Šaranić za Germanijak: “Jesmo najmlađi, ali možemo napraviti velike stvari. Dinamo? Bez njega ne bih bio igrač kakav sam danas“

Ostavio je istok Metropole iza sebe i zaputio se uz more, na Drosinu. Iako mu ovo nije službeni debi u elitnom rangu hrvatskog nogometa, sada bi ipak trebao imati značajniju ulogu nego u prvim nastupima.

„Lijepo se vratiti u najveći rang našeg nogometa. To je ono što sam najviše i htio. Moj agent mi je donio čak 16 službenih ponuda, stvarno ima kontakte po cijelom svijetu, ali odlučio sam da želim igrati u HNL-u i ostaviti dublji trag jer smatram da to mogu. On se složio sa mnom i krenuli smo put Drosine. Dokazao sam u Prvoj NL da mogu igrati i u višem rangu. Mislim da se to vidjelo i na prvoj utakmici protiv Lokomotive. Nažalost, izgubili smo. Nije to bio dobar rezultat za klub i sve nas, ali dao sam svoj maksimum i pokazao da sam s razlogom ovdje. Zahvalio bih se klubu koji mi je dao šansu i doveo me. Vjerujem da će tijekom sezone biti sve bolje, kako za mene, tako i za cijelu momčad.”

Jako se puno govori o razlikama između prvog i drugog ranga hrvatskog nogometa. Kao najsvježiji primjer 'promocije', Ivan Šaranić relevantan je sugovornik kada je u pitanju igračka kvaliteta i razlike između dva ranga.

„Prva NL najviše pomoći kroz kontinuitet igranja. Imao sam jako dobru sezonu te bio najbolji igrač i strijelac i mislim da sam time pokazao da mi je mjesto među najboljim nogometašima u državi. Što se samih razlika tiče, ne bih rekao da su one toliko velike kolikima ih se želi prikazati“, rekao je Šaranić pa pojasnio na što je točno ciljao.

„Suigrači su kvalitetniji pa je s njima lakše igrati, a i tereni su bolji. Uz kvalitetan rad, lakše je igrati HNL jer ima više prostora doći do izražaja. U Prvoj NL se svi dokazuju, žele ući u najveći rang i bore se za sebe, pa je manje prostora i manje se igra s loptom, što zbog terena, što zbog ostaloga. To ujedno je i neka najveća razlika, ali što se mene tiče, mislim da sam došao sjajno pripremljen za izazove koje liga donosi.”

Bio je Šaranić jedan od najsjajnijih produkata Dinamove škole. Generacija '03., u koju su se u Maksimiru kleli, ipak nije polučila igrače na kojima su Plavi zaradili milijune. Tu je Martin Baturina kao iznimka, ali toj generaciji pripadaju Vinko Rozić, Ivan Šaranić, Tomislav Duvnjak… Ipak, smatra Šaranić, bez Dinama ne bi bio igrač današnje kvalitete.

„Dinamo je svima pomogao u razvoju. Gledajući sebe, ne bih bio ovako tehnički potkovan igrač da nije bilo Dinama. Svima je pomogao, ali, takva je jednostavno konkurencija. Na kraju, jedan ili dvojica isplivaju. Tamo je puno igrača, a s obzirom na seniore koji su tada bili u klubu, mladom igraču bilo je praktički teško dobiti šansu. Ja sam čak i dobio 4-5 utakmica, ali iskreno, nisam bio fokusiran na rad kao sada i nisam mogao trčati kao sada i nisam prošao. Za Baturinu je to bilo moguće. Njemu su davali šanse, a tako kvalitetan igrač sve to vrati na terenu. Sretan sam zbog njega, što je postigao ovoliko. Još nije pokazao sve jer može i više, ali taj sustav zaista puno pomaže.”

Što se njegovog prijelaza u seniorski nogomet tiče, on je kao svojevrsnu otegotnu okolnost predstavio B momčadi, što nije neki narativ na koji smo navikli, ali ima savršenog smisla.

