Radonjić za Germanijak: “Hajduk ovisi o Livaji, a Dalić je šmeker koji ima samo jedan grijeh – nije mene zvao”

S prvim danom nove godine Dejan Radonjić postao je slobodan igrač. Ugovor s kineskim Qingdaom je istekao, oko novog se nisu uspjeli dogovoriti i hrvatski napadač je zaključio svoju epizodu na južnoj obali poluotoka Shandong. Uhvatili smo ga u hotelu gdje je brojao posljednje dane svog boravka u Kini.

“Još sam tu nekoliko dana da odradim neke obaveze koje sam imao. Razgovaram s nekim drugim klubovima iz Kine pa pakujem stvari i idem kući u Karlovac”, javio se napadač koji je u Kini proveo godinu i pol. I očito ostavio dobar dojam jer su domaćini htjeli da se suradnja nastavi…

“Imali smo razgovore na tu temu, ali na koncu nismo se našli. Jednostavno, nisam osjetio potrebu da produžimo iako mi je ovdje bilo jako lijepo. Uživao sam veliki respekt kluba i navijača. No, vrijeme je za nove izazove”, priča Radonjić. Ističe da je njegov prioritet i dalje Kina, no otvoren je za sve opcije. Ima otvorenu ponudu iz Europe, nije imun niti na povratak u HNL…

“Vidjet ćemo što nosi budućnost, ali sada je najbitnije da se odmorim i budem malo sa svojima. Znate, dugo sam bio ovdje, nedostajala mi je obitelj. Iza mene je teška sezona. Korona kriza utjecala je na sve, liga je dobila ozbiljan udarac u financijskom smislu. Neki klubovi su se ugasli, bilo je puno problema”, otkriva Radonjić. Nešto slično smo imali priliku pročitati i od Slavena Bilića koji je isto tako ovih dana završio svoju kinesku epizodu.

“Čitao sam intervju i sve je tako. Nemam što za dodati. No, isto tako sam čitao neke komentare da Bilić nije bio uspješan i to je glupost. Ovdje je dočekan kao zvijezda i na taj su način ophodili se prema njemu. Možda je bio loš trenutak s obzirom na ovo što sam naveo da je stiglo u Kinu nakon epidemije. Ovdje stranci čine prevagu, a Biliću su svi otišli i čovjek je napravio maksimum koji se mogao napraviti i zato skidam kapu. I njemu i Leki i Tomiću koji je ovdje također ostavio trag. Nekada mi se čini da u Kini više cijene naše trenere nego ih cijenimo mi u domovini, no valjda tako mora biti”, naglasio je Radonjić koji niti na Dalekom istoku nije pobjegao od svog nadimka.

“Švabo su me zvali i ovdje. Puno sam radio na sebi, prepoznali su to u klubu i naši navijači. Nije nam bilo lako na rastanku, ali kada sam zadnjeg dana 2021. odlazio iz kluba, izašli su svi van kluba i napravili mi špalir. Kao garda su se postrojili i dali mi do znanja koliko me cijene. A ja prolazim i knedla mi u grlu. Ulazim u auto i mislim si: “Švabo, hajde se ti lijepo vrati i potpiši im do kraja karijere. Nigdje ti neće biti ljepše nego ovdje”.

Ipak, bio je to trenutak slabosti.

“A gledaj, onaj Radonjić od prije deset godina bi išao glavom kroz zid. Ovaj je ipak iskusniji. U 32. sam godini i treba misliti malo na sebe i obitelj”.

Kineski nogomet neko je vrijeme imao ekspanziju, sada je sve to stalo. 

“Kineski nogomet je do nedavno vrvio svjetskim imenima. Neki od najpoznatijih trenera i igrača bili su ovdje i naravno da je liga bila primamljiva medijima i javnosti. Pojavom korone mnogi su klubovi bili prisiljeni smanjiti budžete kao što je to bio slučaj i u Europi. Naravno, mnogi od tih poznatih igrača morali su otići iz Kine”

On sam nije imao problem s adaptacijom.

“Mene da pošalješ na pusti otok, ja bih se snašao. Ja sam drugi dan naučio nekoliko jednostavnih riječi kineskog iz nekog poštovanja prema njima. Štapiće sam naučio držati već nakon trećeg obroka. U potpunosti sam se asimilirao i oni su to itekako cijenili. Prihvatili su me. Igrački mislim da sam donio nešto, financijski sam dobro prošao i mislim da je tih godinu i pol u Qingdau bilo lijepo i na obostranu korist”.

Ipak, ti kilometri su bili ponekada nepremostiva razlika.

“Žena, djeca… To je silno nedostajalo. Možda bi i došli k meni da nije bilo te epidemije. Najteže mi je bilo kada su mi javili da je baka preminula. Tu mi se svijet srušio i htio sam sjesti na prvi avion, ali onda pomisliš na djecu i misliš si: pa sve ovo i radiš zbog njih. I nastaviš dalje. Inače, ove mjere koje imamo u Kini nisu niti približno onima u Europi. Ovdje se živi normalnije. No, svi mi strogo se pridržavamo mjera koje je uvela vlada. Rezultat je da nema korone i da je Kina jedna od rijetkih zemalja ako ne i jedina koja je uspjela pobijediti epidemiju”.

