E. GrgićSestre Čabraja: “Tata je kriv što smo postale nogometne sutkinje, a mama nije htjela da igramo nogomet”
Vrijeme Čitanja: 9min | sri. 25.12.24. | 08:00
Mama nije htjela da igraju nogomet, u kući svi, čak i baka, gledaju utakmice, a one jedna drugu prate u stopu kao što su to činili Dražen i Aco Petrović. Predstavljamo vam Petru (21) i Paolu (20) Čabraju:
Ponos obitelji Čabraja, a nije Silvijo. Trener hrvatskog prvoligaša Lokomotive dobio je nasljednice i u nogometnom smislu, barem djelomičnom. Naime, njegove su dvije kćeri, Petra (21) i Paola (20) obje u nogometu, ali ne kao trenerice već kao sutkinje. Priznaju, za to je kriv upravo - tata. Obje studiraju Informatiku na FOI-ju u Varaždinu pa su svakoga tjedna na relaciji Varaždin - Zagreb.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
“Bilo je logično odabrati Informatiku jer je Petra već bila u Varaždinu, a druga opcija je bila Prehrana u Splitu. Ovo se činilo kao bolji izbor”, kaže nam Paola.
U kojem trenutku ste se odlučili suđenje staviti u svoj život?
“Suđenjem se bavimo već nešto više od četiri godine. Htjele smo raditi preko ljeta i tata je jednog dana došao i rekao mi - imam super ideju za tebe: preko ljeta budeš slobodna, ali radiš vikendima tijekom godine - suđenje! I odmah sam rekla može”, govori nam starija sestra Petra. Paoli, pak, ta ideja na prvu nije bila sjajna.
Petra Čabraja. Foto: Slavko Midžor/PIXSELL“Ja sam rekla nema šanse. Nećeš me nagovoriti da to radim. A onda kada je Petra krenula, položila seminar, gledala sam ju prvih pola godine i mama mi je rekla - mogla bi i ti”, priznaje mlađa sestra i dodaje da se u puno stvari u životu ugledala na stariju sestru, kako po pitanju fakulteta, tako, eto, i suđenja.
Mama nije u nogometu?
“Ona nema veze s nogometom, radi u banci. Šalimo se da su i stric, tata, mi, svi u sportu, ali mama je glava dinastije. Ona radi sve, brine za sve nas, drži kuću pod kontrolom, pere mašine pune nogometne opreme, baš sve. Mami svaka čast!”, pohvalile su kćeri jednoglasno majku, inače Sinjanku.
Morali smo onda u ženskom razgovoru na kratko skrenuti na modni dio - pomaže li onda mama tati odabrati odjevne kombinacije za utakmice?
“Nećemo tati uzeti sve zasluge, možemo reći da se dogovore, haha. Mama predloži pa tata prihvati. Zna se što on voli, što bi htio nositi, što ne, koju boju, idu zajedno u kupovinu, iako tata ne voli ići po trgovinama, ali pristane.”
Kakav je kao otac?
“Blag je, ali kad treba biti strog, dovoljan je pogled. Kada smo bile mlađe, onda je bilo - “cure sjednite”. Tad smo znali koliko je sati. Bile smo većinom dobre pa toga nije bilo često, ali znali smo da ide razgovor kada čujemo tu rečenicu. Većinom je to bilo ako bismo popustile u školi, ali ništa strašno.”
Obitelj Čabraja: Petra (lijevo), mama Kristina, tata Silvijo i Paola (desno)Koja je na tatu koja na mamu?
“Paola na tatu, Petra na mamu”, rekle su praktički jednoglasno.
“Mama mi kaže da me nitko neće ukrasti od tate. Od jezika, glave, svega. Pljunuta sam tata. Kad se nasmijem ‘nemam oči’ isto kao i on, haha”, priznaje Paola.
Je li tati teško biti okružen samo ženama?
“Njemu je najbolje!”, kažu nam naše sugovornice.
Nema problema niti sa ‘ženskim mušicama’, šopingom i sličnim?
“To mu je najgore, ali ima sreće da sam ja tu povukla na njega da ni ja to baš ne volim pa on i ja uvijek nešto svoje, a mama i Petra svoje želje guraju. Ponekad me pita što ja mislim o nečemu, ako mu se ne sviđa mišljenje mame i Petre, onda ja kažem - tata u pravu si jer znam što želi čuti, haha”, kaže Paola, od milja Pao ili ‘mala’, kako joj je obiteljski nadimak, dok je Petrin - Pero ili Pepi.
‘TATA NE GLEDA NAŠE UTAKMICE’
Daje li tata savjete?
“Ponekad. Kaže nam da ne skraćujemo utakmice bez dogovora s trenerima bez obzira koji rezultat bio jer je nekom treneru baš tih posljednjih 10-15 minuta korisno da isproba neke igrače, nekome da priliku. Zapravo, kaže da uvijek sve radimo u dogovoru s klupama, da ne oštetimo nekoga, da ne napravimo problem”, kažu.
