Raznolikost isplaćuje dividendu: Nevistić kao 'radni' veznjak, Kovačević kao najbolji đak Mourinhove škole

S obzirom na to da 'jedinica' Dinama nije baš vična u igri nogom, prilično je iznenadila ideja da joj se svaka druga lopta vraća u noge.

Prije nego što će se zaputiti u autobus za Zagreb, treneru Dinama, Mariju Kovačeviću, smo prenijeli riječi kolege Lazetića koji je rekao da ga je Dinamo iznenadio igrom, kako je očekivao da će Modri ipak više pritiskati.

„Da, vjerujem da ga je to iznenadilo, ali to je bila naša ideja. Htjeli smo što više kružiti iza s loptom, koristiti Nevistića kako bi neutralizirali njihovu igru i kako bi ih umrtvili. Možda nije bilo toliko lijepo, ali je bilo isplativo“, priznao je strateg Modrih kako je taktika 'vrati Nevistiću' bila planirana.

Uistinu, u nekim trenucima je Dinamova nogomet djelovalo frustrirajuće, nije to bila igra za prste polizati, a opet, Zagrepčani su ponudili sjajna tri gola. Mourinhovski pristup, „kupuj vrijeme i rani ih iz kontranapada“, Kovačevićevi igrači sproveli su nevjerojatno precizno i efikasno. I zdušno su prihvatili ideju o igri s vratarom. A nije baš da u početnih 11 Dinama nema igrača koji znaju s loptom... Kada je to tako, kada se i ofenzivci i kreativci bespogovorno drže trenerove zamisli, onda to sugerira samo jednu stvar: da Kovačević uživa bespogovorno povjerenje svlačionice i da ako naredi mali milijun lopti unatrag, ova momčad će ga slijediti.

Izazvat će to frustracije kod protivničkih trenera, pobjeda možda neće biti atraktivna, zanosna i lepršava, ali takav pristup ća vas dovesti do toga da vam čitava konkurenciju u Europskoj ligi gleda u – leđa.

Doduše, teško da će Kovačević često pribjegavati taktici kakvu je postavio u Bačkoj Topoli, no iz perspektive navijača Dinama dobro je znati dvije stvari: prva, da Kovačević ne pati od sindroma 'trenera Dinama', a koji često zahvati trenersku struku kada preuzmu ključeve momčadi. Radi se, naime, o zamci u koju upadaju, a po kojoj je, osim pobjeđivanja, valja i igrati raspucano i otvoreno. A ne ne, Kovačević pokazuje kako neće slijediti takvu mantru, da neće patiti od takvih 'vrijednosti'.

Druga stvar se tiče fleksibilnosti, ne samo taktike, nego i razmišljanja, kako trenera, tako i igrača. Budimo iskreni, nije ovaj Dinamo slagan kako bi čučao u niskom bloku i napucavao duge lopte na Belju. Previše je tu nogometnog znanja za tako nešto. Međutim, hrabri i jedna ovakva utakmica koja pokazuje sasvim drugačije lice momčadi te demonstrira da Kovačević nužno ne mora mijenjati formaciju, kako bi radikalno promijenio stil i način igre. Raznolikost u modernom nogometu donosi ogromnu dividendu, što dokazuje primjer Dinama.