Riječanima Važ treba više nego Dinamu, a dvije utakmice finala Sopiću onemogućuju 'bišćanovski' manevar

Nije lako biti u koži Željka Sopića ovih dana. Posrtaj protiv Dinama definitivno je ispuhao njegovu momčad, vjerovali su Riječani da ove sezone mogu otići do kraja, a da je neuspjeh u 'utakmici sezone' utjecao na njih se moglo vidjeti u Varaždinu. Može se razumjeti trenera Rijeke kad je promijenio praktički cijelu momčad, htio je domaćin uhvatiti na krivoj nozi, ali ta ideja u konačnici se nije pokazala dobitnom. Rezultat u nogometu determinira gotovo pa sve, ali onakva izvedba 'igrača iz drugog plana' uz par izuzetaka (Labrović, Selahi, Galešić) Sopiću je dala dodatni argument za kraj rasprave ako bi ga a netko na ulici zaustavio i pitao 'zašto tijekom sezone niste više koristili Bogojevića, Veigu, Petroviča ili Čabraju'? Eto, zato.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Iako je preuzeo krivicu, Sopić nije (isključivi) krivac za poraz u Varaždinu. Probao je promijeniti, dao je priliku onima koji su bili nezadovoljni minutažom, a kad se od njih očekivao neki impuls, dobio je – jedno veliko ništa.

Kao da namjerno provociraju…

Sopić: „Pokazali smo da možemo protiv Dinama. Zlomislić? U životu nisam promijenio svoje mišljenje”

DILAVEROV 'LAST DANCE'

Emir Dilaver netko je čije se ime u svlačionici Rijeke izgovara s velikim respektom. Iako je na Kvarneru samo godinu i pol dana, njegov je mandat i više nego uspješan, a taman i da ode iz kluba bez trofeja, vrata Rujevice moraju mu ostati otvorena. Školovao je klince poput Galešića i Smolčića, bio spiritus movens moralom uništene momčadi koja se potom s osmog mjesta na polusezoni u konačnici dokopala Europe, a nije radio nikakvu 'dramu' ni kad je polako od prvog nazadovao sve do posljednjeg stopera momčadi. Kako je Germanijak prvi pisao, Dilaver je još u ljeto 2023. dao naslutiti kako će mu ova sezona biti posljednja u profesionalnoj karijeri, a da je donio konačnu odluku 'to bi bilo to' moglo se vidjeti prošle subote.

Za igrača kao što je Dilaver, kontinuitet je ključna stvar. A kad su ti konkurencija Mitrović, Galešić i Radeljić, onda kontinuitet nikome nije zagarantiran. Prije nekoliko dana proslavio je 33. rođendan, ali novu tortu na Rujevici, barem kao igrač, neće dočekati.

Protiv Varaždina to nije bio Dilaver na kojeg je riječka publika navikla. Savjetom može pomoći, ali izvedbom, očito, više ne. I zato je njegov odlazak u ovom trenutku gotovo pa sigurna stvar. Isto tako, riječ je o specifičnom karakteru. Glasan je, dominantan, nekompromisan. Nema sive zone. U svlačionici to može proći kad si najstariji i najiskusniji, ali u nekim drugim klupskim prostorijama šerifovski pristup sigurno ne prolazi…

Dilaver, usprkos pogrešci kod prvog pogotka te lošoj procjeni, a onda i zakašnjeloj reakciji kod trećeg, nije netko u koga treba upirati prstom. On je Rijeci svoje dao, a ako je morao negdje kiksati, možda je baš Varaždin najmanje bolno mjesto da se to dogodi.

ŠIROKA, A KRATKA KLUPA

Sopić je u Varaždinu shvatio da mu Sunce može zasjati samo ako onih 11, 12 ili 13 najboljih bude na svojoj najboljoj razini. Jedine dvojbe mogu biti tko će u posljednju liniju uz Radeljića, hoće li Fruku društvo u sredini terena praviti Hodža ili Janković i hoće li u vrhu startati Marić ili Ivanović. Ostalo je sve praktički već sada jasno.