„Imali smo priliku kroz B momčad ući u seniorski nogomet. To možda i nije najbolje“, zbunio nas je mladi krilni napadač pa objasnio da je u svemu bitan podražaj.

„Dobro je za karijeru, ali kada sam bio u Dugopolju i sada u Sesvetama, vidio sam da je drugačije u manjim klubovima gdje se svi bore. Bilo za ostanak ili za vrh, drugačije to doživljavaju. Mi nismo imali nikakav pritisak u B ekipi. Za svakog igrača je možda bolji odlazak u neki osrednji klub koji se u drugom rangu bori za nešto više. Smatram da je takav prijelaz bolji jer se svi bore za svoju poziciju, konkurencije uvijek ima, a u drugom rangu ima jako dobrih igrača. B momčad nije loša, no smatram da svaki igrač mora proći drugi rang na bilo koji način kako bi pokazao što zna.”

Sanjin Strukic/PIXSELL

Istra 1961 je protiv Lokomotive izvela najmlađu postavu u povijesti HNL-a, a Šaranić, s 23 godine na leđima je bio jedan od najiskusnijih. Iako mu je situacija bila neobična, brzo se na sve priviknuo, a pohvalio je i Cabella.

„S obzirom na to da imam 23 godine, malo mi je čudno što sam jedan od najiskusnijih na terenu. Ali, mi smo odlična momčad, na mlađi pogon to guramo i možemo se dobro pokazati. Trener je odličan, vidi se njegova kvaliteta i profesionalizam. Želi da svaku utakmicu damo svoj maksimum. Ima ambiciju da budemo agresivni, da puno trčimo i, što je najbitnije, da se krećemo bez lopte u fazi obrane i napada. Možemo puno toga pokazati. Jesmo najmlađi, ali možemo biti jako konkurentni za velike stvari.”

Koja je tajna broja 80 na leđima?

„Nema posebne tajne. Moji najdraži brojevi bili su zauzeti pa ih nisam mogao odabrati. Ronaldinho mi je najdraži igrač. Uvijek sam ga volio pratiti, iako nisam mogao mnogo dok je igrao jer sam mlad, praktički se nisam ni rodio. Ipak, uvijek volim gledati njegove poteze. Smatram da je bio daleko najbolji i otuda taj broj.”

Šaranić je još jako mlad igrač i ima još puno prostora za napredak u nadolazećem periodu. Vjeruje i on sam da može biti još bolji te pomoći momčadi u ultimativnom cilju – noćima europskim…

„Svake sezone svaki igrač može sve više napredovati. U dogovoru s menadžerom, izabrao sam najbolji mogući klub za sebe. Cilj mi je odigrati što bolju sezonu, pokazati se u što boljem svjetlu i, naravno, pobjeđivati u svakoj utakmici. Nitko ne bi igrao nogomet da ne voli pobjeđivati. Iz kluba nam nisu postavili posebne zahtjeve oko toga gdje moramo završiti na tablici, ali svima nam je cilj biti pri vrhu i boriti se za Europu.”

Priče poput Šaranićeve uvijek donose 'feel-good' osjećaj. Nije to bilo tako davno kada su mu mnogi previđali zvijezde kao još uvijek tinejdžeru. Tražio se i on u nekim situacijama, ali je konačno pokazao svu raskoš svog talenta. Mladi hrvatski nogometaši jesu budućnost hrvatskog nogometa. Išao je okolnim i težim putem, ali Ivan Šaranić definitivno pripada samom vrhu hrvatskog ligaškog nogometa i prema prikazanom prošle sezone ima svako pravo biti tu. S 23 godine, njegova karijera još se zapravo nalazi na svom početku.

Martin Baturina je HNL napustio prošlo ljeto, Tomislav Duvnjak je u Varaždinu, Šaranić i Rozić su u Istri 1961. Nigdje ti mladi igrači ne kasne. Naprotiv, donose kvalitetu domaćem nogometu i možemo se samo nadati da će to potrajati.