H. PosavecSaga o 'ribarima' iz malog Mjällbyja: Iz pepela bankrota do osvajanja prvenstva i europskih snova
Vrijeme Čitanja: 6min | ned. 19.10.25. | 08:05
Klub iz ribarskog sela na pragu je titule u Švedskoj, odnosno jednog od najvećih iznenađenja i postignuća u nogometnoj povijesti
Ono što su u davnoj prošlosti bili Pro Vercelli ili Ipswich, u 1990-ima Kaiserslautern ili Auxerre, to će sada mogao postati žuto-crni dvojac sa sjevera Europe. Ako (još) niste shvatili što povezuje ove klubove, norveški Bodø/Glimt i švedski Mjällby u 2020-ima postat će prvaci svojih nacionalnih prvenstava, a da pritom dolaze iz vrlo malih sredina. Doduše, u tom se društvu Šveđani itekako ističu, jer u svim ovim ostali slučajevima se radi o gradovima od nekoliko desetaka tisuća stanovnika, dok u selu Hälleviku na jugu Švedske živi tek nešto manje od 1.500 stanovnika!
Mjällby je klub osnovan 1939. spajanjem dvaju lokalnih klubova, a veći dio povijesti proveo je izvan prve lige. Smješten u obalnom području Solvesborga, odnosno u lokalnoj zajednici napučenoj ribarima i poljoprivrednicima, klub je uvijek bio ponos tamošnjeg stanovništva. Njihov stadion Strandvallen ima kapacitet 6.500 mjesta, odnosno četiri puta više od broja stanovnika, no svejedno je redovito je pun do zadnjeg mjesta.
Nakon što je sezonu 2024. završila na petom mjestu, Mjällbyjeva momčad je ove godine pobijedila u 13 od uvodnih 18 utakmica te pritom samo jednom izgubila. Ovog je vikenda došla do praga nevjerojatno ostvarenja, odnosno osvajanja ligaškog naslova u Allsvenskanu, za što će joj biti dovoljan ili današnji kiks drugog Hammarbyja protiv petoplasiranog AIK-a kod kuće ili njihova vlastita pobjeda u gostima kod šestog Göteborga u ponedjeljak.
„Sve se dogodilo tako brzo da je teško shvatiti”, rekao je 23-godišnji veznjak Elliot Stroud, najbolji klupski asistent i strijelac. Ključ uspjeha, kaže, leži u promjeni stila igre: „Prije su nas povezivali s dugim loptama i prekidima, ali sada igramo brže i ofenzivnije.“
Promjenu im je donio Karl Marius Aksum, Norvežanin koji je stigao kao pomoćni trener početkom 2024. Bez nekog prijašnjeg iskustva u seniorskom nogometu, uvjerio je glavnog trenera Andersa Torstenssona u svoje zamisli zahvaljujući svojem znanstvenom radu. Naime, Aksum ima doktorat na temu vizualne percepcije u elitnom nogometu, s naglaskom na tzv. scanning, odnosno svjesno promatranje okoline uoči primanja lopte.
„U modernom nogometu sve se događa brže, pa igrači moraju stalno ažurirati informacije o prostoru oko sebe”, objasnio je Aksum.
Pod njegovom paskom, Mjällby je od momčadi koja se oslanjala na duge lopte postao ekipa koja gradi napad od obrane, drži posjed (54,3%), postiže podosta pogodaka (47 u dosadašnjih 26 kola) te ih najmanje prima, samo 17. Njihovi su treninzi usmjereni na situacije iz stvarnih utakmica, a ne na mehanične vježbe, odnosno kako bi to rekao trener Aksum: „Ovo je sve bez Playstation nogometa.“
No, spjeh Mjällbyja nije slučajan ili rezultat ludog upumpavanja novaca u klupski budžet, nego rezultat cijelog desetljeća promišljenog rada. Godine 2016. klub je bio pred bankrotom i ispadanjem u četvrtu ligu, a spasili su se pobjedom tek u zadnjem kolu, kad je tadašnji predsjednik Magnus Emeus pokrenuo je financijsku reformu.
„Svaka potrošena švedska kruna mora imati svrhu, pritom se moramo upitati čini li nas ta akvizicija boljim kao kolektivom“, kazao je sportski direktor Jacob Lennartsson. Iako klub ima jedan od najmanjih budžeta u švedskom prvenstvu, tek nešto ispod osam milijuna eura, ali zato ima i najniže troškove u ligi.
