Rajko Vidović za Germanijak: “Kume, nitko sretniji od mene ako ti uzmem bodove”

Prolazeći pored travnjaka na kojem se Gorica sprema za subotnji doček Dinamu, a kojom se žestinom radilo na treningu, neko neupućen bi pomislio da su Turopoljci u borbi za krunu a ne kako su minulog vikenda, remijem s Lokomotivom, vjerojatno mahnuli posljednji pozdrav borbi za četvrto mjesto, posljednje koje vodi u Europu. Ide se jako, čuje se galama a sve pod paskom Rajka Vidovića, novog šefa svlačionice prvoligaša iz Velike Gorice.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Malo kasnije, sjeli smo s njim na piće u kafić pored pomoćnog travnjaka. Ugodan je sugovornik. Odmjeren, skroman i ponizan. To je neki prvi dojam o čovjeku koji je preuzeo uzde Gorice od Dinka Jeličića. Pa tukao Varaždin i uzeo taj bod Lokomotivi. Prethodno je Mensur Mujdža izvukao remi na Aldu Drosini.

“U pozitivi smo tri utakmice, ali ima tu još puno posla”, reći će Vidović.

I taman da ga pitamo hoće li i četvrta biti pozitivna, s vrata kafića čuo se glas Bože Radoševića:

“Šefe, ne brinite. Tri boda ostaju u Velikoj Gorici”.

Nasmijao se Vidović pa dodao:

“Ako uzmemo još tri, evo nas opet u utrci za Europu”.

Brkljača pronašao trenera, u Goricu dolazi kum od Jakirovića!

Rajko Vidović preuzeo Bikove: “Često sam dolazio u Veliku Goricu, riječ je o kvalitetnoj momčadi koja je imala peh”

A nakon Dinama, Gorica će na Rujevicu kod još jednog velikog Vidovićevog prijatelja i bivšeg suigrača. Sa Željkom Sopićem bio je u Lokomotivi, s Jakirom se zna od zajedničkih dana u Kamen Ingradu.

“Puno toga smo prošli skupa. Zbližili smo se uz aut liniju u Velikoj. Vječno sam se zagrijavao, jer gdje da uđem pored Zekića i Popovića koji trpaju kao na traci”, smije se naš sugovornik koji je s Jakirovićem i kumski povezan.

“Poruka za kuma? Neka pobjedi bolji. Nitko sretniji od mene ako mu uzmem bodove. Ja sam na početku, on je već prekaljeni lisac koji ima dvije ekipe koje se mogu boriti za prvaka. Dinamo je velik favorit, ali sve ću učiniti da ga dobijem u nedjelju”.

Spone s Jakirovićem su, dakle, duge i jake. Od onog Kamen Ingrada pa do Zagreba kada je Vidović stao na stranu Jakirovića nakon što je ovaj imao sukob s Draženom Medićem.

“I opet bi stao uz njega. Iako su me zbog toga maknuli u juniorsku momčad, ali ne volim nepravdu i ne mogu je trpjeti”, objasnit će Vidović koji će za sebe reći kako je zbog tog događaja valjda najstariji junior koji je iz HNL-a ostvario transfer.

“Kada su me maknuli, jer sam držao Jakirovu stranu, imao sam 30. godinu i trenirao s juniorima. OK su bili treneri pa me nisu tjerali da trčim uz Savu već sam radio na travnjaku. Trenirali su me Damir Ferenčina, Luka Pavlović i Brane Ujević. A onda je stigla ponuda iz Pekinga, dali su mi vrijeme da se dogovorim da bi na koncu kao junior otišao u Aziju”, prisjeća se naš sugovornik koji je aktualnom treneru Dinama svjedočio na vjenčanju, dok je kumstvo kasnije podebljano s obzirom na to da je Vidović krizmani kum Jakirovićevu sinu Leonu. Njegov sin Luka završava 8. razred i trenira nogomet…

“Ne forsiram ništa. Igra krilo, lijeva noga… Niti ja idem puno da ga gledam. Tek tu i tamo. Dođem, pa kažu “Eto, Rajko došao gledat sina”. Ne volim to. Neka traži svoj put jer ništa poklonjeno u životu nije dobro. Ne zna čovjek cijeniti ako dobije nešto bez truda”, jasan je Vidović i zapravo time otkriti jednu od svojih brojnih vrlina koje su ga dovele do prvoligaške scene; ta skromnost i poniznost s kojom dojmi na prvi pogled. I ništa preko “babe i stričeva”.

“Ma to je jedino ispravno. Ne priznajem ove koji će tankirati treninge preko tjedna pa za vikend biti pravi na utakmici. Ma gdje ti je taj prekidač da ga uključiš u subotu? Idi mi sto posto na treningu, trči bolje i jače od drugih i onda će te nagraditi na utakmici”, tumači Vidović samo jednu od supstanci svoje trenerske filozofije koja se počela graditi u juniorima Dugog Sela, klubu u kojem je završio bogatu igračku karijeru. Igrao je u Rijeci, Velikoj, Zagrebu, Zaprešiću, Kini, Vijetnamu, Zenici… Dugo je surađivao s Milivojem Bračunom pa preko Sesveta došao u Kustošiju.

