Šemper za Germanijak: “Fabregas nas je uvjerio da idemo u Serie A, sada nas vodi na Ibizu”

Više od dva desetljeća nije ih bilo među elitom. I ove sezone pred Como je stavljen cilj da probaju dobaciti do play-offa pa što bude. No, oni su iznenadili sve, vjerojatno i sami sebe te u petak navečer proslavili ulazak u Serie A.

Tri boda iza Parme, tri ispred Venezije, Como se vratio među velikane. Dirljivo je bilo gledati slavlje, pogotovo kada je ondje poznato lice. Adrian Šemper, bivši vratar Dinama bio je najstandardniji u povratničkoj sezoni. Svih 38 utakmica bio je na golu Coma te prema klupskom izboru ušao među tri najbolja igrača u sezoni. Proglašenje je u četvrtak a potom dolazi u Zagreb na odmor od dva mjeseca...

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

“Tek kad dođem doma valjda ću postati svjestan svega što se dogodilo. Ovdje je ludnica već par dana i nikako da se slegnu dojmovi”, javio se Šemper veselim glasom. Konačno je iza njega sezona bez stresa. Dobio je povjerenje i vratio ga s kamatama. Za nagradu ima mirno ljeto.

“Prvo, ne znam kada sam imao dva mjeseca preko ljeta da sam slobodan, valjda nikad. Drugo, ovo je ljeto u kojem se konačno mogu odmoriti a ne razmišljati gdje ću sljedeću sezonu, hoću li ostati, mijenjati klub ili nešto treće. Como je otkupio moj ugovor od Genove. Njihov sam igrač još tri godine i miran sam”, smije se Šemper i objašnjava koja je tajna uspjeha Coma u ovoj sezoni. Jer, ne kažu bez veze da je Serie B teže za igrati od one koja nosi prefiks A.

“I potpuno su u pravu. Tu svako može dobiti svakoga. Stres je velik, pritisak svako kolo. Tim više je ovaj uspjeh veći. Od početka nam je cilj bio izboriti plasman među osam klubova što bi značilo da imamo play off za Serie A pa možda se nešto dogodi. Međutim, došao je Fabregas iz Primavere i na prvom sastanku rekao: 'Vjerujem da možemo u Serie A bez kvalifikacija'. I kako je vrijeme odmicalo, mi smo se posložili i svi skupa počeli vjerovati u njegove riječi. To se vidjelo na našim izvedbama na terenu”, tumači Šemper koji smatra da je ključno za uspjeh bila ta klupska logistika, odnosno način na koji je uprava kluba pratila ambiciju prve momčadi.

“Oni konstantno ulažu. Te u kamp, pa u terene, infrastrukturu. Dakle, prate nas cijelo vrijeme na jednoj visokoj razini. Međutim, u zimu su i oni vidjeli da možemo otići daleko pa su doveli par ozbiljnih i iskusnih igrača. Pazite, nije lako nagovoriti igrača da se spusti u Serie B, ali oni su to napravili. I pokazali time da vjeruju. Imali smo završni sastanak danas i analitičar nam je rekao da smo po nekim izračunima koncem prošle godine imali 12 posto šanse za Seria A, a da smo u finiš ove sezone ušli s 82 posto. Sve nam se na kraju otvorilo. Dobili smo neke teške utakmice, Venezia je neke izgubila. Pa malo sreće ali ponajviše vjere u sebe i samopouzdanja. Kada se sve to poklopilo, došli smo tu gdje smo došli”.

Como je zanimljiv klub. Smješten na svjetski poznatom jezeru gdje kuće za odmor ima svjetski jet-set, s vlasničkom strukturom koju većim djelom čine braća Robert i Michael Hartono iz Indonezije, a čije se bogatstvo procjenjuje na nekoliko desetaka milijardi eura. Rijetko su na utakmicama, ako uopće i dođu. No, zato je ključni sudar s Cosenzom u petak s tribina pratio Thierry Henry.

“Uključen je na neki način u klub, ne znam baš detalje. Činjenica je da rastemo u svakom pogledu i vjerujem da upravo zbog takvog načina razmišljanja u kojem se sve radilo korak po korak, nećemo biti prolaznici u Serie A. Evo, danas sam čuo da se kreće u rekonstrukciju stadiona da bi se zadovoljili uvjeti za prvu ligu”, otkrio je Šemper kojeg pitamo za iskustvo s Cescom Fabregasom.

“Nisam imao lani priliku raditi s njim, ali kažu mi suigrači da se promijenio onog trenutka kada je postao trener. Od nekog prijateljskog pristupa okrenuo je na disciplinu što mi jako odgovara. Zna što želi i kako da dođe do toga. Fokusiran je na nogomet, na neke detalje koji nas čine boljima. Vidi se veliko iskustvo koje posjeduje, kao i želja da se ostvari kao trener”.

No, ima i Fabregas svoje trenutke opuštanja. Poput onog kada je Šemperu i suigračima obećao provod na Ibizi ako dođu do Serie A.