Rijeka ima široku, a zapravo kratku klupu. Kako to mislimo? Široku utoliko da za svaku poziciju konkuriraju dva vrlo kvalitetna igrača, ali kratku na način kojeg je demonstrirao ogled u Varaždinu. Veiga je ispočetka djelovao kao jedan od najboljih bekova lige, ali se s vremenom pokazalo da je defenzivno iznimno limitiran. Petrovič je došao kao pojačanje i povremeni reprezentativac, ali u Rijeci nije napredovao. Bogojević je zabljesnuo pa nestao, Čabraja također, dok su igrači poput Yansanea i Grgića, usprkos kvalitetama koje imaju, u Rijeci ipak tretirani kao oni koji samo popunjavaju kadar.

Dinamo pred naslovom: Drožđek partijom sezone odveo Varaždin do pobjede protiv Rijeke

Sopić: „Bila je to moja odluka, možemo pričati je li bila pametna ili ne”; Šafarić: „Svi su bili na vrhunskom nivou”

FINALE KUPA – DVIJE UTAKMICE ONEMOGUĆUJU 'BIŠĆANOVSKI' MANEVAR

U eri Damira Miškovića Rijeka je osvojila četiri Sunca, a najveći autsajder bili su u sezoni 18./19. kad su se u Puli sudarili s Dinamom predvođenim Nenadom Bjelicom. U tom ogledu Igor Bišćan je 'pomeo pod' sa svojim kolegom na suprotnoj klupi, Rijeka je istrčala u sustavu kojeg dotad nisu prakticirali, Zoran Kvržić odigrao je utakmicu života, a iako su boje Dinama u tom ogledu branili igrači poput Livakovića, Ademija, Olma, Oršića, Petkovića, Gavranovića i ostalih, Rijeka je s Escovalom, Punčecom, Capanom, Lepinjicom i u tom trenutku udarnom iglom kluba Čolakom razbila zagrebačku momčad.

Rijeka je bila u podređenom položaju uoči tog finala, Bjelica je hladio šampanjac za proslavu duple krune, ali Bišćan je fenomenalno pripremio utakmicu, u potpunosti iznenadio tadašnjeg stratega Dinama i na kraju svojoj momčadi trasirao put prema pobjedi. „Game won by coaching“, fraza je koju često koriste Amerikanci koja bi se kod nas prevela kao 'trenerska pobjeda'. Jedan je nadmudrio drugog, ali da su se kojim slučajem igrale dvije utakmice, upitno je bi li ovakav manevar u konačnici bio plodonosan.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Za razliku od Bišćana čije su zasluge ogromne za taj 'Važ', Sopić je u nekim stvarima puno krući te se on za takav 'bišćanovski manevar' vrlo vjerojatno nikada ne bi odlučio. Iako Rijeka nije Barcelona te bi se povremeno nekome morala i prilagoditi, naročito onome tko je u 19 godina osvoji 18 naslova prvaka Hrvatske…

Pravilo gola u gostima, još jedna genijalnost proizašla iz hrvatske nogometne tvornice sjajnih odluka, zapravo determinira mnoge stvari u ovom finalu. Sopić opet nije skrivao karte, Zlomislić će braniti, a Rijeka svim silama nastojati postići pogodak. Je li iskrenost uvijek rješenje? U nekim slučajevima da, ali u nogometu, u kojem su laži i obmane svakodnevica i gdje suparnik na temelju nečijeg ega par dana unaprijed može mirno pripremati utakmicu bez bojazni da će im se servirati neko iznenađenje, bi se moglo pokazati kobnim.

Bilo kako bilo, u srijedu ćemo gledati prvo poluvrijeme u borbi za Sunce koje bi svakako trebalo ponuditi veliki interes javnosti. Rijeci Kup treba kako bi se 'spasila sezona' (ciljevi su svakako već ispunjeni te je sezona kao takva uspješna), odnosno kako bi se zadovoljio apetit navijača, dok je Dinamo osvajanjem prvenstva svoje napravio te su im nadolazeća dva ogleda samo bonus. Iako, Jakirović to baš tako i ne gleda. Protiv Rijeke, na Rujevici, nakon što je osvojio prvenstvo, sada ima priliku dignuti i Kup? Njemu motiva sigurno ne nedostaje…