Robbo – Hrabro srce Liverpoola

Kad netko spomene Škotsku, većini će prvo na pamet pasti kiltovi, viskiji i srednjovjekovni dvorci. Zemlja je to u kojoj su ljudi ponosni, dobroćudni. Kažu, Škoti su drugačiji od ostatka društva s Otoka. U sebi imaju nekoliko osobina koje ‘tamo’ nisu pretjerano izražene. Empatični su, otvoreni, simpatični. Naravno, tek kad s njima čovjek provede dovoljno vremena da ih upozna. Vole popiti, zapjevati, naročito zaplesati. Nije im strano ni potući se ako je baš potrebno. Pa ako i nije, opet će biti spremni. Kažu i da postoji posebna veza između Hrvata i Škota. Listajući povijesne knjige, lako se dođe do zaključka zašto se ‘kuže’, baš kao i zašto brojni Škoti za Hrvatsku vole reći da je ‘Škotska na kopnu’. Turistički i nismo baš pretjerano povezani, i jedni i drugi skloniji su ostanku u svojoj domovini nego ‘lutanju’ po svijetu. Kako Škoti vole svoju, na identičan način Hrvati vole svoju zemlju.

Kad netko pak spomene škotski nogomet, priča se mijenja. Sve ono što preferiraju u Lijepoj našoj, u Edinburghu, Glasgowu, Aberdeenu, Dundeeju i ostalim gradovima najčešće bude stran pojam. Hrvati su uvijek bili skloniji nadigravanju, tehnici, uživanju u nogometnoj igri. Kad si kao dijete na igralištu dobro ‘zarolao’ ili nekom starijem mangupu prodao ‘tunel’, odmah si bio frajer. Takve su stvari znale biti jednako važne kao i pobijediti. Ako ne čak i važnije…

(2.60) Arsenal (3.30) Liverpool (2.70)

S druge strane, takve ‘gluposti’ u Škotskoj nisu prolazile. Što su ti koljena bila krvavija, to si bio ‘čvršći’. Tko bi zaplakao nakon grubog starta, drugu priliku za igrati više ne bi dobio. Tko bi stao, podigao ruku i tražio da ga se zamijeni jer je umoran, taj bi najčešće odmarao narednih godinu dana. Ili dok se ne nađe još jedan takav ‘pametnjaković’ pa onda dobiješ drugu priliku. Sve ono što je prolazilo u Hrvatskoj, u Škotskoj nije. I obratno.

Kad pričamo o umirovljenim škotskim nogometašima, mnogi će se prvo sjetiti ‘tipova’ kao što su Souness, Brown ili Bremner. Najvećih škotskih nogometaša u povijesti, Kennyja Dalglisha i Denisa Lawa, sjetit ćete se tek nakon malo duljeg razmišljanja. Ne zato što su oni prvotno navedeni bolji od potonje dvojice, naprotiv, već zato što su ‘King Kenny’ i Denis bili sve ono što inicijalno ne vežete uz Škote. Prva poveznica trebala bi biti borba, tuča, klizeći startovi, žuti kartoni i takve stvari, a ne profinjenost, mekoća pokreta i hladnokrvnost pred suparničkim golom. Pobogu, pa misli su nam usmjerene ka Škotima, a ne Brazilcima, zar ne?

Od aktualnih škotskih nogometaša, gotovo pa 99.9 posto ljudi na prvu će pomisliti na istog čovjeka, a njegovo ime je Andrew Robertson. Kad bismo zamišljali običnog škotskog mladića, zamisli bismo njega. Nasmijanog i dragog, a istovremeno žilavog i uvijek spremnog za borbu. Čovjeka koji te prvo ‘kupi’ svojom osobnošću, a onda pregazi na terenu svojom žustrinom. Čovjeka koji nema kočnicu i koji sve radi na svojih 100 posto. Robbo je tip kojeg ne obožavaju samo navijači, već i tete čistačice, kuharice, čak i oni momci koji dižu rampu na ulasku u trening kamp. O ljubavi kakvu Klopp ima prema njemu ne treba ni pričati.

