Rijeka je izgubila, ali Hajduk od nje nije bolji! Omonia stiže poljuljana i nesigurna, a u Europi pravo na kiks ne postoji!

Pogodak Marka Livaje pak ide na dušu jednog čovjeka. Dugo smo pisali da je riječ o (po)najboljem stoperu HNL-a, igraču čija lopta probija linije, koji ima izraženiji i razigraniji nogometni IQ od nekih veznjaka fantazista, ali ove nedjelje upravo on je bio najveći tragičar utakmice. Na stranu sada sramotno ponašanje Sigura, klasičan je to bio primjer manjka kulture za stolom za kojim je najviše puta u svojim formativnim godinama ručao i večerao, ali taj 'izboreni' crveni karton ništa ne mijenja. Stjepan Radeljić zapravo nije bio toliko naivan koliko izvan svake logike, jer ne samo da je svojom 'galamom' zadržao beka/veznjaka Hajduka u igri, već je i svim ostalim protivničkim igračima dao priliku da mu iza leđa nešto naprave. A takve stvari ne smiju se događati stoperu koji pretendira biti najbolji u ligi. Nevjerojatna pogreška, nedopustiva za tu razinu!

S druge strane, ako ćemo iz kuta Rijeke pokušati pronaći nešto pozitivno u porazu na Poljudu, nećemo morati previše mozgati. Prije svega, Rijeka je odigrala jako dobro u sustavu s četvoricom iza, što je Sanchezu dalo dodatnu opciju uoči ogleda protiv Omonije. A opcije treneru uvijek trebaju. Majstorović je potvrdio dobru formu, Vignato uvjerio da je spreman za ogled protiv Ciprana, Adu-Adjei još jednom pokazao da će u svakoj utakmici barem jednom doći u veliku priliku. Sad, hoće li zabiti je drugi par rukava, ali oko njega će se uvijek nešto događati, što je također pokazatelj kvalitetr. Dantas? Hvalili smo ga puno prije nego što su se svi ukrcali u taj vagon, a u tom ritmi planiramo i nastaviti. Sjajan igrač, primjer školovanog nogometaša. S njim momčad ima dimenziju više. Fruk se pak muči, vidi se to iz aviona, ali on je i dalje u stanju jednim potezom sve okrenuti, a i ako netko ima kredita za slabiju formu koliko mu srce poželi, onda je to on. Tko će ga znati, možda se u četvrtak sve okrene u njegovu korist.

Nego, koji je najveći problem Rijekinog nedjeljnog poraza? Pa... U redu, tri boda ostala su u Splitu, ali puno veći problem je kazna za glavnog trenera koji je definitivno pretjerao i ispustio konce svoje momčadi. A to se nekom tako iskusnom ne bi smjelo događati.

No, hajmo otpočetka: u prvom dijelu, dok se igralo 11 na 11, Rijeka je bila bolja. U drugom dijelu, cijelom odrađenom 10 na 11, Rijeka je kreirala više stopostotnih prilika. Kompletna utakmica? Dobra energija, dobro trčanje, dobre ideje. A kad momčad dobro izgleda, kada je 'filing' dobar, onda čak ni povremeni 'kiks' ili poraz nije nešto oko čega treba raditi famu.

Zlomislić je protiv Omonije imao jednu veliku pogrešku kada ga je ispravio Barišić, dok je sada 'asistirao' Petroviču kod crvenog kartona. Da, možda bi i Slovenac trebao biti malo intimniji s loptom pa s njom nešto i napraviti kada ju ima pod kontrolom, ali dodavanje Zlomislića bilo je sporo, nepotrebno i loše provedeno. Niti se nudila prilika za brzu tranziciju, niti je Petrovič igrač koji u takvim okolnostima može pokazati najbolje od sebe. I to bi Zlomislić trebao znati. Dva bh. reprezentativca (Zlomislić, Radeljić) ove su nedjelje odigrali ispod svojih uobičajenih razina. Obojica, dakle, moraju biti svjesni svojih pogrešaka, ali s druge strane, Rijeka je momčadski odigrala dobru utakmicu, pokazala zrelost i kvalitetu, a to čak ni ti individualni kiksevi nisu uspjeli sakriti. Kako je Omonia jedno od mnogih ovosezonskih 'finala', poraz na Poljudu vjerojatno nikada nije bio manje bolan i manje zabrinjavajući nego ovog puta. Dogodilo se, ali skoro da i nije. Nikog, jednostavno, nije briga.

Trener? Iako se odmah po završetku utakmice ispričao, Victor Sanchez morao bi se malo zamisliti. Potpuno nerezonsko gubljenje živaca u potpuno krivom trenutku. Rijeka ostane bez igrača, a onda koju minutu kasnije i bez trenera. Jer je, što, Bel opravdano dao crveni karton Petroviču? Pa ni Slovenac nije nešto posebno prigovarao, sve mu je bilo jasno. Radomir Đalović bio je sinonim za temperament pa mu se nikada nije dogodio ovakav ispad, drugim trenerima također. Temperament je vrlina dok ne postane teret. U Splitu je Sanchez pokazao njegovo drugo lice.

Bilo kako bilo, Hajduk bi već u ponedjeljak trebao biti zaboravljen i fokus bi morao biti samo na Omoniji. Koja je itekako prolazna i protiv koje je Rijeka sada favorit. Ogled s Hajdukom bio je, baš kako smo i pisali u najavi ogleda, svojevrsna bonus utakmica, no on je sada ispucan, baš kao što u Europi sada više bonus ne postoji. Inače, Omonijin vikend isto nije bio najidealniji, i oni su upisali minimalni poraz, APOEL ih je svladao u gradskom derbiju, a sve to znači da su prvi put ove sezone vezali dva poraza. Rijeka je, nadaju se svi Ultrasi HNK Koeficijenta, spremna za trogodak!

Na Poljudu su ostavljena sva tri boda, ali nogometna poruka Riječana je jasna, ideja opipljiva, identitet postojan. A momčadi koje to imaju najčešće na kraju dođu do onih ciljeva koje su si zacrtali. Rijeka mora gledati pozitivno prema naprijed, jer Omoniju 'imaju', dok je Hajduk tek jedan 'ležeći policajac' koji ih nije uspio previše usporiti. Malo su zarusali s prednjim branikom, ali sve je u redu, auto je u voznom stanju.

U Europi, treba se naglasiti, ne prolazi uvijek bolji, već pametniji. A u četvrtak pamet mora biti dominantnija od temperamenta. I to je jedino o čemu se od ponedjeljka pa nadalje treba razmišljati na Kvarneru.