u startu vjeruje s puno više strpljenja nego što bi ga imao za trenera bez lokalnih korijena. Njegov kredit u Splitu povijesno je ogroman, ali ta emotivna bliskost znači da su razočaranja znatno intenzivnija. Splitska publika može oprostiti poraz, pa čak i tehničku inferiornost, ali ne oprašta predaju i beskrvnost. Riječkih 0-7 doživljeno je kao teški udarac na ponos, a Poljud sada od svog sugrađanina ne traži samo alibi i taktičke rošade, već zahtijeva buđenje onog ratničkog duha koji ga je krasio dok je nosio bijeli dres. Od Bilića se očekuje da preuzme ulogu psihologa i vođe koji će letargičnoj momčadi ubrizgati dozu splitskog dišpeta.

Za navijače u Splitu, Slaven Bilić u ovoj utakmici nije samo nacionalni izbornik, već netko tko pred svojim ljudima mora obraniti vlastitu i reprezentativnu čast. Zbog toga mu Poljud daje priliku za katarzu kakvu bi malo tko drugi dobio, duboko vjerujući da trener izgrađen na specifičnom dalmatinskom prkosu posjeduje instinkt i autoritet potrebne da reprezentaciju izvuče iz ponora i vrati joj pobjednički identitet. Pritom, vratiti se u svoj grad, pred svoju publiku, s teretom povijesnog debakla od 0-7, za trenera s tako naglašenim osjećajem pripadnosti ravno je 'hodanju po žeravici'. Njegova povezanost sa Splitom znači da svaki potencijalni zvižduk boli dvostruko jače, ali i da svaki pljesak ima ljekovitu, katarzičnu moć kakvu mu ne može pružiti nijedan drugi stadion na svijetu.

Ova utakmica za njega predstavlja intimno čistilište. Bilić pred Poljud ne dolazi samo kao nogometni izbornik koji mora spasiti reprezentativni ciklus, već kao 'sin grada' koji mora obraniti vlastiti autoritet i obraz. U njemu se lomi onaj prepoznatljivi rokerski, buntovni nerv i teška tjeskoba odgovornosti. Uspije li kanalizirati taj enormni pritisak i prelije li tu energiju na momčad koja će slomiti protivnika, Split će ga ponovno prigrliti s onom sirovom, bezuvjetnom odanošću, brišući 'rujevački grijeh' u 90 minuta. Bude li pak izostala iskra na terenu, bit će to emotivni ožiljak koji će nositi do kraja karijere. Za Slavena Bilića ovo više nije pitanje nogometne taktike, za njega je ovo bitka za osobni mir u gradu koji jedini istinski naziva domom. Slavene na tebi je red, Split te čeka raširenih ruku!