Savjetujete li vi njega oko odnosa prema sucima?
“Ne, za to stvarno nema potrebe, jako je spretan i sam u tome.”
Dolazi li vas gledati na utakmice?
“Ne. Rekao nam je da slobodno kažemo da nije došao ni na jednu našu utakmicu”, smije se Paola, ali ga ispravlja:
“Rekla sam mu da nije tako. Došao je meni prošle godine na kontrolnu, a Petri na Trnje.”
“To me je vozio na utakmicu pa je usput ostao pogledati”, napominje Petra simpatično, vjerojatno da se tata ne umisli od previše pohvala. Silvijo Čabraja jedan je od najomiljenijih HNL trenera pa nije niti čudno da su mu i kćeri povukle simpatičan karakter i smisao za humor.
Čabraja je 2023. proglašen najboljim trenerom Europe za razvoj mladih igrača. Lijepo priznanje na koje ste sigurno svi u obitelji ponosni.
“Jesmo. Ipak je iza sebe ostavio i Salzburg i druge velikane sa sjajnim akademijama. Drago nam je bilo da je napokon njegov rad priznat. Mi vjerujemo u njega pa koliko jesmo bile iznenađene, toliko opet i nismo”, kažu sestre Čabraja.
Jeste li proslavili?
“Bilo je to nekako taman oko njegovog rođendana pa eto, možemo reći da se spojilo zajedno na neki način. Bilo je lijepo.”
Priča li se o nogometu kod kuće ili vam ga je u privatnom životu ‘preko glave’ pa su druge teme na repertoaru?
“Gledamo zajedno utakmice”, spremno su odgovorile pa pojasnile:
“Tata je većinom cijeli dan na Kajzerici i radi, ali navečer smo vikendima skupa, gledamo utakmice. Gledaju s nama i mama i baka. Mama kaže da Baki (majici Silvija Čabraje, op.a.) su 83 godine, živimo zajedno u kući i ako mi odlazimo gledati utakmicu uživo, ona kaže - ostavite mi ju upaljenu na TV-u pa poslije prokomentira je li tata pobijedio ili izgubio, haha.”
Sigurno nije bilo ugodno probuditi se i pročitati da bi vaš otac mogao biti bivši u Lokomotivi uskoro? Jeste li odahnuli nakon što je ipak preživio te turbulencije?
“Mi vjerujemo u njega i vjerujemo da će izvući sezonu, da će na kraju biti sve dobro. Pratile smo intenzivno utakmicu protiv Dinama i bilo nam je jako drago kada smo vidjeli da Lokomotiva vodi. Strepile smo do zadnje minute jer, poznavajući tatu, znao je i ispustiti takve rezultate”, malo su ga šaljivo bocnule njegove nasljednice.
‘RIJETKI OSTANU U SUĐENJU’’
Prije suđenja niste imale aktivnog doticaja s nogometom?
“Nešto sitno u Agramu. Kada sam bila mlađa ja sam jako htjela igrati nogomet, ali mama nije bila oduševljena tom idejom. Kasnije kada je popustila, već je i nas prošla polako ta želja”, prisjeća se Petra, koju je u stopu pratila mlađa seka.
“Naravno da uvijek gledaš u stariju sestru što radi, a onda kada je nju krenula popuštati ideja o igranju nogometa, popustila je i mene, haha. Bile smo tada još na jahanju, do srednje smo se bavile time. Petra je odradila i preponsko jahanje, ona se ničega ne boji. Ja sam skakala možda jednom”, govori nam Paola.
Znači Dražen Petrović - Aco Petrović stil?
“Tako nekako, haha”, smiju se.
Koliko se susrećete s nekim neugodnostima zbog toga što ste žene u nogometu, u suđenju?
“Prođemo svi tečaj, ali jako puno ljudi odustane. Treneri, publika, dosta ljudi ti dođe i kaže kako si to sudio, odi doma kuhati, primi se kuhače… Ima tih trenutaka. Od moje generacije, bilo nas je 30-ak, bile smo nas četiri djevojke i ja sam jedina ostala sutkinja”, kaže Petra koja sudi 3. NL i 1. ŽHNL i 1. juniorsku HNL-a i sve lige ispod.
“Od nas 36 koji smo krenuli u generaciji možda je ostalo 10 sudaca. Bile smo nas dvije cure, ta se druga više okrenula trenerskom poslu. No nije mi loše raditi niti s dečkima, ne mogu reći, pogotovo s nekima koji nas doista čuvaju i ne daju igračima da nam se obraćaju, odmah vade kartone. To je jako lijepo, zaštite nas od neugodnosti”, govori Paola koja je u 4. ligi A Središte uz 2. žensku, kadetkinje i pionirke HNL-a.
“Dok sestra ide na muške, ja držim ženske lige”, zeza se Paola.
Paola Čabraja. Foto: Slavko Midžor/PIXSELLKoliko je velika razlika suditi mušku i žensku ligu?
