Roko Jurišić: "Nikada neću odustati od Dinama. Sve što radim je u cilju da jednom stavim taj dres na sebe"

Moderna tehnologija je čudo. Svako malo vas društvene mreže podsjete na neke trenutke koje ste ostavili iza vas. Prije nekoliko dana, podsjetilo nas je na put u München gdje smo prije tri godine svjedočili utakmici juniora Dinama protiv Bayerna.

Sigurno se sjećate dvoboja Jovićevićevih “fakina” za četvrtfinale Lige prvaka… Dakle, Josipović na golu, Hrvoj desni bek, Jurišić lijevi. Dva stopera su bili Gvardiol i Šutalo. Bartol Franjić kao “šestica”. Desno krilo Janković, lijevo Karrica a dvojac u sredini Julardžija i Krizmanić. Špica je bio Leon Šipoš.

U regularnom dijelu bilo je 2:2 a Dinamo je prošao nakon penala koju je obilježila panenka Julardžije. Činilo se da im je samo nebo limit.

“Često se sjetim te utakmice i te generacije. Stvarno smo bili pravi. Nažalost, bilo je to vrijeme korone i nekih previranja u klubu. Ostali smo poslije Bayerna bez trenera Jovićevića koji je preuzeo prvu momčad. Došao je Sedloski a mi smo ispali od Benfice…”, evocirao je uspomene Roko Jurišić koji je toga dana odigrao čudesnu utakmicu na lijevom beku. Za nekoliko njih se vidjelo da imaju potencijal za najveće stvari, Jurišić je svakako bio jedan od njih.

“Mislim da smo imali generaciju za osvojiti naslov prvaka Europe. No, nije se dogodilo… Kasnije se sve raspalo, svako je otišao svojim putem”.

Tako je stoperski tandem Gvardiol-Šutalo postao brončani na SP-u u Katru. Franjić je u Bundesligi, Janković i Karrica su u Rijeci, Julardžija u Gorici. A gdje je naš sugovornik?

“Evo me u Austriji. Tijekom zime sam raskinuo s Rijekom i odlučio potražiti priliku u Riedu. I mogu reći da sam pogodio. Presretan sam činjenicom da napokon imam minutažu. Igrali smo pet utakmica do sada i u svakoj sam igrao svih 90. minuta. Imam samopouzdanja, ljudi mi vjeruju i konačno se osjećam kao igrač”, reći će Jurišić u jednom dahu. Ried im Innkreis je gradić u Gornjoj Austriji. Na pola puta između Linza i Salzburga…

“Prekrasan gradić za živjeti, odličan klub sa sjajnim uvjetima i najboljom atmosferom u ligi. Preporodio sam se ovdje. Živim s curom i psom i život mi se sveo na trening - kuća - utakmica - kuća. I nemam uopće problem s time”, smije se Roko kojem se, prema vlastitom priznanju, vratio osmijeh na lice nakon što je prešao Karavanke ove zime.

“Imao sam neko loše razdoblje. Još otkako sam završio s juniorskim stažom i otišao u Rijeku. Odmah sam debitirao i osjetio da imam povjerenje trenera Rožmana. Međutim, on je brzo otišao i izgubio sam status”.

Rožmana je naslijedio Goran Tomić…

“Trener je išao na rezultat a za to ti trebaju stariji i iskusniji igrači. Nisam ništa zamjerio, ali smatram da sam barem zaslužio tu priliku. No, to je sudbina”.

Odlazak u Austriju bilo je nešto na čemu je Jurišić inzistirao.

“Mlad sam igrač, ne smije dozvoliti stagnaciju. Svako malo sam išao u klub da pitam što je s mojim statusom i nikada nisam dobio odgovor. Onda sam razmislio malo i shvatio da je austrijska liga idealna za mlade igrače jer se ne libe dati ti priliku i čekati te. I kada je stigla opcija Rieda, razmišljao sam točno pola sekunde”.

Rijeka je za Jurišića bila posao. I prihvatio je na koncu stvari kako su se već odigrale. No, emocija je ionako bila rezervirana za Dinamo.

“Naravno. Niti sam to ikada krio, niti ću kriti. Ja sam prije svega profesionalac koji će za klub koji ga plaća dati sve, ali kada je emocija u pitanju onda u mom životu postoji samo Dinamo. I ako žalim za jednom stvari u životu, onda je to što nikada nisam debitirao za Dinamo. Barem tu jednu minutu za kojom sam žudio kao dijete kluba i grada. No, nikad ne reci nikad. Siguran sam da ću se jednog dana vratiti u Maksimir i dobiti tu svoju minutu. Sve što radim u karijeri ima samo taj cilj”, emotivan je Jurišić dok priča o minulim vremenima. Futur je dalek, sadašnjost donosi Ried i borbu za ostanak.

“Solidan klub u kojem je sve posloženo kako treba. Nema pritiska, uvjeti su, ponavljam, odlični i jedini je problem pozicija na ljestvici. Trenutno smo na posljednjem mjestu, ali sam siguran da nećemo ispasti. Osobno, računaju na mene i to mi je najbitnije”, naglašava Roko Jurišić koji je u Rijeci ostavio ponajboljeg prijatelja iz generacije “fakina”. Roko Janković također se tražio nakon Maksimira.

“Niti on nije dobio priliku koju zaslužuje. Otišao je u Zrinjski, bio je odličan ali nije bilo dovoljno za Dinamo. Gledao sam u petak utakmicu Istre i Rijeke i veseli me što ga je krenulo. Svatko ima svoj put u životu. Nekome se otvori, nekome treba duže… Ja sam sretan jer igram i to mi je najbitnije sada. Sve ostalo će doći samo po sebi”, s optimizmom je završio Jurišić.