J. RadićRenesansa na Poljudu: U nogometu karijere uzeo poziciju Livaji, ali tu neće stati
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 10.11.26. | 08:00
Carlos Martin zabio je tri pogotka u HNL-u, više nego dosada u seniorskoj prvoligaškoj karijeri u La ligi. Svojim pogocima Livaju je prebacio na alternaciju 'desetki', a može li zamijeniti i Šegu na 'devetki'?
Dolazak Carlosa Martína u Split tiho je promijenio narativ njegove dosadašnje karijere. Španjolski napadač izdanak je škole Atletico Madrida, igrač koji je godinama nosio etiketu velikog potencijala, ali sa 24 godine nije se realizirao kao prvoligaški golgeter u La Ligi. Do posudbe u Hajduku zabio je tek dva pogotka u elitnom španjolskom nogometu. Nakon dva mjeseca u HNL-u ima već tri pogotka, a tek je počeo hvatati kontinuitet. U dresu Hajduka Martín ne samo da opravdava očekivanja, već proživljava najbolje i najzrelije razdoblje svog nogometnog puta.
Martínov golgeterski profil nikada nije bio upitan kada je u pitanju bila razvojna faza. Noseći dres Mirandesa u Segundi pokazao je puni spektar napadačkog repertoara kroz utrčavanja iza leđa obrane, hladnokrvnost u završnici i sposobnost napadanja prostora iz drugog plana. U drugoj španjolskoj ligi 'trpao' je bez zadrške, pred tri godine, ns svojoj prvoj posudbi zabio je 15 komada. Međutim, prelazak u La Ligu ponudio je potpuno drugačiji kontekst. Suočio se sa skromnom minutažom, sporednim ulogama i taktičkim restrikcijama u kojima nije uspio uloviti natjecateljski ritam. Njegov dotadašnji prvoligaški učinak, skromna dva pogotka u prvoligaškoj konkurenciji u dresu Alavesa, stvarao je sliku igrača koji dominira u drugom razredu, ali koji nema mjesta na najvišoj razini. Pogrešno. Makar iz hrvatske perspektive.
Dolazak u Hajduk pokazao se kao savršen taktički i psihološki potez za revitalizaciju njegove karijere. U Splitu Martín polako dobiva ono što mu je u Španjolskoj kronično nedostajalo. Dobiva kontinuitet nastupa, ulogu centarfora i sustav koji maksimalno koristi njegove vrline. Za razliku od sporednih uloga u La Ligi, Hajdukova postavka omogućuje mu ulazak u međuprostore i česte dolaske u završnicu gdje njegova tehnička superiornost dolazi do punog izražaja. Sa 24 godine Martín ulazi u svoje najbolje igračke godine, a redovno 'rešetanje' mreža u prvoligaškom natjecanju polako mu spušta psihološku kočnicu i vraća samopouzdanje koje je gubio na španjolskim klupama. Martín u Splitu postavlja nove osobne standarde, probijanjem te psihološko-statističke barijere u prvoligaškoj konkurenciji, španjolski napadač u Hajduku više nije samo igrač u razvoju, Martin je igrač koji igra najbolji nogomet svog života.
Prikovao Livaju za klupu
Ulazak Carlosa Martína u golgetersku seriju donosi Hajduku upravo onu dimenziju koja je u uvodnom dijelu sezone povremeno nedostajala, kiruršku preciznost u završnici. Donosi mu igrača koji polušanse u kaznenom prostoru pretvara u čiste pogotke. U nastavku sezone Španjolac može biti ključni faktor u utakmicama gdje suparnici 'stanuju' u niskom bloku, gdje klasična dominacija kroz posjed ne donosi proboj. Pritom je uzlet forme Carlosa Martína u potpunosti promijenio napadačku hijerarhiju Gonzala Garcíje. Počeo je Martin kao krilo, da bi se nakon mjesec i pol dana preoblikovao u čistu 'devetku'. U kratkom roku potvrdio je golgeterski instinkt promijenivši percepciju statusa Marka Livaje. Premjestio je Španjolac Livaju s pozicije alternacije na 'devetki' prema 'desetki', Garcia je pritom pokazao da mu u vrhu napada treba profil s više dinamike, neprekidnog kretanja i napadanja dubine bez lopte. U tom je kontekstu Martín postao prototip napadača kakvog urugvajski stručnjak želi u šesnaestercu, tehnički potkovan, ali i dovoljno okomit da konstantno razbija suparničku liniju. Livaja je prešao na alternaciju 'desetke' gdje uglavnom utakmice gleda s klupe, dok se uloga čiste 'devetke' pretvara u borbu između Martína i Michelea Šege.
Može li zamijeniti i Šegu?
U toj borbi za minutažu Martín u finišu jeseni više ne ulazi s pozicije autsajdera koji hvata mrvice u posljednjih petnaestak minuta. Njegova tri pogotka u dvije utakmice mijenjaju kalkulaciju stožera pred svako novo kolo. Martin u HNL-u ima tek dva pogotka manje od prvog strijelca Šege, ali sa bitno manjom minutažom. I dalje je Šego kapetan, lider do kojeg Garcia silno drži, međutim Martín sve češće nudi ono što se ne može ignorirati, a to je realizacijska hladokrvnost. Šego i Martín potpuno su različiti profili napadača. Šego donosi veliki obujam posla u fazi obrane, visok intenzitet pritiska na zadnju liniju, fizičku moć u skoku i sposobnost odlaženja u širinu kako bi otvorio prostor za utrčavanja Dalissona, Šotičeka ili Bambe. Međutim, Šegin primarni problem kroz sezonu ostaje kontinutiet realizacije. S druge strane, Martín je u suštini čisti realizator, igrač čija se vrijednost mjeri primarno po tome koliko je ubojita njegova reakcija u šesnaestercu.
Ako Martín nastavi s ovim trendom i zadrži golgetersku formu, Šegin status prvog izbora na poziciji središnjeg napadača doći će pod znak pitanja. Garcia teži sustavu u kojem napadač mora raditi za momčad, ali nogomet u konačnici presuđuju golovi. Ako momčad uđe u seriju zahtjevnih utakmica u kojima odlučuju nijanse, ulogu startera imat će onaj koji više zabija. Martín je trenutno u pritisku na kompletnu napadačku hijerarhiju što otvara i opciju u kojoj bi Garcia u određenim fazama utakmice ili specifičnim utakmicama mogao mijenjati napadačku strukturu. Martín je svojom golgeterskom ubojitošću istaknuo najozbiljniju kandidaturu za preuzimanje uloge prvog špica Bijelih, a to je definitivno najbolja vijest za Hajduk i slatka briga za Garciju.