.jpg.webp)
I. SučićPrvi za sve
.jpg.webp)
.png.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | čet. 22.10.26. | 14:30
Poslije utakmice između Arsenala i Bayerna (2-2), Steven Gerrard je kao stručni sukomentator TNT Sportsa izjavio da je, prema njegovu mišljenju, Harry Kane možda i najbolji engleski nogometaš svih vremena, što je svakako nešto o čemu se može raspravljati. Istina je da ljudi vole romantizirati prošla vremena, da Sir Bobby Charlton i Bobby Moore trenutačno i dalje imaju status nedodirljivih, ali sve što Kane radi na nogometnom terenu otkako je ponovno okružen igračima koji odgovaraju njegovoj kvaliteti jednostavno nadmašuje sva očekivanja. I nekakav je osjećaj kako najbolju sezonu i utakmicu karijere – tek treba odigrati.
Svi pripadnici onih starijih generacija, prije nego što je uopće postojao pojam Generacija Z, Y ili koje su već sada 'in', po dolasku na školsko igralište znali su reći 'prvi za sve'. Nebitno igra li se nogomet, košarka ili nešto treće, reći prvi za sve bila je svojevrsna obveza. Pogotovo ako kojim slučajem na igralište dolazite s loptom. Na igralištu su, naravno, postojali neki drugi pokazatelji dobrog igrača. Zabiti gol je važno, ali predriblati prijatelja važnije. Dobiti potvrdu od ostatka prijatelja iz ulice da si dobar – uvjerljivo najvažnije. A tek nekome gurnuti kroz noge ili zalijepiti bananu... To bi svakog klinca, u tom jednom trenutku, učinilo svjetskom zvijezdom. Kakav Ronaldo i Messi, kakav LeBron i Jordan.
Ne možemo tvrditi da je na školskom bio jednako dominantan kao na 'pravom' igralištu, ali Harry Kane oduvijek je bio 'taj'. Prvi za sve. Prvi za sve kada je igrao u mlađim uzrastima Tottenhama, s tim da je nakon jednog kraćeg čekanja, kao kad se čeka starije dečke da odigraju svoju utakmicu na školskom igralištu, postao i prvi za sve u seniorskoj konkurenciji. Dakako, s vremenom je taj status zaslužio i u reprezentaciji, a otprije nekoliko godina i u Bayernu. Neupitno jednom od najvećih klubova svijeta.
Gdje baš i ne možeš doći pa reći „erst einmal für alle“ ako nisi 'njihov', ako Bayern nije tvoj klub od rođenja. Pa čak ni tada.
Ali, Harry Kane je ipak nešto drugo. Harry Kane je, doslovno, prvi za sve.
Ove sezone je za Bayern odigrao 11 utakmica. I potpisao 10 pogodaka i sedam asistencija. U Ligi prvaka je protiv Bodo/Glimta (5-0) upisao pogodak i asistenciju, praktički je sam spasio Bayern od blamaže protiv Vikinga (3-3) s doppiettom, da bi onda protiv (svojeg) Arsenala (2-2) još jednom upisao pogodak i asistenciju. Pogodak je zabio s bijele točke, što mu je, prema nekim podacima, bio 111. pogodak iz kaznenog udarca u karijeri. Asistencija? Eh, asistencija je bila priča za sebe.
„Ogromna čast mi je bila igrati s Robijem! Veliki Žuti! Sjećam se, ja mlad, željan svega, zovem ga na terenu, a on me pogleda i kaže 'nemoj me zvati, samo trči i ne brini, lopta dolazi'. On je stvarno poseban igrač bio“, rekao je Radomir Đalović u podcastu Žuti karton, a te njegove riječi nekako su se opet pojavile u našim glavama nakon što je Harry Kane savršenom dubinskom loptom proigrao Daviesa, koji je potom u 35. minuti zabio prvi pogodak Bavaraca na utakmici. Ne umanjujući kvalitetu Kanađanina, njegov sjajan trk i mirnu završnicu, ali lopta, ta savršena asistencija... Ako jednog dana Davies na nekom kanadskom podcastu bude evocirao sjećanja na to kako je bilo igrati s Harryjem Kaneom, imamo osjećaj da će odgovor biti identičan onome koji je dao Radomir Đalović za Velikog Žutog.