“Dobar projekt na zdravim temeljima. Svjesni kako ništa ne ide preko noći, rade pomalo ali dobro. Andy Bara dovodi svjetske talente, tu se adaptiraju na europski nogomet i paralelno s time klub se jača. Cilj je vratiti se u drugu ligu, postati stabilan pa će onda vidjeti kakve su daljnje ambicije i kojim putem će krenuti”, objasnit će Rajko Vidović iz čije svake rečenice progovara iskustvo, mirnoća i staloženost. Dva puta razmisli prije nego će nešto kazati kao što je dva puta imao priliku koja bi ga dovela u elitni razred HNL-a. Onu prvu je propustio…

“Već sam imao prije poziv da dođem u prvu ligu, ali tada sam zaključio kako nije još vrijeme. Nije bitan naziv kluba, ali situacija u kojoj je bio nije me privlačila jer ne bih mogao dati svoj maksimum”.

Dosta hrabra odluka odbiti prvu ligu i ostati u onoj trećoj…

“Ako ne osjetim da je situacija u kojoj mogu dati cijelog sebe, bez da mislim hoću li imati dovoljan broj lopti i markera na treningu, jesu li mi igrači zadovoljni i posvećeni nogometu ili su mislima daleko, onda propuštam taj vlak”, pojasnit će svoju odluku. Očito je i Velikoj Gorici dobio sve što je tražio.

“I više od toga. Stabilan su klub, uvjeti su odlični i imamo ambiciozan projekt pred sobom”.

Ipak, nije na prvu otrčao iz Kustošije do Velike Gorice.

“Kada sam dobio poziv, rekao sam da me zanima ali samo pod uvjetom da se klubovi dogovore. Ako Andy i Babić daju zeleno svijetlo, idem. Jer, dao sam im riječ a riječ je za mene svetinja. Zvao me Bara i rekao mi: “Rajko, bilo bi ružno da te kočim jer to bi bio iskorak za tebe. S naše strane imaš slobodu”. I tu sam prelomio jer mi je bilo bitno ostati fer prema ljudima koji su me doveli Kustošiju”.

Cilj koji su Črnko i Brkljača stavili pred njega je popraviti rezultatski dojam do kraja sezone, stabilizirati se pa krenuti na pripreme s jasnom situacijom. Dakako, usput i odgojiti pokoje mlado ime.

“A ne treba se lagati. Svi klubovi u Hrvatskoj žive od prodaje igrača, pa tako i Gorica. Moramo izbacivati talente, brusiti ih jer nas to održava na ovim razinama. Imamo Rukavinu, Kapulicu, Đekića… Priliku će sigurno dobiti, na njima je da iskoriste. Treba se ugledati na model Lokomotive. Kada imaš potencijal i kvalitetu u mladima, treba ih istrpjeti. Imali su minutažu kod Jeličića, imat će i kod mene”.

Prvo i osnovno što je Vidović stavio pred sebe za zadatak jest vratiti samopouzdanje i vjeru u momčad.

“Trebalo ih je podsjetiti da oni nisu zaboravili igrati nogomet i da su jučer tukli Dinamo i Hajduk. Ne smije ti biti svejedno. Trebalo je malo da im se vrati vjera. Da znaš ako imaš pozitivan rezultat da ti je ljepši tjedan. Jako dobro rade, vraća im se samopouzdanje. Nije to još tečno, ali ide na bolje”.

Gorica je postala uzletna pista za trenere. Jakirović je u Dinamu, Sopić u Rijeci.

“Počašćen sam prilikom, a imam ambiciju i cilj da idem naprijed. Vrijeme će pokazati koliko sam kvalitetan i uspješan. Jakir i Sopa su dokazani i provjereni. Zekić također… Preda mnom je mašina prve lige i sve ću učiniti da uspijem. Da će biti lako, neće. Ali sređen je klub, ne mogu se izvlačiti i tražiti alibije. Imamo dobru razinu igračke kvalitete i sve je na meni. Liga je izjednačena. Odvojite Rijeku i Dinamo jer je to drugi svijet, ostali su tu negdje. Možeš igrati ravnopravno s Hajdukom i Osijekom jer nisu u dobrom momentu. Sa svima ostalima smo tu”.

U ovom trenutku je utrka za naslov spala upravo na Dinamo i Rijeku.

“Hajduk je otpao. Rijeka i Dinamo se tuku. Mislim da će međusobni susreti odlučiti. To bi bilo najpoštenije. Rijeka ima zasluženo vodstvo jer su konstanta. Dinamo je oscilirao, do nekih pobjeda došli su neuvjerljivo ali to su odlike šampiona. Nije bio najbolji nogomet, ali su dobili na kraju. I to bi mogao biti problem Rijeci jer se Dinamo lakše nosi s time. Vezan sam uz jednog i drugog trenera, a u poziciji da će možda Gorica odlučiti - no vidjet ćemo”.

