Reportaža: Dinamo će i dalje igrati utakmice pred praznim tribinama…
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 29.06.22. | 08:40
Zbog grijeha iz prošlosti Dinamove utakmice na priprema još se uvijek igraju pred tek nekoliko gledatelja. Koji mogu na tribinu samo preko službenog popisa, uz prethodnu najavu
"Kamo ćete?". 'Zvanično i kruto', kao u pjesmi, pitao je carinik.
„U Lendavu na utakmicu. Novinar sam“.
„Imate li kakvu pozivnicu, ulaznicu? Ne možete inače na stadion!“
Trajalo je još minutu, objašnjenje da tamo postoji službeni popis onih koji mogu na tribine, pomogla je nešto i novinarska iskaznica.
„Za koga uopće radite?“, pitao je opet.
„Germanijak.“
Iz nekog razloga to mu je izmamilo osmijeh na lice.
„Jel? Super. Baš ću pročitati što ste napisali. Ajde, sretan put.“
Potom, dolazak pred stadion u Lendavi. Zaštitari prilaze, ljubazno, u rukama popis za ulazak. Gledaju registraciju, jer i auto mora biti na tom popisu, kad se uvjere da je sve u skladu s pravilima mašu i 'dižu rampu'. I tako već godinama izgledaju dolasci na Dinamove utakmice na ljetnim pripremama u Sloveniji. Utakmice zatvorene za javnost, što, naravno, ne znači da na tribinama nema baš nikoga. Tu su igrači koji tog dana nisu u sastavu, popratno osoblje, članovi Dinamove delegacije i poneki prijatelj kluba, gdjegod i neki menadžer ili ako je usput netko od trenera pa baci oko na Dinamo. Skupi se tako 20, 30, nekad možda i više promatrača, ali nitko izvan tog službenog popisa.
Jedan od stalnih promatrača, vjerojatno čovjek s najviše takvih pripremnih utakmicama u nogama bio je Mladen Frančić. Nedavno je, nažlost, iznenada preminuo, a još koji dan ranije jako se veselio pripremama, najavio da će doći i ove godine, da ga zanima kakvu će momčad stvoriti Čačić. Pa oni njegovi zeleni bomboni, kao ritual svake utakmice i komentar onoga što je vidio, prognoza onoga što slijedi u novoj sezoni. Teško je predvidjeti, ali čini se da bi i zahtjevni Franta bio zadovoljan nakon prve dvije utakmice…
No, nema više Frančića, nema bombona, a još uvijek nema ni publike na tim Dinamovim pripremnim utakmicama. I, neće je biti i dalje. Šteta, stalno ljudi zovu, pitaju može li se, Slovenija je blizu, nogomet već mnogima nedostaje. Dinamo je prošlog proljeća postao hit, drži to ljude još uvijek. Međutim, grijesi iz prošlosti nisu još 'oprani', Dinamove pripremne utakmice često su znale biti poligon za navijačke izgrede. Pamti se posebno Kapfenberg u Austriji, još ranije i Faak am See, bilo je toga i u Sloveniji, još i nekoliko slabijih i neuspješnih pokušaja. I zato još uvijek nitko ne želi riskirati. Niti organizatori utakmica, niti sam Dinamo. Nisu to stadioni i igrališta na kojima se može išta zaustaviti, niti ima smisla, kažu nam domaćini, angažirati brojne policijske i zaštitarske snage zbog običnih, prijateljskih utakmica. Znamo da Dinamo zbog tih prošlih navijačkih grijeha više i ne ide na pripreme u Austriju, više puta je tamošnja policija poručila da Modri nisu dobrodošli, bilo bi stvarno loše kad bi se nešto slično dogodilo i u Sloveniji. Stoga, po onoj da je bolje spriječiti nego liječiti, Dinamove se utakmice na pripremama igraju bez publike.
Doduše, u prvoj utakmici protiv sjevernomakedonske Shkendije desetak je navijača došlo do stadiona, ostali su izvan ograde, navijali s pristojne udaljenosti, praćeni policijskim pogledima. Bili su izrazito pozitivni, bez vrijeđanja, bez pokušaja nekog opasnog manevra. I došli su im igrači poslije utakmice, pozdravili ih, zajedno navijali. Nekoliko ih se skupilo i protiv Nafte u utorak, opet na istoj distanci, opet s jednakim namjerama. Ali, to je zasad to, na tome će i ostati, još neko vrijeme, u Sloveniju kad tamo igra Dinamo možete samo uz 'čvrsta jamstva'.