„Samo idi, lopta će stići...“
Kane, zanimljivo, kao igrač one najviše kvalitete, a k tome i Englez, zapravo nije ni najmanje bahat. Zapravo, ako bismo baš nešto morali istaknuti da mu nedostaje, onda bi to možda bila ta jedna kuraž na terenu. Nije njega nikoga i ničega strah, da nas ne bi netko krivo shvatio, ali lakat ispod rebra, 'slučajno' stati protivničkom stoperu na kopačku, unijeti se pokojem igraču u facu... Kod njega toga nema. Kad je rekao prvi za sve, mislio je na golove, asistencije, kaznene udarce, slobodnjake... Na sve ono nogometno.
„Harry Kane je vjerojatno najbolji engleski nogometaš u povijesti“, rekao je Steven Gerrard za TNT Sports nakon utakmice u kojoj Kane nije samo zabio i asistirao, već je za svoju momčad – izveo i gol-aut.
Prvi za sve...
I nije to bilo nešto reda radi, njegov gol-aut nije bio planiran i nacrtan, samo se dogodio. I što se iz njega izrodilo? Praktički pa stopostotna prilika Bayerna koju na kraju Bavarci nisu uspjeli pretvoriti u pogodak.
Nakon utakmice imao je Kane i jedno javljanje za najpoznatije novinarsko društvo na svijetu. Veliki Meeks, Carra, Titi i sjajna Kate Scott. Nekadašnji branič Liverpoola dao je naslutiti kako je Zlatna lopta gotovo pa sigurno njegova, ali Kane nije htio zagristi mamac. Čak ni to što su ga najpedantniji svjetski statističari označili velikim favoritom njega previše ne zanima.
„Hoću li se smijati u ponedjeljak navečer? Bilo bi sjajno. Nemam pojma što će se dogoditi, znam da glasina ne manjka. Nagrada se dodjeljuje usred sezone, kad smo mi igrači fokusirani na nogomet. Nastojat ću uživati u tom ponedjeljku koji je pred nama. Naravno da bih bio sretan kad bih osvojio Zlatnu loptu, bila bi to velika stvar za moju karijeru“, riječi su sjajnog engleskog napadača.
Iako eventualni ostanak bez Zlatne lopte ne bi umanjio njegovu nogometnu ostavštinu, ono čime Harry Kane impresionira mimo terena jest kultura, smirenost, jednostavnost. Kao netko tko zna koliko vrijedi, ali nema potrebu to isticati na svakom koraku. Niti pokušava glumiti lažnu skromnost pa govoriti kako mu je svejedno hoće li osvojiti najprestižniju individualnu nagradu u svijetu nogometa ili ne.
Jer, na kraju krajeva, na onom školskom igralištu s početka priče uvijek je bilo najvažnije dokazati da si najbolji. Da te drugi priznaju, da te prvi biraju, da baš ti budeš onaj kojem će svi dodati loptu kad je najvažnije. Harry Kane odavno je prerastao takva dokazivanja. Zabija, asistira, razigrava, izvodi kaznene udarce, a ako treba, eto, izvest će i gol-aut. I sve to radi bez velike pompe, bez nepotrebnog dokazivanja i bez potrebe da bude glasniji od drugih. Hoće li osvojiti Zlatnu loptu? Možda hoće, možda neće. Hoće li jednog dana biti proglašen najboljim engleskim nogometašem svih vremena? O tome će se još dugo raspravljati. Ali jedno mu nitko ne može osporiti. Kad se na igralištu dijele uloge, Harry Kane ne mora ni podignuti ruku. Svi već znaju. Prvi za sve.