Vratili smo se malo na Jakirovića…

“Mi smo redovito u kontaktu. On je favorit u subotu. Jači su, ali da se nećemo predati nećemo. Dat ćemo sve od sebe za pozitivan rezultat”.

Čuli su se i nakon što je Vidović dobio poziv Gorice.

“Rekao mi je sve pohvalno jer sličan put je i on prolazio. A otprilike sam to i znao jer smo stalno skupa i družimo se”.

Vidović će stisnuti palac gore za posao koji Jakirović radi u Maksimiru.

“Došao je u nezgodno i teško vrijeme u Dinamo. I samo jaki mogu opstati. Trebalo je sve te turbulencije izbalansirati. I dobro da su imali sluha ljudi iz Dinama. Znam da je bio na vagi, da je visio kao luster ali mi drago zbog njega jer se puno daje. Već sada radi top rezultat, nastavit će i dalje”.

Ali tek nakon subote…

“Naravno. Kažu da su ovo najlakše utakmice jer se očekuje da Dinamo dobije, ali ja to gledam drugačije. Meni ne treba alibi jer su oni Dinamo a mi Gorica. U svakoj utakmici mogu dobiti tri boda ili izgubiti ta ista tri boda. Eventualno uzeti bod. Ovo je za mene kao i svaka druga utakmica koja nosi bodove. Bit će teško. U dobrom su momentu nakon dva derbija u Splitu pa Istre. Dolaze kao veliki favoriti, oni to i jesu ali otežat ćemo im koliko možemo i probati doći do pozitivnog rezultata”.

Rajko Vidović evocirao je uspomene na utakmicu od prije dva desetljeća. Dinamo je bio u krizi, prijetio je ponor Lige za bedaka a u Maksimiru je stigao Zagreb sa Stojkićem na vratima, Jakirovićem, Vidovićem…

“Mi dobijemo 2-1 u Maksimiru, a trebalo je biti 8-2 za Dinamo prema šansama. No, to je nogomet i draž ovog sporta jer ne pobjeđuje uvijek bolji. Sjećam se da sam zabio i skinuo dres da proslavim pa dobio drugi žuti. I krenem u svlačionicu, osluškujem što se događa kad eto kuma Jakira. Ja ga pitam zar je već gotovo, on odgovara: “Ma jok. Isključilo i mene”. Što si napravio?, pitam ga a on će: “Ubio sam Eduarda”. I zaista, gledam ja poslije na televiziji, Jakir ga je tako pokosio da je trebao dobiti tri mjeseca zatvora za taj prekršaj”, smije se Vidović pa ponavlja tezu kako je Dinamo prema svemu u toj utakmici trebao slaviti, ali nije. Pa nudi recept za subotu.

“Mi moramo biti na 100 posto i treba biti naš dan a Dinamo ne smije imati svoj dan. I onda se nudi neka šansa. Na nama je da to iskoristimo. Tih 90. minuta ne poznajem se s kime. Ovo je moj dom, došao si u moj klub i ugrist ću te ako treba, ali bodovi ostaju kod mene. OK, bolji si i kvalitetniji, ali tamo je teren pa to dokaži”, jasna je poruka našeg sugovornika koji je u nogometu 110 posto. Ono malo preostalog vremena posvećen je obitelji za koju kaže da mu je centar svijeta.

“Supruga, troje djece. Laura studira stomatologiju u Rijeci, Chiara je dentalni tehničar a sin Luka završava osmi razred. Svi će doći na utakmicu da gledaju tatu protiv Dinama. Znate, mislim da je supruzi inflacija nogometa u glavi. Sa mnom je prošla sve, a sada kada dođem doma mora slušati mene i Luku a tema je naravno - nogomet. Imam svoj kut u stanu u koji se povučem, gledam utakmice, analiziram i pripremam treninge. Zna žena puno o nogometu, ali da je zanima previše - baš i ne”, smije se Vidović koji će zastati na pitanje za koga će mladi Luka navijati. Naime, znamo da se u kući Vidovića preferira modra boja.

“A nećemo se lagati. Svuda oko nas su Dinamovci pa nas sve to nekako određuje. Ima dres Dinama s natpisom Vidović, sada sam mu dao štampati jedan isti od Gorice. Sin je Dinamovac, ali valjda će za svog tatu”.

Inače, s kumom Jakirom se već okušao u trenerskim ulogama. Bilo je to na pripremama Trnja u Međugorju.

“On je vodio Zrinski koji je bio prvak BiH. Igrali smo prijateljsku utakmicu i ja sam poveo 1-0 ali do kraja mi je zabio pet komada. Završilo je 5-2. Pomeo me. Poveo je 1-0 u međusobnim ogledima, ali idem u subotu po to izjednačenje”, s optimizmom je završio trener Gorice.