Salford City ponovno pokleknuo. Je li vrijeme da si vlasnici Beckham i Neville priznaju da Salford nije Manchester United?

Te 2014. svatko od petorice crvenih vragova dobio je 10% kluba, dok si je drugih 50% priuštio singapurski biznismen Peter Lim, inače vlasnik španjolske Valencije i prijatelj Garyja Nevillea. Operativa je dakako pripala bivšim igračima koji su pred sebe stavili naizgled nemoguć zadatak: pretvoriti Salford City u novi Manchester United. Krenuli su promjenom grba i boje dresova. Od narančastih postali su crveni preko noći. Danas Gary Neville, nakon još jedne promjene u strukturi vlasništva, smatra da je to bio sebičan potez i da se možda ipak nije trebalo zavaravati da u Manchesteru mogu postojati dva uspješna kluba crvene boje. Od sljedeće sezone Salford se vraća na tradicionalno narančasto.

Snimio: Karlo Tašler

Prvih nekoliko sezona od preuzimanja išlo je kao podmazano. Klub je od osme lige došao do četvrte u razdoblju od pet godina. U međuvremenu je od amaterskog postao profesionalni klub što znači da su vlasnici morali testirati dubinu svojih džepova. Stigli su novi treneri, skupi igrači od kojih neki i s iskustvom Premier lige. Krenulo se u renovaciju stadiona koji je, već pogađate, 2017., dolaskom sponzora, promijenio ime iz Moor Lane u Peninsula stadion. Novi stadion na ceremoniji otvorio je Alex Ferguson, veliki mentor čitave škvadre koji je s Unitedom osvojio 13 naslova prvaka i pojmu dinastija dao novo značenje. Na Old Traffordu proveo je 27 godina i momke odgojio poput svojih sinova pa i ne čudi da su novi vlasnici Salforda požurili osnovati akademiju te joj zamislili centralnu ulogu u razvoju kluba.

Sukob tradicije i kapitala

Mnogim navijačima promjene nisu dobro sjele, a posebno je epski bilo kada se gradila nova tribina pa su navijači tijelima blokirali bagere tvrdeći da nova vlast ne mari za povijest kluba. Ironično je što će nekoliko godina kasnije baš Gary Neville, direktor kluba koji se od cijele ekipe profilirao u lidera, jednako strastveno ustati protiv Superlige i biti jedan od najutjecajnijih protivnika novog natjecanja koje na kraju nije zaživjelo. Za sad. Gary Neville iza sebe ima nekoliko uspješnih poslovnih projekata, a najbolje mu ide izgradnja zgrada, hotela i obnova grada. S ponosom tvrdi da su sve njegove kompanije vezane za Manchester. Kao član stranke Laburista nije nepoznat ni političkim krugovima gdje se često zalaže za socijalnu jednakost. Zbog bogatog poduzetničkog portfelja njegovi ga kritičari, kojih ima iz svih sfera života, često nazivaju šampanj-socijalistom. Neville tvrdi da je njegova ideja socijalizma biti suosjećajni kapitalist. O nogometu i životu učio je od mnogih velikana, ali s posebnim divljenjem govori o Cristianu Ronaldu kojeg je Class of '92 gledao kako od djeteta postaje sila prirode koja postavlja standarde treninga i diže gigantski United na nove razine. Unatoč tome, priča Gary Neville, točno je Ronaldo znao gdje je granica do koje je išao.

“Previše vode ubit će biljku“, govorio mu je Ronaldo. Ronaldov mentalitet utkan je, ako ništa barem malo, u Salfordovu kulturu.