Kao netko rođen u Glasgowu, mnogi bi pomislili da je Robbo imao mogućnost biranja za koga će navijati. Ali, to nije bilo tako, jer njegovi su roditelji bili sezonski pretplatnici za utakmice Celtica prije nego li se on uopće rodio. Dakle, plava bolja nije bila naročito prisutna u domu Robertsonovih, ali zato zeleno-bijele pruge jesu. U nekom od intervjua Robbo je pričao kako se u nogomet zaljubio kao petogodišnjak. Kao i većina njegovih vršnjaka, većinu slobodnog vremena provodio je na igralištu, najčešće čekajući da oni stariji završe svoju utakmicu pa da onda može koji put zapucati na gol koji je imao mrežu i kojem stative nisu bile dva kamena. Nikad nije bio najveći, nikad nije bio najsnažniji, a priznat će i sam, nikad nije bio ni tehnički najpotkovaniji. Ipak, nije odustajao. Shvatio je za što je stvoren i stalno je radio na sebi. Radi i danas, ali sad ionako svi znaju da je jedan od najboljih igrača na svijetu na svojoj poziciji.

(2.60) Arsenal (3.30) Liverpool (2.70)

Prve nogometne korake napravio je u svojem omiljenom klubu Celticu. Imao je devet godina kad su ljudi iz Akademije dali zeleno svijetlo da im se priključi, ali su ti isti odlučili, kad je trebao zaigrati za ulazne kadete, da im više nije potreban. S 15 godina prešao je u Queen’s Park, klub koji se danas natječe u drugom rangu natjecanja i o kojem nikada nije rekao nijednu ružnu riječ. Prve prave prijatelje stekao je baš tamo pa tako ne čudi što svako toliko ‘potpomogne’ klub s nekom ‘anonimnom’ donacijom.

Kad je Robbo igrao za Queen’s Park, oni su bili četvrtoligaš. Svoj profesionalni debi prvenstvu upisao je 8. studenog protiv East Stirlingshirea. Danas povremeni škotski reprezentativac i ponajbolji igrač Heartsa, Lawrence Shankland, ušao je s klupe u nastavku i postigao oba pogotka u pobjedi gostiju. Robbo nije asistirao, ali već tada je bilo jasno kako ti momci ne pripadaju biti na tom terenu. Nije bilo potrebno biti veliki nogometni stručnjak da se to vidi, takav zaključak mogli su donijeti i lokalni navijači koji su na poluvremenu utakmice tamanili Haggis i pili neko domaće pivo poput Jarla ili Wolfa. Obojica nogometaša su strahovito brzo napredovala pa je tako na kraju sezone, u ljeto 2013. godine, na adresu talentiranog lijevog beka stigao poziv Dundee Uniteda, a na adresu napadača poziv Aberdeena.

Zanimljivo, šest godina kasnije, ponovno su zaigrali zajedno, samo ovog puta to nije bilo pred oko 430 gledatelja u Falkirku, već više od 55 tisuća gledatelja na Lužnikiju. Rusi su uvjerljivo slavili, ali su u škotskim medijima priča dana bili Robbo i Shankland koji su od Queen’s Parka dogurali do toga da ih s tribina bodri Tartan Army…

No, vratimo se mi u 2013. godinu. Robbo odlazi u Dundee United gdje mu nije trebalo previše vremena da pokaže sav silan talent kojeg posjeduje. Osam mjeseci nakon što je potpisao svoj prvi profesionalni ugovor dobio je poziv tadašnjeg izbornika Gordona Strachana (danas trenera Dundee FC-a) pa je tako za reprezentaciju svoje zemlje debitirao s 19 godina, 11 mjeseci i 22 dana u prijateljskom ogledu protiv Poljske. Slavili su gosti u Varšavi, jedini pogodak na utakmici postigao je Scott Brown s kojim je Robbo igrao u paru u veznoj liniji tih 23 minute koliko je proveo na terenu. Tih je godina na mjestu lijevog beka ordinirao Celticov Charlie Mulgrew, ali je s vremenom on prebačen na mjesto stopera kako bi mladi Robertson mogao igrati na svojoj prirodnoj poziciji.

