Sammir: "Otišao sam jer ništa nije valjalo, neću se vraćati, a Dinamov uspjeh bi me jako razveselio"

Većina ljudi koja obitava u Lijepoj našoj složit će se da kad se kaže riječ 'filho', ili na hrvatskom 'sine', misli same od sebe krenu ka nekadašnjoj zvijezdi Dinama. Bio je to igrač kakav se ne viđa često. Naravno, pričamo o hrvatskom nogometu.

Snažan, tehnički gotovo pa savršeno potkovan, predivnog udarca, s osjećajem za igru, prostor i suigrače, a uz sve to i nesebičan. Sammir je u svojim najboljim danima bio daleko najbolji igrač 1. HNL. Daleko.

Potvrdit će to i mnogi bivši igrači koji su imali prilike igrati protiv njega. I kad nije bio na svojih sto posto, Sammir je jednostavno bio predobar za ostatak društva koji bi se tad nalazili s njim na nogometnom terenu. Igrao je, koliko mu je trebalo, a baš iz tog razloga, što nikad nije bio sto posto unutra, najveći klubovi čije je boje branio u konačnici su bili Dinamo i Getafe. Jer, da je bio sto posto unutra, moguće je da bi završio u Madridu, ali ne u spomenutom klubu iz predgrađa koje nije na dobrom glasu, već u nekom od velikana. Da, toliko je bio dobar.

Ovu sezonu započeo je u Lokomotivi, ali Šikićeva ideja nije se pokazala dobrom. Ovog ljeta prodano je pola momčadi, na zimu je otišao i kapetan, a sve to rezultiralo je time da je Lokomotiva danas na začelju hrvatskog prvenstva. Ideja je bila spojiti mladost (Kallaku, Tuci, Aliyu) s iskustvom (Sammir, Jelavić, Budimir, Papa), ali iako je to na papiru izgledalo dobro, stvarnost je bila nešto drugačija.

Sammir se tako, baš kako i mnogi drugi igrači, rastao s Lokomotivom prije kraja sezone. Otišao je u Brazil, ne razmišlja još o kraju karijere, a ovog četvrtka 'njegov' Dinamo igra utakmicu protiv kluba protiv kojeg je Brazilac – koji je kasnije postao Vatreni – napravio pravi 'boom'. Svi se sjećaju tog Villarreala na Maksimiru, Sammirove fenomenalne predstave, ali iako su svi oko njega 'ludovali', njemu je to bilo nešto potpuno normalno – samo još jedan običan dan u uredu.

„Na moru sam u Brazilu. Bahia... Ovdje je prekrasno. Prekrasne su plaže, a u okolici ima 38 otoka bujne vegetacije. Uživam. Ovdje sam već mjesec dana, otkako sam otišao iz Hrvatske. I još ću ostati. Ništa mi ne fali, super se osjećam“, rekao je Sammir u razgovoru za Sportske novosti pa nastavio.

„Iskreno? U Lokomotivi ništa nije bilo dobro, pa mi se više nije dalo igrati. To je to, najjednostavnije. Jedini razlog. Vidio sam da momčad ne može krenuti nabolje, prema gore, pa sam zaključio da više nema smisla sve to, spakirao sam stvari i pravac Brazil. Dogovorio sam se s ljudima iz kluba, sve je ispalo fer, baš onako kako treba biti. Otišao sam posve miran u prijateljskim odnosima“, ističe veznjak, da bi nakon toga istaknuo ono što se već zna, a to je da će karijeru i život poslije nje nastaviti u rodnoj zemlji.

„Neću se vraćati u Hrvatsku, ostajem u Brazilu. Tu ću živjeti. Tako sam odlučio, mislim da je to najbolje za mene. Stvarno ne znam hoću li nastaviti karijeru. Vidjet ću... Imam vremena za razmišljanje. Nigdje ne žurim, nemam razloga brzati i donositi neke ishitrene odluke. Sad odmaram. Počinje prvenstvo u Brazilu. Velim, nisam odlučio hoću li se definitivno oprostiti, ali negdje još gori neka ambicija. Međutim, u ovom trenutku ni sam ne znam koliko je velika i realna“, dodao je, nakon čega se i sam prisjetio te famozne utakmice na prepunom Maksimiru protiv momčadi koja će preksutra opet gostovati u Zagrebu.

„Sjećam se te utakmice... Lijepo je to sjećanje. Villarreal je tada bio favorit, nitko nije očekivao da ćemo ih pobijediti. A pobijedili smo. To je jednostavno bio takav dan. Kao onaj kad je Dinamo pobijedio Tottenham s 3:0. Ponekad dođu takvi dani. Osvanu i, eto, završe super uspješno. Možemo sad mnogo toga analizirati, pričati o taktikama, formacijama, ali, vjerujte, kad se tako nešto dogodi, nitko ne zna zašto se dogodilo, nitko to ne može objasniti. Poklope se neke stvari i - eto... Dinamo danas može sve! Ovaj današnji Dinamo može osvojiti Europsku ligu! Gledam stvari realno. Kad je Dinamo već stigao do četvrtfinala, kad je izbacio Tottenham, onda može do kraja. Definitivno. Jer, mislim da je to točno, Tottenham je bolja momčad od Villarreala. Ne samo to. Dinamo je sad u jednom posebnom razdoblju kad je shvatio da u Europskoj ligi za njega više nema protivnika kojeg ne može pobijediti. Kad izbaciš Tottenham, onda dođeš do takvog saznanja. Samopouzdanje, vjera u sebe, krucijalni su u nogometu. Kad istrčiš na teren u takvom izdanju, onda si sposoban za sve. Želim Dinamu uspjeh, jako bi me razveselio“, dodao je, uz Arijana Ademija, najtrofejniji nogometaš u povijesti Dinama.

Veliki intervju Sammira za Sportske novosti pročitajte OVDJE