Realnost je takva da što se više penjao po ligama Salford je sve manje mogao biti onaj prljavi stari klub iz 'Dirty Old Towna'. Zahtjevi rastu zajedno s klubom pa je seoski stadion od tisuću mjesta zamijenjen modernim kapaciteta pet tisuća. Najveća promjena koja se klubu može dogoditi je baš prelazak iz pete u četvrtu ligu. Iako se i peta smatra profesionalnom, četvrta je službeno dio EFL (Engleska nogometna liga) obitelji što znači da klub može, osim u FA kupu, sudjelovati i u Liga kupu. Razliku najbolje dočarava da je u petoj ligi dozvoljen alkohol na tribinama, dok u četvrtoj ligi više nema ispijanja piva uz aut liniju i dobacivanja igračima. Štoviše, novo vodstvo Salforda zabranilo je i pušenje na stadionu pa su oni stihovi, “I kissed my girl by the factory wall, I smelled the spring on the smoky wind“, ostali samo stihovi nekad davno otpjevane realnosti.

Snimio: Karlo Tašler

Kao šećer na kraju stigao je i David Beckham, posljednji koji je nedostajao da se upotpuni šestorka iz generacije koja je, među ostalim, bila i glavna pokretačka snaga one legendarne Unitedove 1999. kada su se iz Barcelone vratili s trostrukom krunom. Samo se Rivaldo te godine našao ispred Beckhama u odabiru za najboljeg igrača svijeta. Beckham je u Salford došao naoružan iskustvom jer je samo nekoliko mjeseci ranije njegovom prvom djetetu, Interu iz Miamija, odobrena licenca za igranje u američkom MLS-u. Na prvoj utakmici koju je upriličio svojim prisustvom imao je što za vidjeti. Salfordov igrač na posudbi iz Boltona, imena Dennis Politic, inače Rumunj, valjda si je rekao, “E sad ću ja Beckhamu pokazat“, opalio s centra i pogodio baš kao i Beckham 1996. protiv Wimbledona.

Znalo se da je četvrta liga, League Two, izuzetno nezgodna, ali imajući u vidu budžet kojim je Salford raspolagao, nitko nije sumnjao da će Salford do 2026. godine u najmanju ruku igrati Championship, koji je postavljen kao glavni cilj. Te 2019. sve je stalo i klub se nije maknuo s mjesta sve do ove godine. Bilo je tu boljih i lošijih sezona, a u jednoj od njih, 2023./2024., plesali su na rubu ispadanja kao Tottenham. Bio bi to kraj svijeta za Class of '92, ali i prije te sezone već se Gary Neville odlučio povući s pozicije direktora. Nakon što je smijenio i trećeg trenera u tri godine, shvatio je da je izgubio kompas i da se udaljava od vizije kluba koja se svodi na građenje stepenicu po stepenicu, i povjerenje u trenera. Ako neće Salford, čiji su gazde kroz primjer Alexa Fergusona, kojem je trebalo sedam sezona da osvoji prvi trofej s Unitedom, čitavu karijeru gledali što znači vjerovati u proces, onda tko će? Tako je Neville mjesto direktora prepustio Nickyju Buttu koji je sad umjesto njega gubio živce na tribinama, sjedeći tik do navijača zajedno s Giggsom i Scholesom te redovnim gostima poput Roya Keanea i Stevea Brucea. To je škola Alexa Fergusona koji se, priznat će Gary Neville, znao tako izderati na svoje igrače kada nisu odvojili vremena za navijača da to vlasnici Salforda nikada nisu zaboravili. Salford je možda izgubio pokojeg pravog navijača dolaskom nove vlasničke strukture, ali pokojeg novog su i zaradili takvom otvorenosti prema navijačima, pristupom koji više odgovara nekim vremenima za koje su autor ovog teksta, a bogme i Class of '92' rođeni prekasno.

