
Rastanak koji će proći bez suza, iako bi se one nekada mogle pojaviti
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 03.05.26. | 08:00
Stjepan Radeljić je u Rijeku došao kao četvrti stoper, svojevrsna popuna kadra i široj nogometnoj javnosti poprilični anonimac, dok tri godine kasnije iz nje odlazi kao pobjednik, reprezentativac i jedan od najboljih braniča u HNL-u. Je li dogovor s Dinamom mogao pričekati kraj sezone? Jest, to potpuno neosporno, ali nekako se već sada u zraku osjeti ono što se dogodilo mnogim njegovim prethodnicima koji su pored kruha tražili pogaču – Rijeka će njega brzo zamijeniti, ali on nju teško.
Sredinom srpnja 2023. godine, mjeseca kojeg će budućnost pokazati jednim od najvažnijih u novijoj povijesti Rijeke, Stjepan Radeljić postao je novi igrač kluba s Kvarnera. I to nakon što je prethodne dvije i pol godine branio boje Šerifa. U Pridnjestrovlju je igrao vrlo dobar nogomet, bio je kapetan kada je Šerif u Beogradu s 3-1 svladao Partizan pa ih izbacio iz Europe, baš kao što je bio dio momčadi koja je svladala Šahtar i Real Madrid u Ligi prvaka. Ipak, pored svih tih sjajnih ostvarenja u dalekoj Moldovi, u HNL se vratio kao svojevrsni anonimac. Hajde, ne i potpuna nepoznanica, ipak je odigrao neke minute za Osijeka 2 i upisao tri nastupa za prvu momčad Bijelo-plavih, ali kako ga je Nenad Bjelica označio nedovoljno kvalitetnim da bude dio momčadi s kojom planira napad na naslov prvaka Hrvatske, u gradu na Dravi su mu bez prevelikog okolišanja poručili da je slobodan u potrazi novog kluba. I tu su pogriješili.
Vratit ćemo se opet na srpanj 2023. godine. Tadašnji trener Rijeke, Sergej Jakirović, u svojoj je svlačionici već imao Galešića, Dilavera i Mitrovića, trojicu stopera koji su bolje kotirali od 'košarkaša' iz Nove Bile, zbog čega se na Radeljićev dolazak nije potrošilo previše medijske tinte. Unisono se zaključilo, Stjepan Radeljić je klasična Rijekina APP akvizicija. Koja je još jednom 'prošla'. I to ne slučajno...
Ispočetka se nije znalo što od njega očekivati, s tim da su prvo na površinu isplivale mane. Nešto sporiji, ne ni pretjerano okretan, nimalo vokalan. Pored odlučnog i iskusnog Dilavera, rutinera i stoperske marke Mitrovića te mladog i potentnog Galešića, Radeljić je bio – trening partner. I često onaj koji se među zadnjima birao kada bi igrali 'plavi' i 'crveni'. No, kako je vrijeme prolazilo, tako je i njegova kvaliteta postala sve izraženija. I njegove su vrline nadjačale sve njegove mane. Fenomenalna je njegova vizija i preciznost dodavanja, baš kao što se ističe sposobnošću da okomitom loptom probija linije. Jasno je svima da je vrlo dobar u skoku, ali oduševio je i čitanjem igre, razumijevanjem prostora i trokuta, čak i mirnoćom koja se onda odrazi na ostatak momčadi. Promijenio je u Rijeci puno stoperskih kolega, ali ni s kim nije tako dobro surađivao kao s Antom Majstorovićem. S kojim je, uostalom, postao i šampion. Bosansko-hercegovačka veza za sam vrh HNL-a. Kao da je bilo suđeno.