“U brzini”, odmah su se složile pa dodale još par detalja:
“Žene više pričaju, ali se manje bacaju. Čvršće su, svjesnije su da neće tako lako možda faul izboriti. Dečki čim osjete kontakt traže faul, pogotovo drugo poluvrijeme kada već pada fizička snaga.”
Koliko je naporno biti fizički spreman za linijsko suđenje?
“Ipak je teže glavnom sucu koji mora i šprinteve i dijagonale raditi. Nama nije strašno, malo je naporno, ali smo se već navikle. Ako si fizički spreman dobro je.”
Jeste li imale neku baš neugodnu situaciju?
“Nedavno, na utakmici Ponikva i Vrapča iza mene su pucali petarde, vikali, a na kraju su me zalili pivom. Glavni je sudac zaustavio utakmicu. Bilo mi je užasno. Nitko nije mogao doći sebi da se to stvarno dogodilo. Pitali su nas kolege o tome još nekoliko utakmica kasnije”, govori Petra, a Paola je za sada samo dobila ‘upozorenje’.
“Koprivničko-križevački savez i ZNS imaju tendenciju slati sudačku trojku iz Zagreba ponekad da dođe suditi kod njih. Išla sam s Ivonom Pejić i Sabinom Bolić pa su nas upozorili da ako bude nečega, nekog ubacivanja predmeta da možemo ući u teren, maknuti se, preko komunikacije javiti da se nešto događa. Čim ima komunikacije manje se čuju dobacivanja, tako da je tada lakše, Jednom me žena s tribina tražila da se okrenem da me vidi jer nije do tada vidjela žensku sutkinju, ali naravno da to ne smijem napraviti, haha. Bilo je čak simpatično”, kaže Paola.
Paola Čabraja (privatni album)Koji je krajnji cilj? Do kuda želite doći sa suđenjem?
“Dižemo se iz lige u ligu, do kud ide - ide. Dok nema ozljeda, dobro je, ići će”, govori nam mlađa sestra.
Možda neko finale Lige prvaka ne bi bilo loše suditi?
“Vrlo rado. Ivana Martinčić je sudila žensko finale prije koje godine. Sabina dosta često ide s njom pa smo se znale nasmijati kako je sudila Chelseaju gdje ima na gumb poziv da igračice izađu van, a onda se vrati u HNL i sudi, npr. Dugopolju i kucaš na vrata”, prepričavaju djevojke i hvale starije kolege:
“Uvijek nas savjetuju da popravimo poskok ili neke druge finese, kao i u svakom sportu. Kad ideš bočno da noga ide ljepše, više vremena se dobije, to nam govore i na seminarima. Napominju kako da zastavice držimo i slično, a uostalom, imamo i mentore i kontrole”, napominju.
‘SUCI U HNL-U NE GRIJEŠE NAMJERNO’
Naravno da smo se dotakli i samog HNL-a. Ne bi bilo fer da to preskočimo, a odmah smo krenuli s najtežim pitanjem - je li nogometna javnost prestroga i kritična prema našim sucima?
“Kako kada. Zanimljivo je, uvijek su u pitanju Dinamo i Hajduk. Uvijek su zakinuti veliki, prema tim kritikama, nikad mali. To je malo fascinantno”, kaže Petra, a sestra dodaje:
“Možda je nezgodno, ali zapravo - svi griješe. Suci, treneri, igrači. Ali mislim da to nitko ne radi namjerno. Posebno mi je žao kada se napadaju mladi suci jer oni sigurno ne idu nekoga zakidati s nekim interesom jer se i oni žele dokazati da znaju raditi svoj posao. Možda se u tom trenutku bore za UEFA značku i sigurno ne žele napraviti neku grešku samo zato da bi nekoga na utakmici pogurali ili nekoga oštetili.”
Petra Čabraja (privatni album)Imate li uzore u suđenju?
“Možemo reći možda Sanja Rođak-Karšić i Ivona Pejić. Ivona nam je najbliže, često su nas znali slati zajedno na utakmice, a ona je UEFA sutkinja i mislimo si Bože, kako ona ide s nama na mlađe pionire? Gledaš onda nju kako radi, uvijek pomogne, kaže nam da joj se možemo obratiti za sva pitanja. Općenito su sve starije kolegice jako otvorene i žele nam pomoći”, pohvalile su svoje kolege i kolegice.
Nije jednostavno plivati u nogometu kao žena, bez obzira radili li se o muškom ili ženskom dijelu nogometa. No, nesrazmjer između ta dva svijeta je ogroman. Situacija sa ŽNK Osijekom dodatno je sve iznijela na površinu. Kako gledate na tu situaciju?
“Užasna situacija. Žalosno je što je takvo stanje u ženskom nogometu i što se ne ulaže više u njega. Nedavno je bila situacija da seniorke Dinama igraju na terenu NK Maksimira umjesto da im Dinamo da jedan od svojih pomoćnih terena. Nejasno, stvarno”, naglasile su sestre.
Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