Radonjić je živio u hotelu. Jedine veze s Hrvatskom bile su preko raznih chat aplikacija ali i streamova HNL-a koje je pratio iz Kine. 

“HNL je čudo. Imamo tako zanimljivo prvenstvo da mi je bio gušt pratiti svaku od pet utakmica po kolu”

Njegov Dinamo dobio je konkurenciju u ovoj sezoni.

“Prvo, drago mi je što je Krznar bio trener Dinama, nije mi drago što više nije. Svojevremeno je bio pomoćnik kada sam ja bio u Maksimiru i znam o kakvom se čovjeku i stručnjaku radi. Ne sumnjam da će imati veliku karijeru. Dinamo je institucija koja je možda bila u maloj krizi, ali sada se vraćaju. Ovdje su jako na cijeni. Kao neki Šahtjor jugoistočne Europe. Kategorija iznad. Mislim da su i dalje favoriti za naslov, ali…”

“Ali…”, pitamo Radonjića.

“Mislim da im nedostaje pravi napadač”, nasmijao se pa nastavio:

“Šalu na stranu, bar Dinamo može kupiti sve što mu nedostaje. Hajduk? Gledam ovog Livaju i guštam. Kakav igrač, ljudi moji. Nosi cijeli Hajduk na svojim leđima. Jedan od onih romantičara nogometa koji su veliki na travnjaku, još veći van njega. Igrači koji imaju štih, koji imaju dušu. Za Livaju se plaća ulaznica, no problem Hajduka je što sve ovisi o njemu. Mislim da mu trenutno nema ravnog u HNL-u”.

U Osijeku je na klupi trener kojeg Radonjić izuzetno cijeni. Kada smo prije godinu dana radili na jednom projektu podcasta koji nikada nije zaživio, već tada je Radonjić etiketirao Nenada Bjelicu kao prevagu koja može Osijeku donijeti naslov.

“Ti si mi svjedok da sve što sam tada rekao za njega, sve se ispunilo. Jednostavno ima znanje i karizmu. Prilagodi se situaciji i izvuče maksimum od momčadi. Većinu tih igrača poznajem, s nekima sam igrao i znam koliko mogu. Bjelica ih vodi čvrstom rukom. U nogometu možeš biti pukovnik ili vojnik. On je taj pukovnik. I ta priča ne može loše završiti za Osijek. Igraju čvrsto, ne gube derbije. Da podvučem i da ne uvrijedim druge, ali kod Osijeka se najviše vidi ruka trenera”.

Dok je bio u HNL-u, Radonjić je bio crvena krpa za navijače Rijeke. Imao je i on neke izjave koje bi sada, kada je puno mudriji, najradije izbrisao iz pamćenja…

“To su grijesi mladosti. Čovjek uči dok je živ, naučio sam i ja da je puno mudrije uključiti mozak prije puštanja jezika u pogon. I ovim putem koristim priliku da se ispričam svima još jednom. Navijačima Rijeke posebno. Pratim Rijeku, posebno Gorana Tomića za kojeg sam u Kini čuo lijepe stvari, u HNL-u ih potvrđuje. Čovjek je stvaratelj, ljudi vole njegov nogomet, a on je trener koji ne odstupa od svoje filozofije. Možda nisu zreli za naslov zbog dužine klupe, ali bit će tvrd orah drugima”.

Posljednje smo ostavili za reprezentaciju…

“A kada bi ja vama rekao kako Vatreni kotiraju ovdje, onda bi svi skupa zaključili da pretjerujem. No, pazi ovo. Moj grad Qingdao ima oko deset milijuna stanovnika. Dakle, dvije i pol Hrvatske stane u jedan grad koji nije toliko prepoznatljiv u nekim svjetskim mjerilima. I sada ti objasni ljudima u Kini kako jedna Hrvatska s četiri milijuna može biti treća i druga u najpopularnijem sportu na svijetu? Ajde, lijepo neka mi netko da univerzalan odgovor na pitanje koje sam u ovih godinu i pol čuo najmanje par tisuća puta. Hrvatska je fenomen, čudo koje prepoznaje cijeli svijet osim nas četiri milijuna. Zaludili smo svijet, digli si rejting. I onda sletiš u Zagreb, vidiš onaj Maksimir iz aviona i misliš si: “U kojem paralelnom svijetu mi živimo”. Ma nevjerojatno".

Pričalo se da je izbornik Zlatko Dalić nekoliko mjeseci nakon SP-a dobio ponudu iz Kine koja se mjerila u desetinama milijuna… Preciznije, da je Dalian bacio pred Dalića trogodišnji ugovor vrijedan 30 milijuna dolara.

“Ne znam. Nisam toliko svladao kineski da bih mogao čitati medije, ali ne bih se iznenadio. Vole ga ovdje jer je šmeker. A tako je odradio i Rusiju, pa taj Euro i sada kvalifikacije za Katar. Dalić radi sjajan posao i sve je odradio kako treba. Od smjene generacija do rezultata. Samo ima jedna grijeh, ali nema veze. Oprostio sam mu…”, istaknuo je Radonjić.

“Koji”, inzistirali smo.

“Pa nije mene pozvao u reprezentaciju”, puknuo je Radonjić u smijeh.

“Ej, ali nemoj to sada u naslov”, inzistirao je.

“Eto, nećemo…”