Prošle sezone, kada je Rijeka drugi put u povijesti osvojila duplu krunu u hrvatskom nogometu, Stjepan Radeljić bio je jedan od najboljih pojedinaca momčadi koju je vodio Radomir Đalović. U cijelom prvenstvu Rijeka je primila svega 21 pogodak, s tim da je u utakmicama koje je Radeljić propustio (ukupno devet utakmica u prvenstvu) primila sedam. Dakle, stvari su prilično jasne i bez dodatnih objašnjenja, Radeljić je bio 'taj', zbog čega nije iznenadilo da je Dinamo već u ljeto 2025. postao ozbiljna opcija. I malo je nedostajalo da se još prije godinu dana novi transfer na relaciji Rujevica – Maksimirska 128 realizira.
No, Zvonimir Boban bio je neodlučan. Najblaže, odnosno najpristojnije rečeno. I za razliku od ljudi koji su ga uvjeravali u kvalitetu reprezentativca BiH, njegove oči nisu se sjajile kada su to same gledale. Doduše, na kraju je ipak poslao ponudu Damiru Miškoviću, dogodilo se to nakon što se Dinamova delegacija vraćala iz Pule gdje su dogovarali transfere Morisa Valinčića i Matea Lisice, ali nakon što je predsjednik Rijeke rekao 'hvala, ali ne hvala', prvi čovjek Dinama sigurno je pomislio nešto u stilu:
„Ovo što vam nudim nije dosta? U redu, uzet ću vam ga onda na kraju sezone – besplatno!“
A tu i leži 'problem'. Da Radeljić želi ići u Dinamo znaju svi u i oko Rijeke već dulje vrijeme, stoga pregovori nisu nikakvo iznenađenje. No, da se 10-ak dana prije finala Kupa u javnost ‘dogega’ informacija da je sve dogovoreno i da će Radeljić sljedeće godine postati član Dinama, to je prilično zabrinjavajuće. I još jednom potvrđuje istinu s kojom navijači Rijeke dosta teško mire – Rijeka je mnogim igračima sjajna odskočna daska, ali rijetko kome dom.
No, stanica ili završno odredište, klub i dalje funkcionira. Diše, raste, napreduje. Takvi 'porazi' se ponavljaju, ali entuzijazam ne nestaje. Model je jasan – igrači će dolazitinl i odlaziti, ali Rijeka će ići dalje. Primjer radi, prošle sezone je uz Radeljića i Fruka jedan od ključnih igrača bio i Lindon Selahi. Nogometnu javnost je oduševio, o njegovom se ugovoru napisalo vjerojatno stotinjak tekstova, ali manje od godinu dana kasnije, on je tek rotacijski igrač u klubu koji boravi u donjem domu poljske Ekstraklase. Rijeka nije zamijenila samo Selahija, zamijenila je i mnoge prije njega. Isto kao što će zamijeniti i Stjepana Radeljića. Jer, iako model podrazumijeva stalne promjene, Rijeci se još nije dogodilo da nekoga nije preboljela, odnosno da je netko ostao neprežaljen. Jasno, dogodilo se nebrojeno puta da igrači po odlasku iz Rijeke više nisu bili ni sjena onoga što su bili na Kvarneru, ali to nije Rijekin problem. Igrači? Oni to najčešće shvate kada bude kasno.
Najnovija vijest je da Radeljić, zbog dogovorenog transfera u Dinamo, preskače finale Kupa. I to je dobra odluka Rijeke. No, osim finala Kupa, Radeljić bi trebao preskočiti sve Rijekine utakmice do kraja sezone. Počevši od Lokomotive. Nema to veze s time da je netko ljutit ili se želi osvetiti, već Rijeka mora gledati prema naprijed. Ono najbolje – i to po vrlo dobroj tarifi – već je od njega uzela. Nema sumnje, Radeljić je Rijeci dao puno, ali Rijeka je njemu dala više. I usprkos tome što je ostavio traga na Kvarneru, za njim se neće previše suza proliti. On za Rijekom? Dinamo je neki novi izazov, ali nitko ne bi bio iznenađen da Rijeka ostane vrhunac njegove karijere. Baš kao i mnogima prije, a sasvim sigurno i poslije njega...
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)


.jpg.webp)






.jpg.webp)

.jpg.webp.webp.webp.webp)

.jpg.webp)
.jpg.webp)