Potop na Wembleyju i nova era bez starih lica

Ipak, u finalu play-offa za plasman u League Two, dok su navijači koračali prema Wembleyju, u moru crno-bijelih Notts Countyjevih navijača tek se tu i tamo mogao vidjeti crveni Salfordov dres. Našao se i pokoji Manchester Uniteda. Kad smo već kod tradicije, Notts County najstariji je profesionalni klub u zemlji i na svijetu. Ekipa iz Nottinghama uništila je Salford s laganih 3-0. Vrućina je bila iznad granice podnošljivog za engleske standarde. Salford nije prešao centar. Može se diskutirati je li utakmica bila fer ili nije jer su Salfordovi navijači bili na osunčanoj strani Wembleyja, penjali se red po red kako je sunce provirivalo sve dok se nisu imali kamo skloniti nego u utrobu stadiona. Tako da Salfordovi igrači nisu imali bogzna kakvu podršku s tribina, dok se navijači Notts Countyja nisu gasili u hladu. A onda opet, može se diskutirati o tome da su navijači Salforda jednostavno bili nedorasli izazovu. Beckham, Neville i Scholes smrknutih su lica pratili iz VIP lože. Poraz na Wembleyju boli jače nego drugdje.

Nakon godina stagnacije, prije dvije godine Peter Lim prodao je svoj udio kluba Garyju Nevilleu koji je tako postao većinski vlasnik kluba da bi prošlog ljeta Giggs, Scholes, Butt i Phil Neville također rekli dosta. U klub su ušli novi investitori, a od Unitedove generacije ostali su samo David Beckham i vjenčani mu kum Gary Neville. Na poziciju glavnog operativca stigao je Gavin Fleig iz City Football grupe, čija je perjanica Manchester City, pa je tako nakon Garyja Nevillea i Nickya Butta po prvi put na glavnoj poziciji čovjek koji nije bivši nogometaš. Ostatak Class of '92 i dalje su uz klub te aktivni u savjetodavnim ulogama.

Snimio: Karlo Tašler

Šestorica iz Class of '92 za vrijeme igračke karijere između sebe su osvojili, plus-minus, 130 trofeja. Stotinu i trideset! Oko nekoliko natjecanja spori se trebaju li se uvrstiti među službene trofeje pa je do točne brojke teško doći. Trojica iz akademije, Phil Neville, Nicky Butt i David Beckham, kojeg je život odveo nekim divljim vodama sve do Amerike, nisu završili karijeru u Manchester Unitedu. Gary, Scholes i Giggs s Unitedom su krenuli i završili. Sada govore da je akademija ključ ulaganja u jedan klub jer kada uložiš truda, novca i vremena u razvoj igrača, igrač neće htjeti otići. Možda je to samo floskula onih koji nisu dobili ponudu boljeg kluba. Beckham je išao kad je Real zvao. No, ne moralizirajmo. Išao je i poslije i u Ameriku pa do Milana i Pariza. Kakva je to tek avantura bila. Nema sad te vrućine zbog koje će Beckham skinuti svoj talijanski sako i francusku kravatu. Kada je iz Real Madrida prešao u Los Angeles, potpisao je ugovor koji mu je po završetku igračke karijere garantirao kupnju američkog nogometnog kluba za bagatelu. To je i učinio, a onda je 2023. u svoj Inter Miami doveo Lea Messija. Fasciniran je, kao i svi mi, Messijevim nogometnim vizijama. Veli da Messi na terenu zamjećuje neke stvari koje drugi vide tek nakon pet minuta. Možda nešto od Messijeve vizije ugradi i u svoj drugi klub, Salford, pa na kraju još i ispadne da je Messijev utjecaj na Salford veći nego Ronaldov.

Napisao i snimio: Karlo Tašler

Autor je pisac i novinar. O nogometu piše kada vjeruje da ima priču koja će ga napraviti većim od sporta. Posljednjih osam godina živi u Engleskoj gdje se bavi promatranjem ljudi, a posebno navijača. Zanimaju ga dodirne točke nogometa i sociologije. Objavio je tri knjige na engleskom jeziku, posljednju s Europskog prvenstva u Njemačkoj gdje je proveo mjesec dana radeći za kurdsku nacionalnu televiziju. Za honorar je dobio doner u kebabdžinici u vlasništvu Lukasa Podolskog.

Autor teksta s Paulom Scholesom