Renesansa stereotipnog 'catenaccia': Tri talijanska kluba bez primljenog gola izborila četvrtfinale
Vrijeme Čitanja: 3min | čet. 16.03.23. | 08:19
Za razliku od Napolija, koji je razbio Eintracht s ukupnih 5:0, Inter i Milan svoje protivnike izbacili su s minimalnih 1:0
Definicija nogometnog sustava 'catenaccio' (lokot ili brava) označava taktički nogometni sistem s jakim naglaskom na obranu, organiziranu defenzivnu igru kojoj je glavni cilj neutralizirati napade suparnika. Ukratko, cilj je primiti manje golova od protivnika. Korijeni takvog stila igre datiraju iz 30-tih godina prošlog stoljeća kada ga je implementirao austrijski trener Karl Rappan, a usavršio ga je argentinski stručnjak Helenio Herrera u 60-tima, kada je s Interom osvojio tri naslova prvaka Italije, dva Kupa prvaka te dva Interkontinentalna kupa.
Koliko je Herrera tada zaista igrao defenzivni nogomet ostaje za diskusiju. Recimo, Inter je u oba pohoda do krova Europe, 1964. i 1965. zabio 15 pogodaka u sedam utakmica (više od dva po susretu), Independienteu je zabio tri pogotka u oba Interkontinentalna kupa (jednom u dvije, a drugi put u tri utakmice), a u dvije od tri sezone u kojima je Inter osvojio naslov prvaka Italije, Nerrazzuri su bili uvjerljivo najefikasnija momčad lige.
Sam Herrera je za svoj sustav igre tvrdio da i nije bio toliko defenzivan kako se kasnije prikazivalo. "Najveći problem bio je u trenerima koji su me kopirali. Jednostavno su loše kopirali sustav. Zaboravili su uključiti napadačke principe koje je moj Catenaccio imao. Imao sam Piccija kao libera, ali i Facchettija, beka koji je zabijao golove kao i napadač".
Njegov Inter imao je sposobnost iz čvrstog obrambenog bloka u svega nekoliko dodavanja stići do suparničkog kaznenog prostora i zabiti gol. Herrera je usavršio sustav igranja na kontranapade.
No, slagao se on s time ili ne, talijanska reprezentacija i talijanski klubovi od njegovog se doba promatraju kroz prizmu 'ružnog', 'defenzivnog', 'pragmatičnog' pomalo i 'prljavog' nogometa kojem je isključivi cilj rezultat, bez obzira kako se do njega došlo.
Talijani su posljednji put naslov prvaka Europe osvojili 2010., kada je Jose Mourinho s modernom verzijom catenaccia Interu donio treću titulu prvaka Europe, prvu nakon legendarnog Herrere. Sezonu kasnije (2010/11) Inter je posljednji put igrao četvrtfinale Lige prvaka, ali je s ukupnih 3:7 izgubio od Schalkea. Sezonu kasnije (2011./12.) Milan je posljednji put igrao svoje četvrtfinale Lige prvaka. Izgubio je od Barcelone.
U idućih 10 sezona samo su tri talijanska kluba dohvatila četvrtfinale Lige prvaka. Juventus u pet navrata, od čega je dva puta dogurao do finala, Roma jednom (2017/18) kada je Vučica nakon epskog preokreta izbacila Barcelonu i potom izgubila od Liverpoola u polufinalu te Atalanta u koronasezoni 2019./20., kada je s 1:2 izgubila od kasnijeg finalista PSG-a.
U posljednje dvije sezone (2020./21. i 2021./22.), niti jedan talijanski klub nije izborio četvrtfinale, dok ćemo ove u toj fazi natjecanja gledati čak tri talijanska kluba. Milanu će to biti prvo četvrtfinale nakon 11 godina, Interu prvo nakon 12 godina, a Napoliju prvo u povijesti. Ono što je posebno zanimljivo u cijeloj priči jest da sva tri talijanska četvrtfinalista u šest utakmica osmine finala nisu primila pogodak.
I dok je Napoli, momčad kojoj čak i Pep Guardiola 'tepa' da igra najljepši nogomet u Europi, lepršavom i napadačkom igrom razbio njemački Eintracht s ukupnih 5:0, Inter i Milan su stereotipno-talijanski na domaćem terenu svladali svoje protivnike s 1:0, a onda u gostima odigrali 0:0. Inter je, recimo, u uzvratu protiv Porta, sve podredio obrani svojega gola, Portugalci jednostavno nisu imali način kako probiti Izaghijev čvrsti blok, a kada su ga i probili, kao u sudačkoj nadoknadi, od pogotka i produžetaka spriječile su ih greda i vratnica. Sreću (rezultat) nekada treba i isprovocirati, reći će mnogi...
Milan je, pak, imao sreću da na klupi Tottenhama sjedi Talijan Antonio Conte koji je za njihov 'taktičko-šahovski' dvomeč odlučio Brahim Diaz ranim pogotkom u prvoj utakmici.
Kako god bilo, Talijani će imati tri kluba u četvrtfinalu Lige prvaka prvi put nakon sezone 2005./06., nakon koje je došlo do afere 'Calciopoli' i sunovrata talijanskog nogometa.