Pun pogodak na mercatu: Osmica, može biti i šestica, ali igra za desetku. Zasad

Tajna njegovog uspona leži u drastičnoj promjeni nogometnog konteksta i taktičke uloge. Francuska Ligue 2 poznata je kao liga brutalne tranzicije, gustih obrambenih blokova i naglašenih fizikalija gdje igrači Fayadovog profila, oni koji traže loptu u noge i prostor za progresiju, često ostaju ugušeni u bezbrojnim fizičkim dvobojima. Dolaskom u HNL i prilagodbom na zahtjeve Hajdukove igre pod vodstvom Gonzala Garcíje, dobio je potpunu slobodu kretanja između linija. Ovdje njegova dinamika dolazi do punog izražaja jer Hajdukov stil igre traži upravo takvog profiliranog igrača koji može jednim okomitim pasom ili brzim iznošenjem prenijeti težište igre iz obrambene u napadačku trećinu. Fayad operira kao moderna "osmica" sa smislom za kreaciju i plućima maratonca. Njegova sposobnost prepoznavanja praznog prostora iza leđa protivničkih veznjaka omogućava Hajduku tečnost u napadu koju je ranije bilo izuzetno teško postići. Fayad nije isključivo trkač, njegova je energija usmjerena i taktički inteligentna. Pravovremenim iskakanjem u visoki presing remeti organizaciju protivnika, dok u fazi napada služi kao savršena spona, igrač koji će primiti loptu pod pritiskom i distribuirati je ofenzivnijim suigračima u završnici. Taj spoj tehničke potkovanosti i visokog intenziteta čini ga trenutačno jednim od najvažnijih kotačića u splitskom stroju, pruža mu i polivalentnost igranja na poziciji 'šestice' i 'desetke', premda će sam kazati 'najviše volim igrati osmicu'.

Korisniji od Benrahua, drukčiji od Krovinovića

Prije Fayada u Hajduku je igrao Yassine Benrahou, igrač sličnog profila i puta do Hajduka. Povlačenje paralele između Khalila Fayada i Yassinea Benrahoua doima se logičnim s obzirom da su obojica na Poljud stigla iz okruženja francuske druge lige. Ali, njihov doprinos na igru Hajduka oslikava pravu razliku između klasičnog kreatora i modernog, dinamičnog veznjaka.

Kao tipični fantazista Benrahou je egzistirao na lopti, tražeći igru u noge u međuprostorima. Ali, njegova izvedba bila je lišena ozbiljnije defenzivne participacije, zbog čega je u trenucima kada je momčad gubila posjed ili igrala protiv fizički agresivnijih suparnika, vezni red znao patiti u tranziciji. Benrahou je bio igrač trenutka i inspiracije, umjetnik koji je iza sebe trebao stabilnu 'radničku' momčad kako bi u posljednjoj trećini potpisao ključni potez. S druge strane Fayad u sustavu Gonzala Garcíje nudi sasvim drugu dimenziju. Tamo gdje je Benrahou tražio loptu kako bi diktirao ritam potezom, Fayad nameće tempo neprestanim, agresivnim kretanjem. Njegova sposobnost igranja u oba smjera čine ga rješenjem koje Hajduku donosi prijeko potrebnu ravnotežu. Fayad je motor ofenzivne kreacije, igrač koji može ući u presing, osvojiti loptu i zatim je iznijeti u trku, a to Benharou nije mogao.

Fayad je bitno drukčiji i Hajduku korisniji od Benrahoua, a slična je situacija u usporedbi sa Krovinovićem. Aktualni igrač Gremia bio je veznjak orijentiran na posjed, diktirao je ritam tražeći sigurna dodavanja, čime je momčad imala defenzivnu stabilnost, ali je ostajala bez brzine u tranzicije. Njegov manjak sprinterskog kapaciteta i agresivnosti u presingu činio je Hajdukov vezni red često predvidljivim i statičnim. Fayad je s druge strane, čista kinetička energija. Tijelo u neprestanom gibanju. Sustav Gonzala Garcíje s njim je dobio prijeko potrebnu brzinu, dubinu i igračku drskost koja je nedostajala u srcu terena. Fayad je taj radni 'box to box' veznjak koji ima okomiti proboj, a ne preza od agresivnih dvoboja u defenzivnom dijelu.

Za kraj i jedan ništa manje bitan detalj psihološke prirode. U Splitu je Fayad dobio ono što mu je u Francuskoj kronično nedostajalo, kontinuitet i povjerenje struke. Zato njegova igra 'puca' od samopouzdanja, zato je Fayad i osmica i šestica, ali zasad igra za 'desetku'. Pravo pojačanje, karika koja je Hajduku tako silno nedostajala.