S Eduardom kod Topnika: “Ja za Dinamo, sin za Arsenal!" Arteta se za Modre priprema uz glazbu

Da biste došli do Colneyja, gdje je smješten Arsenalov kamp, morate uzeti slobodan dan. Taksi se probijao kroz gradsku gužvu od centra Londona, put je trajao gotovo sat vremena. Na ulazu, naravno, kontrola i svaka sekunda predstavnicima medija unaprijed je isplanirana. Sad odite gore, uzmite kavu, vratite se ovdje na parkiralište, tu će vas u 13.10 sačekati netko iz kluba i odvesti na teren gdje će biti trening. Takve su bile zapovijedi. Tišinu je remetio samo stariji gospodin, koji je, jedan za drugim, prao skupocjene automobile skupocjenih Arsenalovih igrača.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

I baš kad smo ispunili prvi dio nacrtanog plana, uzeli kavu, u press sobu trening kampa ušao je Eduardo da Silva. U pratnji sina Matheusa i kamermana, koji nije skidao fokus s njega. Naravno, Dudu je tražena roba zadnjih dana, tko bi drugi i bio uoči utakmice Arsenala i Dinama, ali dosad je odbijao sve medijske zahtjeve. Dao je intervju za Dinamovu stranicu, jer u Londonu će na utakmici, između ostaloga, biti i Dinamov počasni gost.

"Svi me zovu, ne mogu svima ni odgovoriti. Ali, bit ću večeras na treningu Dinama, nakon toga neka pita tko što želi. Večeras ću biti i s Dinamom na večeri, u srijedu na službenom ručku klubova.", kazao nam je Eduardo, a lijepu Dinamovu gestu treba pohvaliti. Zaslužio je to Eduardo, kao i neki drugi igrači, koji su već bili ili će biti dio Dinamove delegacije u dvobojima s bivšim klubovima.

"Ovo je moj sin Matheus.", predstavio je Dudu nogometnog talenta, 13-godišnjeg napadača Flamenga, koji bi mogao krenuti očevim stopama. U jednom od prijašnjih razgovora kazao nam je da Matheus veliki fan Arsenala.

"Da, ja sam za Dinamo, on za Arsenal!", potvrdio je Eduardo, dok se onaj kamerman nije micao od njega.

"Snimaju dokumentarac o meni. To su oni kraki filmovi, u produkciji Premier League, koje rade o bivšim igračima i puštaju u pauzama utakmica ili u nekim emisijama. Ekipa je bila u Brazilu, sad me prate ovdje, doći će i u Hrvatsku. Imaju više od milijarde pregleda svih tih filmova i sad je došao red na mene. Obično su to epizode od 25-30 minuta, rekli su da će moj trajati sat vremena, haha", priča nam Eduardo, dok hodamo prema terenima na kojima su Arsenalovi igrači odradili posljednji trening prije Dinama. S desne strane dvorana za treninge, pa onda glavna zgrada u kojoj je, između ostalog i kuhinja.

"Prva momčad ima tri terena samo za sebe, Akademija ima poseban kamp. A tamo je još 12 terena, ne znam, iskreno, tko ih koristi. Na svima je prirodna trava, ista onakva kao na Emiratesu, jednake dužine i kvalitete."

Inače, odmah u susjedstvu, s druge strane zida nogometni je kamp Watforda. Prati nas kamera dok pričamo s Duduom, možda, eto, i nas upozna auditorij od više stotina milijuna gledatelja. Dok je igrao u Arsenalu, Eduardo je živio u kvartu, koji se zove Enfield, također na periferiji ovog megapolisa. Ne može se baš reći da je bio u Londonu.

"Rijetko sam išao u grad, to je bilo teško organizirati. A i nemaš puno vremena. Jedino, kad smo igrali utakmicu, a drugi dan imali slobodno, znali smo uzeti hotel u Londonu i tamo prespavati da bismo malo vidjeli grad. Recimo, ovaj kamp je sjajan, ali u njema nema hotelskih soba, ne možeš ovdje prespavati."

Malo je ljudi ostalo iz vremena dok je on ovdje igrao, većinom se radi o tehničlkom osoblju, ljudima iz press službe, oružarima. Oni su ga prepoznali, ponešto i domaći novinari, srdačno ga pozdravili. I sjetili se starih dana. Početak treninga, koji je bio otvoren 15 minuta za javnost, donio je nova pravila. Svi mediji iza 'špage' uz teren, naravno, momčad je trenirala na onom najudaljenijem travnjaku. Vidjeti se nije moglo ništa, uostalom, tih je 15 minuta isteklo već na zagrijavanju. No, zapazili smo, Arsenalovi igrači treniraju uz glazbu, redaju se hitovi sa zvučnika uz teren, a oni u ritmu odrađuju vježbe.

"Glazba je važna u svakom dijelu života pa tako i u nogometu.", kazao je kasnije Arteta.

Eduardo je dobio mali kredit, mogao je nešto duže stajati s druge strane špage, čekajući da se pozdravi s onima koje poznaje. I koji poznaju njega. No, prvi igrači Arsenala, koji su izlazili na teren, nisu ga prepoznali.

"To su sve ovi mlađi igrači. Kad ima dosta ozlijeđenih, onda trener priključi mlađe, iz druge momčadi ili juniora. I oni imaju posebnu svlačionicu, nisu u istoj s ovima iz prve momčadi.", objašnjava nam Eduardo, baš kad je prema terenu išao Mikel Arteta. Španjolac je stao, uz široki osmijeh izgrlio Eduarda, izmijenili su nekoliko rečenica.

"Poznajemo se, igrali smo međusobno, on je bio u Evertonu kad i ja u Arsenalu. Što je rekao? Ma, ništa posebno!"

Što Fabio sprema Arteti? U odnosu na Bjelicu jači je samo za dvojicu igrača

Poseban Dinamov gost u Londonu: “Liga prvaka je nešto drugo, Dinamo može iznenaditi“

Potom su počeli dolaziti, Odegaard, Trossard, Rice, Merino... Prošao je i Zinčenko, vidjevši Eduarda, odmah je stao. Još jedan srdačan pozdrav, znaju se iz Ukrajine, istovremeno su bili u Šahtaru, Zinčenko tad još junior. Onda je došao i Gabriel Maghalaes. S Eduardom ga veže Brazil, ali veže ih i Dinamo. Igrao je Gabriel kratko u Maksimiru, samo jednu utakmicu za prvu momčad. Prišao je Duduu, srdačan pozdrav.

"Znamo se, da, bili smo nekoliko puta zajedno. Stvarno je postao odličan igrač, šteta što nije ostao u Dinamu."

UEFA i Arsenal već su mahali da je dopušteno vrijeme za trening isteklo, ovog puta nije bilo popusta ni za Dudua. Kojega je kamerman i dalje pratio u stopu. U svakoj situaciji, u svakoj interakciji. Onaj vrijedni čovjek i dalje je prao automobile prvotimaca, sin Matheus stidljivo je pozdravio, očito impresioniran time što vidi u kampu kluba za koji navija. Možda buduća zvijezda, tko zna, zašto jednog dana ne i u Dinamu? No, o tom potom...