Sezonu je Robbo okončao s pet pogodaka i sedam asistencija u 44 nastupa. Telefon uprave kluba stalno je zvonio, još na zimu su se prvi javili Robert Martinez i Everton, ali su najuporniji bili čelnici Hulla. Prihvatio je njihov poziv Robbo, pristao otići u posjetu kluba iz istočnog dijela Jorkšira, a u Dundeuu su već tada znali što se sprema. Prepričao je to i sam Robertson.

“Što ideš tamo Robbo?”, upitali su me.

“Ne znam, zvali su 100 puta, mislim da je pristojno da ih barem posjetim”, odgovorio sam.

“Dobro, donesi dres kad budeš navratio, mi ćemo ti spakirati osobne stvari i sve što je u klubu ostalo”, dodali su.

“O čemu vi pričate?”, uzviknuo sam.

“Vidjet ćeš”, zaključili su ljudi iz kluba s kojima je tada Robbo pričao.

(2.60) Arsenal (3.30) Liverpool (2.70)

Dječački naivno tada 20-godišnji Andy otišao je na KC Stadion, a do kraja dana sve je bilo dogovoreno. Hull je već ispregovarao odštetu s Dundee Unitedom, vjerojatno je uplaćeno i kojih stotinjak tisuća funti više samo kako ga netko ‘veći’ ne bi ukrao, a posao je zgotovljen u 24 sata.

“Nisam to planirao, nisam to očekivao. Sve se brzo razvijalo. Prva profesionalna sezona, debi za Škotsku, potom odlazak u Hull. Tko je to mogao očekivati?”, govorio je Robbo.

Nije Andy bio jedini talentirani mladić kojeg je u ljeto 2014. godine završio u rukama Stevea Brucea. Iz Sheffield Uniteda je za 3.15 milijuna eura, svega 450 tisuća eura manje od Robertsona, u klub stigao Harry Maguire, danas kapetan Manchester Uniteda. Godinu dana starijem engleskom stoperu je trebalo nešto dulje vremena za prilagodbu na novu sredinu pa je tako odradio i jednu posudbu u Wiganu kako bi stekao dodatnog iskustva, ali su se u narednim godinama on i Robbo prometnuli u ključne igrače Hulla.

Svoju prvu premijerligašku asistenciju upisao j protiv Crystal Palacea, kluba za čiji je stadion Selhurst Park istaknuo kako mu je najdraže gostovanje u ligi. Dogodilo se to prije točno osam godina i pet dana, u 7. kolu, kad je nakon njegovog ubačaja Diame zabio prvi pogodak na utakmici. Na kraju je Hull slavio s 2:0, a konačan rezultat postavio je Nikica Jelavić u 89.minuti.

Hull te sezone nije uspio izboriti ostanak među elitom, preselio je u Championship, ali su se potom godinu kasnije ekspresno vratili među ‘staro društvo’. Premijerligaški prvijenac postigao je u 30. kolu sezone 16./17. Goste iz Londona je u vodstvo doveo Andy Carroll u 18. minuti, ali su Čekićari na kraju u nastavku pokleknuli. Robertson je zabio za 1:1 u 53., da bi onda u 85. preokret režirao Ranocchia. Puno bolju utakmicu odigrali su gosti, Slaven Bilić imao je razloga biti nezadovoljan, ali nešto više od 20-ak tisuća ljudi na MKM stadionu bilo je oduševljeno budući da su ti bodovi, naročito u tom trenutku, bili jako važni za Tigrove kako bi pokušali izboriti ostanak. Ali, budući da su u narednih pet kola osvojili svega četiri boda, Hull je ponovno preselio u Championship, nakon čega je bilo jasno da oni najbolji, poput Maguirea i Robertsona, neće još dugo biti dio kluba.

