Prvi Bilićev popis: Tko sjedi za glavnim stolom, a tko ostaje bez pozivnice?

Obrana bi trebala imati svoje poznate stanare: Šutalo, Gvardiol, Vušković i Stanišić djeluju kao sigurni putnici. Smolčić je vrlo blizu, a Pongračić i Erlić čekaju pogled prema mobitelu koji će im promijeniti planove. Moglo bi se pojaviti i jedno novo lice na lijevom boku, poziciji na kojoj Hrvatska već godinama traži rješenje. Šimun Hrgović iz Hajduka ozbiljan je kandidat za lijevog beka.

U veznom redu stvari su, barem na papiru, jasnije. Modrić, Kovačić, Baturina, Pero Sučić, Vlašić i Mario Pašalić — to je društvo koje ima i kilometre, i noge, i puno iskustva. Josip Mišić mogao bi dobiti poziv.

Napad? Kramarić i Matanović zvuče kao logičan početak. Ante Budimir je tu. Dion Drena Beljo nastavio je ondje gdje je stao prošle sezone i djeluje kao napadač kojem je gol postao navika. Bilo bi iznenađenje da ga nema na popisu. Perišić je, naravno, posebna kategorija. On može biti krilo, lijevi bek, rješenje, problem za protivnika i tema za raspravu u isto vrijeme. Kod njega se samo čeka da Bilić odluči gdje mu je najpotrebniji, jer Perišić je već odavno dokazao da se u reprezentaciji ne bira pozicija nego zadatak.

Ostaju pitanja oko Stojkovića, Muse, Marca Pašalića... Adrian Segečić mogao bi barem do pretpoziva, možda i preko njega. Otvorena je i priča o Darku Nejašmiću, dok bi dolaskom novog izbornika neki igrači mogli osjetiti da stari status više nije automatska kategorija. Spominju se Ćaleta-Car, Moro, Jakić i Fruk, ali to su zasad priče iz kafića, a koje završe na društvenim mrežama.

Pravi popis ipak je kod Slavena Bilića. Ujutro ga nosi u Savez, ondje će prije konferencije sjesti s Marijanom Kustićem, popiti kavu i proći imena. Vjerojatno bez velikih drama, jer prvi čovjek Saveza neće iz rukava izvući lijevog beka, a izbornik neće preko kave promijeniti deset odluka. Ali takve su kave važne. U hrvatskom nogometu svaka važna odluka barem nakratko mora proći kroz jutarnji espresso.

A raspored je takav da će Biliću kave možda trebati i u većoj dozi. Češka u Pragu 26. rujna, Španjolska u Sevilli tri dana poslije, Engleska u Rijeci 3. listopada pa opet Španjolska, ovaj put na Poljudu, 6. listopada. Četiri utakmice u deset dana, protiv ozbiljnih suparnika. Ne pamtimo baš često da Vatreni u kvalifikacijskom ritmu imaju ovako gust i težak raspored. Ako su ga ikad imali. To nisu utakmice u kojima se eksperimentira. Zato bi popis mogao biti širi. Bilić će trebati i kvalitetu i broj, i one koji mogu početi, i one koji mogu završiti, i one koji mogu neplanirano uskočiti.

U Zagrebu će predstaviti i stožer. Danilo Butorović, Dean Računica i Nikola Jurčević radit će uz izbornika, Vatroslav Mihačić brinut će o vratarima, dok su Nick Davies i Fedor Kulušić zaduženi za kondiciju. Alen Terzić i Jasmin Osamnović analizirat će protivnike, a Gianni Vio prekide.

Bilićev mandat počet će popisom, ali vrlo brzo slijedi ozbiljan test. I to je dobro. Jer reprezentacija nema vremena za prazan hod, pogotovo nakon ostavštine Zlatka Dalića koja je velika i prilično obvezujuća. Ima Luku Modrića, ima stare adrese, neke nove klubove, puno utakmica i još više očekivanja. A u Hrvatskoj je to već sasvim dovoljno da se od jednog običnog ponedjeljka i jednog popisa napravi državni praznik.