Silvio Marić za Germanijak: "Bilo je i većih španera, ali Ademi spada među legende Modrih, a Petka mi je žao jer je zvijer”

Razgovarao: Petar Zobec

Nenadano je puknula vijest prije koji mjesec da je Silvio Marić zasjeo u fotelju sportskog direktora Rudeša. Dugo ga nije bilo u nogometu, a rijetki su bivši nogometaši koji se ne počešu tamo gdje ih svrbi. Ne može se reći kako je zasjeo na vruću poziciju, ali Rudeš je u napetoj borbi za ponovnom promocijom u pri razred hrvatskog nogometa. A tu je i aktualna borba za prvaka Prve lige, čiji rasplet željno iščekujemo. Tema za razgovor je, dakle, mnogo, a Marića smo za početak pitali kako se uopće odlučio na prihvaćanje posla u Rudešu.

 „Znam se dugo s predsjednikom Stipom Čondrićem, a i dobar sam s trenerima Ivicom Landekom i Mariom Jurićem, pa kada sam čuo njihovu viziju, dogovorili smo se za pet minuta“, pojašnjava nam 47-godišnji Mara.

Drugoligaš iz zapadnog dijela Zagreba, u kojemu su se proteklih godina odvile mnoge pretumbacije, zna kako je to igrati u najvišem rangu. I sada ponovno u nosnicama osjeća miris prvoligaškog nogometa. Marić je kroz svoju karijeru iznutra upoznao rad vrhunskih klubova, pa ga pitamo kakvo je stanje zatekao kada je stavio potpis na ugovor s Rudešom.

„Jako dobro organiziran klub s velikom perspektivom. U omladinskom pogonu kluba je 500 djece, treneri su profesionalni, u pogonu je sve posloženo, a dugoročni cilj je da Rudeš postane stabilan prvoligaš. Mojim dolaskom se tu ništa nije promijenilo što se organizacije tiče“.

Ali zato su promjenu osjetili igrači. Marić, naime, pohodi svaki trening, a i na klupi je uz trenera Landeku na utakmicama.

„Takav je dogovor, da. S njima sam na treninzima i utakmicama te sam dobro upoznat s njihovim kvalitetama i drago mi je da mogu pomoći pokojim savjetom. Mladi su, energični i borimo se za taj ulazak u viši rang“.

Nije baš Rudeš u idealnoj situaciji što se tiče borbe za naslov prvaka Druge HNL. Iako je napravio veliki korak prema naslovu pobjedom 3:0 na svom terenu u proteklom kolu protiv izravnog konkurenta Varaždina, momčad sa sjevera Hrvatske četiri kola prije kraja i dalje bježi dva boda. Brzim pogledom na raspored, čini se kako Varaždin ipak ima nešto zahtjevniji raspored do kraja prvenstva.

Baklje se pale, cijeli Rudeš gori: Varaždinci dobili tri komada i sad bježe samo dva boda četiri kola prije kraja

„Varaždin u idućem kolu ima Jarun kod kuće, a oni su jako opasni s Jerkom Lekom na klupi koji se pokazao sjajnim trenerom. Imaju i Sesvete koje se bore za opstanak. No, neće ni nama biti lako, sada imamo Osijek II, pa onda i lokalni derbi s Jarunom. Imaju bodovnu prednost, ali mi ćemo se boriti do kraja. Pa ako i budu bolji, sportski ćemo im čestitati i poželjeti sreću u Prvoj ligi“.

Ostvari li se taj scenarij, da Rudeš i iduće sezone ostane stanovati u drugom rangu, Marić ističe kako to neće imati utjecaja na njegov radni odnos.

„Mi smo dogovorili dugogodišnju suradnju, pa ako sada i ne uspijemo, mi ćemo iduće sezone odmah od prvog kola napasti ulazak u viši rang. Mi želimo igrati prvoligaški nogomet, ne skrivamo svoje ambicije“.

Obično je trenerska praksa takva da se u manjim sredinama krene učiti, pa da se akumulirano iskustvo prenese na stepenicu više. Tako je primjerice napravio i Igor Bišćan, koji je uveo Rudeš u prvi razred domaćeg nogometa, a s kojim je i Mara često u kontaktu. Stoga se nameće logično pitanje – nišani li Marić poziciju sportskog direktora i u budućnosti, u većem klubu od Rudeša.

„Nikada ne znaš gdje će te put odvesti. Tu su dečki jako dragi, baš uživam raditi ovdje, pa ako pokažem neku perspektivu i budem dobar u ovome, tko zna. Ali prvo treba ostvariti nekakve rezultate, jer nogometno ime imam, ali u ovom poslu nemam iskustva. Dečki su me i uzeli zbog imena, da se ne lažemo, a ne zbog iskustva ili kvalificiranosti. Na tome im se zahvaljujem i nadam se da će se suradnja na koncu pokazati uspješnom“.

Nemoguće je pričati s Marićem, a ne dotaknuti se „vječne teme“ – Dinama. Borba za naslov ulazi u svoj finiš, a naravno da naš sugovornik jednim okom prati kako teče ta borba.

„Neizvjesno je, četvorka na vrhu je ravnopravna između sebe, ali malu prednost ipak dajem Dinamu. Mislim da su sveukupno najkvalitetniji, imaju najveću širinu, dok su se s druge strane Hajduk, Osijek i Rijeka dosta dignuli. Pa pogledajte samo Dragovoljac, da su otpočetka igrali ovako, onda bi i borba za ostanak bila strašno zanimljiva“.

Nekolicina igrača je iskočila ove sezone, imate li i vi svoje favorite, pitamo Marića.

„Drmić, Livaja i Ademi, to su trojica igrača koja su obilježila sezonu i koji stalno igraju na vrhunskom nivou“.

Kada smo kod Ademija, posljednjih mjeseci se vodila zanimljiva rasprava o tome da li on spada u red Dinamovih legendi. Kako vi gledate na to?

„Složio bih se s tim. Ademi je postao legenda Dinama na račun onoga što je ostvario s klubom, srčanosti, karaktera i kvalitetnih igara. Naravno da je u Dinamu bilo puno igrača svjetske klase, a i ruku na srce bilo je i većih španera od njega. No on tu titulu definitivno zaslužuje“.

U red španera spada i Bruno Petković, igrač zbog kojeg se i dalje lome koplja u domaćoj javnosti, iako jezičac na vagi sada poteže na stranu njegovih kritičara.

„Žao mi je zbog toga jer je taj dečko zvijer. Takav talent nisam dugo vidio i njegove igre mogu pomoći ne samo Dinamu nego i reprezentaciji koja bi s pravim Petkovićem mogla ostvariti vrhunski rezultat na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Što prije ga treba vratiti u formu, a ako me pitate kako, to ne znam. Ali kažem, žao mi je jer kada igra na svom nivou uživancija ga je gledati i on ima sve kapacitete za vrhunskog igrača“.