(2.60) Arsenal (3.30) Liverpool (2.70)

Za 13.7 milijuna eura Maguire je preselio u Leicester, dok je Liverpool za Robertsona izdvojio devet milijuna eura. Danas, pet godina kasnije, dojam je kako je to jedan od najboljih ulaznih transfera u povijesti Redsa. Četiri igrača tog su ljeta 2017. godine stigla na Anfield. Virgil van Dijk plaćen je 84.65 milijuna eura, za Mohameda Salaha se izdvojilo 42 milijuna eura, dok je Alex Oxlade-Chamberlain koštao Redse 38 milijuna eura. U tom trenutku najmanje poznati član tog društva, Robbo, u klub je tako došao za manje od trećine iznosa koliko se uprihodilo na odšteti od prodaje Sakha u Crystal Palace. Život ponekad piše čudne priče…

“Mislim da nije pošteno da o igračima uvijek pričamo kroz prizmu novca, odnosno koliko se nekoga platilo. Vidite, ja nisam siguran da bismo mi tada za njega izdvojili 30-ak milijuna, usprkos tome što je on to vrijedio”, rekao je Jurgen Klopp prije dvije godine kad se spomenuo dolazak Andyja Robertsona u klub i sama činjenica kako je škotski branič od esencijalne važnosti za njegovu momčad.

“On je ovdje već neko vrijeme i ja ne mogu biti sretniji ni da hoću. U svim stvarima je bio bolji nego što sam mislio da je. Bolji je čovjek, bolji je igrač, a karakter… Njegova osobnost je stvarno nevjerojatna. On i Liverpool su naprosto savršen spoj”, zaključio je temu njemački strateg.

Kad je stigao u klub, Robbo je prvo morao čekati šansu, nije bio jedan od onih koji su odmah postali starteri. Ispred njega je bio Alberto Moreno, baš kao što je u to isto vrijeme na poziciji desnog beka kod Kloppa bolje kotirao Joe Gomez. Rezultati su u prvoj sezoni bili promjenjivi, Nijemac je imao podršku uprave da napravi neke zamjene u momčadi te da krene graditi nešto što će dugoročno biti njegov temelj. U prosincu 2017. Robbo je dobio priliku ispred Španjolca koji se blaže ozlijedio na treningu prije utakmice s Brightonom. Redsi su na kraju slavili u gostima s uvjerljivih 5:1, a Robertson je od tog dana postao netko čija pozicija više nije bila upitna. Afirmacija Alexander-Arnolda došla je nešto kasnije, on je prvu pravu priliku u veljači, ali su se njih dvojica do kraja sezone prometnuli u igrače čije su pozicije neupitne u nadolazećoj sezoni. I to se nije promijenilo sve do današnjeg dana.

Michael Jordan jednom je prilikom rekao kako se ne može pričati o Michaelu Jordanu bez da se priča o Scottieju Pippenu, a identična stvar vrijedi i za Robertsona i Alexander-Arnolda. Njih dvojica zajedno tvore savršen bekovski par. Robbo je agresivniji, više je u sprintu, voli se ‘potući’, vodit će primjerom i rijetko kad će nešto opasno zabrljati. Nećete od njega vidjeti dalekometne udarce u maniri Roberta Carlosa, nećete vidjeti ulaske u sredinu terena kao kod Marcela, niti savršeno čitanje, razumijevanje i postavljanje kakvo je imao Maldini. Ali, ono što ćete kod njega uvijek vidjeti je njegovo srce. Hrabro škotsko srce. Ići će Robbo glavom gdje drugi ne bi nogom, istrčat će toliko puta gore-dolje da ćete se na trenutak zapitati što on uopće igra, bit će tamo gdje treba biti, napravit će sve ono što biste od njega i očekivali. Ponekad će se, s tim svojim ludo velikim srcem i željom da ponese momčad, malo zaletjeti. Nije se jednom dogodilo da on kao lijevi bek bude najistureniji igrač Liverpoola u pressingu, ali isto tako ne treba brinuti da će se on vratiti na svoje mjesto u najkraćem mogućem roku i pokriti sve ono što se od njega očekuje. Robbo je igrač kakvog je Klopp sanjao, a povrh svega je tip čovjeka kakvog obožava. Neka vas ne zavara njegov dječački osmjeh i dobroćudna narav, Robbo je fajter, tip s kojim idete na kraj svijeta. I Klopp to zna. Dao mu je srce, a Robbo mu je istom mjerom uzvratio. Uzajamna lojalnost između njega i Kloppa je nešto što se ne viđa često, ne samo u nogometu, već sportu općenito, i zato, valjda, njih dvojica jedan bez drugog nikada ne bi bili ono što jesu.