Zbog švedskog pravila 50+1, klubovi su u vlasništvu navijača, pa zato nema ni bogatih investitora. Mjällby je zbog toga preživio i rastao prodajom mladih igrača. Colin Rösler, sin bivšeg napadača Manchester Cityja Uwea Röslera, prodan je u Malmö za milijun eura, a Nicklas Røjkjær u Nordsjælland za 1,6 milijuna. Ove sezone u prvom planu su Gambijac Abdoulie Manneh, stoperi Axel Noren i Abdullah Iqbal, te mladi veznjak Ludwig Malachowski Thorell, koji bi uskoro mogli ostvariti velike transfere, kako se spominje u švedskim medijima.
Za Mjällbyjeve protivnike, putovanje na krajnji jug Švedske izgleda kao odlazak na kraj svijeta. „Voze se i voze satima, prolaze pored farmi i ribarskih luka, a kad više nema ceste — nađu naš stadion“, rekao je u jednom intervjuu Hasse Larsson, jedan od direktora kluba. I on sam je pravi pokazatelj nevjerojatnog uspona, jer je odrastao na obiteljskoj farmi, a koliko je vjerovao u ovaj projekt, dovoljno govori podatak i da je pune tri godine radio bez ikakve plaće.
Jedan od njegovih najboljih poteza je dovođenja današnjeg trenera Andersa Torstenssona, koji je 1980-ih bio i mladi igrač Mjällbyja, ali nije zaigrao za prvu momčad. Umjesto toga, proveo je 10 godina u vojsci, a zatim postao ravnatelj škole te lokalni trener. Vratio je 2010. klub u prvu ligu, kad je Mjällby praktički još uvijek bio amaterski: igrači su radili druge poslove, a trenirali kasno popodne, bez teretane i medicinskog osoblja. Financijska situacija bila je očajna.
Torstensson i već spomenuti predsjednik Emeus stvorili su pobjedničku kulturu temeljenu na zajedništvu, disciplini i skromnosti. „U Švedskoj nas zovu seljacima. I možda su nas godinama podcjenjivali, ali sada svi poštuju te seljake. Mi smo mali, ali ponosni, uživamo u ovom statusu Davida protiv moćnih Golijata iz velikih gradova“, kaže trener.
Kao da cijela ova priča već nije dovoljno filmska i spremna za holivudske scenariste, treneru Torstenssonu je prošle godine dijagnosticirana kronična limfocitna leukemija, bolest zbog koje, kaže sam strateg Šveđana, neće umrijeti, ali će zbog nje umirati. Unatoč dijagnozi, trener vodi klub s istim žarom.
„Prihvatio sam to. Nastavio sam raditi, uzeo samo tjedan dana odmora. Nogomet mi daje snagu. Znam da smo u sjajnoj situaciji, ali čim počneš razmišljati o naslovu, gubiš fokus. Moji dečki su čvrsto na zemlji”, rekao je.
Unatoč ovim nevjerojatnim postignućima te izvjesnom ogromnom trijumfu, Mjällby i dalje diše kao zajednica. Na tribinama se okupljaju isti stari navijači koji svakodnevno sjede na klupama pored igrališta i gledaju otvorene treninge. „Ako pobijedimo, kažu nam da smo dobro igrali; ako izgubimo, kažu da nije bilo dobro. I to je to. Samo nastaviš raditi”, zaključio je Torstensson.
U toj jednostavnosti, poniznosti i predanosti krije se tajna njihovog uspjeha. Mjällby je dokaz da se s kraja svijeta, uz malo vjere i puno rada, može stići do vrha. Iz pepela bankrota do vrha lige, oni su dokaz da i najmanji mogu sanjati najveće snove.
Zanimljivo, klub je utemeljen baš 1. travnja, a kad bi osnivačima tad rekli da će Mjällby iz omalenog ribarskog sela Hällevika nekad postati i prvak Švedske, vjerojatno bi i oni pomislili da se radi od prvotravanjskoj šali. No, malo tko će se od njihovih suparnika smijati, kad trofej za prvaka uskoro uistinu i stigne na taj dio Baltičkog mora...