“To je bilo više kroz neku zezanciju u opuštenoj atmosferi na pripremama u Marbelli. Međutim, kada smo u petak ostvarili svoje, došli smo pred njega i rekli mu da je on na redu. Nasmijao se i rekao: 'deal'. Ne znam kada ćemo ići, ali bit će to još jedna prilika da gradimo atmosferu zajedništva, nešto što nam je bio jak adut u ovoj sezoni”.

Priča o uspjehu Coma zapravo je i priča o uspjehu Adriana Šempera koji je imao križni put da dođe do statusa kakav ima danas. Bila je to prava mala pustolovina...

“Dođem u Chievo a klub ispadne i na koncu bankrotira. Odem u Genou, promjeni se vlasnik i dođe nova ekipa sa svojim ljudima i zamislima. Nekako nisam bio neki protagonist dok nije krenula ova priča s Comom. Našao sam sebe u ovom gradu i klubu. Pronašao svoj mir, osjećam se bitno i znam da sam pomogao da dođemo do Serie A. To me ispunjava samopouzdanjem i vjerom za ono što je preda mnom u sljedećoj sezoni. Nestvarno mi pomalo djeluje činjenica da ću konačno braniti bez opterećenja svime i svačime što se događa oko mene. Da ću se moći koncentrirati na ono u čemu sam najbolji. Ovo mi je nagrada za sav trud i sve što sam prošao. I zato uživam u svakoj sekundi”, sasvim iskreno nam priča Šemper dok prebiremo uspomene na Dinamo i Maksimir. Priznaje da duh Dinama nikada iz njega nije izašao. Da redovito prati HNL, navija za svoje i da je sretan što je dan kasnije u Maksimiru bila repriza slavlja iz Coma od petka uvečer.

“Pratim. Redovito pratim, navijam... Ljutim se kad gube, skačem kada dobe. Neću reći da nisam imao sumnje, ali na kraju je sve sjelo na svoje mjesto. Zapravo, bilo je jako zanimljivo. Rijeka je imala dobru sezonu, tu je bio i Hajduk. No, Dinamo je pokazao da je iznad svih i da će još dugo biti upravo tako”.

Adrian Šemper je dijete Dinama za koji je debitira u proljeće 2016. protiv Slaven Belupa u Koprivnici. Imao je par mjeseci punoljetnosti kada je stao na gol. Pitamo ga kako gleda na svoj put u Maksimiru s vremenskim odmakom. Odnosno, je l' mu žao što se nije realizirao u Dinamu pa tek onda krenuo osvajati Apenine...

“Ma ne gledam to tako. Prije svega, zna se što meni znači Dinamo. To je moj klub koji ću uvijek nositi u srcu. Kad god upoznam nekog novog suigrača ili trenera, pitaju me gdje sam krenuo i uvijek kažem s ogromnim ponosom: 'Dinamo Zagreb'. Moj grad, moj klub u kojem sam odrastao profilirao se kao vratar a prije svega kao čovjek. Plava krv je u meni i to mi nitko neće nikada oduzeti. No, s druge strane svjestan sam da sam svoju priču morao graditi daleko od Maksimira i Dinama. Htio sam sebi dokazati da se mogu ostvariti na teži način. Došao sam u zemlju gdje sam bio potpuni stranac i samo broj. Još dječak, bez iskustva. I valjda sada, nakon šest godina dokazao da nešto vrijedim. Možda mi onaj šušur oko mene u Dinamo nije odgovarao. Možda nisam bio dovoljno mentalno spreman za sve to. Postoje igrači koji su bili u sličnim situacijama, pa ih malo pomazi sreća, obrane nemoguće i isplivaju na kraju. Kod mene to nije bio slučaj i odlučio sam odabrati svoj put u Italiji. Sada gledam na to kao dio životne škole, cijenu odrastanja. Sretan sam što sam sve to prebolio i došao gdje sam htio doći. Na teži način, ali život ne pita”.

Sada kada će Adrian Šemper biti dio Serie A, bit će bliže fokusu HNS-a i reprezentacije. Ima 13 nastupa za mladu vrstu, poziv one seniorske nije dočekao. Za sada...

“Bio bih lud da kažem da se ne nadam tome. Ne poznajem vratara koji ne bi htio braniti za reprezentaciju svoje zemlje. To je želja i san od malih nogu, vjerujem da ću ga jednog dana ostvariti. Ne znam kada, ne znam gdje ali vjerujem u snove. Mislim da sam na pravom putu, na meni je da napravim i taj korak”.

Hrvatska ima sjajne vratare, sada i jednog koji će braniti u Serie A...

“Jaka je konkurencija. Imamo dobre golmane. U HNL-u je Nevistić, Labrović i mladi Čavlina koji mi se jako sviđa. Livaković je prvi golman reprezentacije, pa Ivušić... Ma nikada to nije bilo upitno jer je Hrvatska oduvijek imala jake golmane. Drago mi je da brane, da su dobri jer zaslužuju sve što im se događa. No, sve se to promjeni u sekundi. Spreman sam raditi, biti strpljiv i čekati svoju priliku. Jednom ću je dočekati a kada dođe moram biti pravi”, zaključio je Adrian Šemper, junak povratničke sezone Coma u Serie A nakon dva desetljeća izbivanja od elite.