(2.60) Arsenal (3.30) Liverpool (2.70)

Trent Alexander-Arnold je drugačija biljka. On nije odrastao uz mirise viskija i pastirske pite u zraku, on je onaj gradski dečko iz Liverpoola kojem je samo Bog mogao dao tako savršenu desnu nogu. Ubačaje kakve on ima Englezi nisu vidjeli otkako je Beckham otišao u mirovinu. A u onome u čemu je Becks bio najbolji na svijetu, TAA mu se sigurno može suprotstaviti. Lopta krene prema naprijed pa se od ‘felša’ vrati nekoliko metara unazad, slobodni udarci na udaljenosti manjoj od 30-metara su ‘pola gola’, a sama činjenica da je kao desni bek prije nego što je proslavio 25. Rođendan skupio 15 pogodaka i 60-ak asistencija za Redse najbolje govori o kakvoj se napadačkoj prijetnji radi. Savršen balans postoji između njega i kolege mu s lijeve strane terena. Uče jedan od drugoga, puno pomaže i to što su prijatelji, usprkos tome što su im djetinjstva bila skoro pa dijametralno suprotna. Dok je Robbo morao izgarati za svaku nastup i što je na svakom treningu morao biti na svojih 100 posto ako je htio uspjeti, TAA je nerijetko sve to mogao kompenzirati onim sirovim talentom i genijalnošću njegove lopte. Kiksat će Trent, u obrani mora još puno napredovati, ali sve će mu se oprostiti kad se zna da će bez problema puknuti dijagonalu od 60-ak i više metara s kojom može promijeniti utakmicu. Da će izvesti korner kako samo on može, da će naciljati tako da je skoro pa svejedno hoće li lopta doći na glavu napadača ili pogoditi komad drva. Jer, u svakom slučaju, lopta će na kraju završiti u golu. Svi to znaju i to će zauvijek ostati tako.

Robbo i TAA. Foto: Reuters

Robbo to nema, niti će ikada imati. Ali, njemu to ni ne treba. On radi svoje, najbolje što može i svakim danom sve bolje i bolje. Pokazatelj igračeve veličine vidi se i u njegovom konstantom napretku. A Robertson je svakog dana sve bolji i bolji.

U cijeloj svojoj dosadašnjoj karijeri, Robbo nije imao nijednu ozbiljniju ozljedu. Nije sreća razlog tome, već njegov enormni rad i posvećenost. U utakmici protiv Napolija je osjetio probleme s koljenom, ali u sebi svojstvenom stilu nije digao ruku i rekao ne mogu, već je cijelu utakmicu odradio do kraja. Možda mu to stoji u glavi od onih dječačkih dana u Glasgowu, mada je svjestan svoje važnosti i da ga se Klopp nikada ne bi odrekao. Posljednjih mjesec dana je ‘out’, a to mu je najduža pauza otkako je član Liverpoola. Za utakmicu protiv Arsenala vjerojatno neće konkurirati, iako to Klopp nije htio točno potvrditi.

(2.60) Arsenal (3.30) Liverpool (2.70)

“Dobro se oporavlja. Na sreću, njegovo koljeno je u dobrom stanju. Brzo će se vratiti. Iako, ako mene pitate, i ovo što ga sad nemamo je za mene previše. Reprezentativna stanka je pomogla. On je još prije nekoliko dana počeo trčati i lagano raditi s loptom što je dobar znak. Nastupit će kad liječnička služba da zeleno svijetlo. Sad, hoće li to biti odmah, za tjedan ili dva, treba vidjeti”, rekao je Klopp u petak ujutro.

