
Skupo plaćena naivna lekcija, Garcia još mora puno učiti
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 21.09.26. | 08:01
Još jednom su Bijeli pali na Rujevici, ali dojam je da nisu nikada ovako naivno izgubili utakmicu u kojoj su dominirali igrom
Umjesto nedjelje za pamćenje i dugo sjećanje, stigla je još jedna u nizu. Hajduk je ponovno pao na velikom ispitu. Pao je pritom i na ljestvici, doduše zbog slabije gol-razlike, ali novi lider Dinamo ima i utakmicu manje s istim brojem bodova. U svakom slučaju, prilika nije iskorištena, čak štoviše, poraz je na površinu opet izbacio ista pitanja. Nakon pet ligaških pobjeda u nizu pomislili smo da su ta pitanja apsolvirana, da je ekipa stekla samopouzdanje s kojim bi počela rješavati i utakmice popiut riječkog Jadarnskog derbija. Krivo, krivo,
Ovakav poraz nameće prvo legitimno pitanje je li momčad Hajduka psihološki i taktički zrela za dugu, iscrpljujuću šampionsku utrku koja ne oprašta bolne pogreške poput neuspjeha u Rijeci. Utakmice na teškim gostovanjima ključni su testovi karaktera i stabilnosti, a šampionske ekipe, u trenucima kada im ofenzivna rješenja ne funkcioniraju, znaju kako "umrtviti" igru, zatvoriti prilaze svom golu i izvući onaj talijanski, pragmatičan rezultat. Umjesto te natjecateljske praktičnosti Hajduk je ponudio idealizam koji se u srazu s iskusnim strategom kao što je Matjaž Kek pretvorio u 'rezultatsko samoubojstvo'. Nedostatak alternativnog plana i slijepo inzistiranje na posjedu bez prave progresije lopte prema naprijed pokazali su da momčad u ovom trenutku nema onu presudnu dimenziju fleksibilnosti potrebnu za osvajanje naslova. Evidentno je, Garcia još mora puno učiti.
Taktički debakl Gonzala Garcije leži upravo u činjenici da je Keku ponudio točno ono na čemu Riječani grade svoju igru, a to je ogroman, nebranjeni prostor iza leđa splitske obrane. Kek je dokazani majstor direktne i brze tranzicije, a njegova je ideja u ovakvim derbijima generalno ista. Prepustiti sterilnu dominaciju protivniku i potom ga kazniti okomitim napadima čim se izgubi lopta. Garcia je, držeći obrambenu liniju izrazito visoko bez uspostavljenog povratnog presinga u sredini terena, doslovno servirao utakmicu na pladnju domaćinu. Kada momčad drži loptu šezdeset posto vremena, a protivnik iz manjeg posjeda stvara daleko opasnije šanse i pritom rutinski poentira, to prestaje biti pitanje sportske sreće i postaje ogledni primjer ozbiljnog promašaja u pripremi i vođenju same utakmice.
U konačnici, teza o naivnom porazu apsolutno stoji jer je Hajduk na Rujevici djelovao kao momčad koja je upala u unaprijed najavljenu zamku. Umjesto da stručni stožer prepozna trenutak, uspori ritam i stabilizira defenzivne linije kada je postalo jasno da probijanje riječkog bloka ne ide po planu, splitski je sastav srljao u ofenzivu ostavljajući 'hektare' prostora za kontranapade. Dodamo li taktičkoj neprilagodljivosti i spomenute individualne pogreške i manjak fokusa dobivamo sliku nedovoljno zrelog pretendenta na titulu. Da bi Hajduk zaista ušao u ravnopravnu utrku za prvo mjesto, Garcia će morati naučiti prilagoditi svoju nogometnu filozofiju specifičnostima protivnika, jer se trofeji u ligi ne osvajaju isključivo umjetničkim dojmom i posjedom lopte, već prije svega taktičkom mudrošću i rezultatskom nemilosrdnošću.
Nije isto bez Livaje
Poraz Hajduka od 3-0 na Rujevici predstavlja bolno prizemljenje za momčad koja je na Kvarner stigla s nizom od jedanaest utakmica bez poraza. Školarina je skupo plaćena, jer iako je splitski sastav dominirao u statističkim parametrima, puka terenska inicijativa protiv defenzivno besprijekorno organiziranog domaćina pokazala se nedovoljnom. U takvoj konstelaciji snaga, Hajduku je u ofenzivnom dijelu drastično nedostajao Marko Livaja. Bez njegovog prisustva mehanizmi u napadu nisu imali 'mantinelu' ni realizatora sposobnog kreirati višak ili probiti gusto postavljenu obranu.
Premda je Dalisson ušao u dvije izgledne prilike raspoloženi domaći vratar Igor Vekić sjajnim je intervencijama neutralizirao sve splitske pokušaje ostavivši visoko postavljenu obranu Hajduka na milost i nemilost brzim protuudarima. Umjesto sigurne i strpljive izgradnje napada, igrači Hajduka gubili su lopte u izrazito opasnim zonama, demonstrirajući defenzivnu naivnost pod pritiskom. Najočitiji primjer fatalne dekoncentracije zbio se kod trećeg pogotka, kada je Ron Raci glatko izgubio duel s Danielom Adu-Adjeijem, koji mu je oduzeo loptu u osjetljivoj zoni i rutinski matirao vratara Silića. Uz to, nervoza s terena ubrzo se prelila i na stručni stožer, a direktni crveni karton koji je trener Gonzalo Garcia dobio krajem prvog poluvremena dodatno je narušio psihološku stabilnost ekipe u trenucima kada im je na travnjaku bio najpotrebniji miran i fokusiran vođa.
Kako bi opravdao šampionske ambicije, Garcia iz ovog debakla mora hitno izvući nekoliko ključnih pouka. Njegov primarni zadatak leži u stvaranju funkcionalnog alternativnog plana u situacijama kada momčad izgleda napadački bezidejno. Uz to, visoki postotak posjeda lopte zahtijeva besprijekoran povratni presing po izgubljenoj lopti, a ostavljanje zadnje linije na širokom, nebranjenom prostoru pokazalo se kao taktičko samoubojstvo iz kojeg se moraju izvući defenzivni korektivi. Konačno, gubitak živaca i isključenje na klupi luksuz je koji trener ne smije sebi priuštiti. Garcia mora naučiti kanalizirati pritisak okruženja i zadržati lidersku mirnoću, usmjeravajući ekipu kroz krizna razdoblja derbija umjesto da vlastitom nervozom dodatno destabilizira svlačionicu. Rijeka je prošla, tri tjedna Bijeli imaju za izvlačenje pouka, a onda je Dinamo na Poljudu. Još jedna epizoda iz serijala 'na muci se poznaju junaci'. Ova riječka nije dobro prošla.