Budući da se sezona još nije blizu ni polovica sezone, za očekivati je da se s povratkom neće žuriti. Previše je važan Robertson Liverpoolu da bi ga se prerano vratilo u puni pogon pa tako riskiralo ozbiljniju ozljedu. Da je kojim slučajem identična situacija, ali da se igra neka važna utakmica pred kraj sezone, ruku u Haggis stavljamo da bi se Robbo našao na terenu. Taman i da liječnici ne budu sigurni u svoju odluku, već ga možemo zamisliti kako kao William Wallace diže svoj kilt i govor im ‘odoh ja igrati, a vi pričajte što hoćete’. Barem Robbo djeluje kao takav tip. On je našao svoje mjesto gdje pripada te bi za svoje ljude, za svoje suigrače, napravio sve što treba. Baš kao Wallace nekada za slobodu, tako Robbo danas za pobjedu i uspjehe.

Na utakmici protiv Hrvatske na Euru. Foto: REUTERS/Lee Smith

Predvođeni genijalnim De Bruyneom i monstruoznim Haalandom, City u početku sezone djeluje nezaustavljivo. U subotu su svladali Southampton s uvjerljivih 4:0 iako je dojam da su igrali daleko ispod svog maksimuma. Redsi čekaju da Salah opet proradi, da se Núñez u potpunosti prilagodi na novu sredinu, da se Jota vrati od ozljede i da se pronađe način kako da Maneov odlazak ne bude toliko veliki udarac. Previše puta kiksala je Kloppova družina u početku sezone. U ogled protiv fenomenalnog Arsenala kao autsajderi, što je nešto na što nisu navikli. Od prvotimaca, samo je Robbo upitan, dok su svi ostali spremni. Na Emiratesu nas sigurno očekuje sjajna utakmica, a i ako ne bude nastupio, Robbo će svojim suigračima biti dodatni vjetar u leđa u svlačionici. U posljednjem prvenstvenom ogledu protiv Topnika je upisao asistenciju za Bobbyja koji je u 62. minuti postavio konačnih 2:0, dok će sada potpisati da ‘Najbolji na svijetu’ zabije na dodavanje prijatelja mu Trenta, ali da rezultat bude identičan tom iz 27. kola prošle sezone.

(2.60) Arsenal (3.30) Liverpool (2.70)

Utakmicu će suditi Michael Oliver, a Redsi će pod svaku cijenu nastojati postati druga momčad nakon Uniteda koja je protiv Topnika postigla 300 pogodaka u Premier ligi. Očekuje se puno od Salaha, Firmina i Jote, s tim da potonji naročito uživa u ogledima protiv Arsenala budući da im je dosad u osam utakmica u Premier ligi zabio šest pogodaka. Za sedmi rođendan na klupi Liverpoola (proslavio ga je u subotu), igrači Liverpoola su odlučni u tome da svojem ‘gafferu’ podare 13. pobjedu u 26. ogledu protiv Topnika. Sigurni smo, ni on sam ne bi tražio ništa više. Dobro, možda još samo da se Robbo čim prije vrati, ali to je ionako samo pitanje dana.

Očekivani sastavi:

Arsenal (4-2-3-1): Ramsdale - White, Saliba, Gabriel, Tierney - Partey, Xhaka- Saka, Odegaard, Martinelli - Jesus

Liverpool (4-4-2): Alisson - Alexander-Arnold, Matip, Van Dijk, Tsimikas - Salah, Henderson, Thiago, Diaz - Firmino, Jota

Premier liga, 10. kolo

Subota, 8. listopada

Bournemouth – Leicester 2:1

Chelsea – Wolverhampton 3:0

Manchester City – Southampton 4:0

Newcastle – Brentford 5:1

Brighton – Tottenham 0:1

Nedjelja, 9. listopada

Crystal Palace – Leeds 15.00

West Ham – Fulham 15.00

Arsenal – Liverpool 17.30

Everton – Manchester Utd 20.00

Ponedjeljak, 10. listopada

Nottingham Forest – Aston Villa 21.00

*Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno. 18+