Prošle godine ostvarila mu se dugogodišnja želja, podigao je trofej, a onda i ostao s ciljem za nešto više

Prije neki dan, pomalo u tišini prošla je obljetnica, godinu dana otkako je zagrebački dečko ispunio dugogodišnji san. Očekivali bi možda po regionalnom ključu i pripadnosti da je obući modri dres, ali nije. Njemu je i u Zagrebu bila samo bijela boja, a nakon nekoliko neuspjelih pokušaja prošlih godina Filip Krovinović potpisao je za Hajduk. Veznjak reprezentativnog potencijala kojeg su kroz karijeru od razine više zaustavile ozljede.

Još kad se pojavio u dresu Zagreba spominjalo se kako je hajdukovac i kako mu želja zaigrati za splitske Bijele. Bilo je pokušaja, kontakata i pregovora koji su propali više zbog velike odštete koju Hajduk tad nije mogao platiti. Zanimljivo je i da je svoja prva dva gola u dresu Zagreba zabio baš Hajduku i to današnjem kapetanu Lovri Kaliniću.

Na oduševljenje navijača stigao je prošlog ljeta kao nastavak priče koju su započeli Lovre Kalinić i Marko Livaja. U jednom trenutku prošlog ljeta, malo prije priprema čelnici Hajduka osjetili su da bi mogli dovesti ozbiljna pojačanja i krenuti u borbu za trofej. Za zaokružiti tu priču trebao im je jedan plemeniti veznjak kakvog nisu imali u svojim redovima, a priča oko Krovinovića je postajala sve intenzivnija. Bilo je govora da je u svađi s trenerima Benfici, da je samo pitanje vremena kad odlazi, a onda ga je Hajduk otkupio za 1.5 milijuna eura.

„Napokon sam došao, jako sam sretan zbog toga, svi su me od prve sekunde toplo dočekali i hvala vam na tome. Veselim se treninzima, utakmicama, primio sam zaista puno poruka od navijača Hajduka u proteklih mjesec dana. Bilo je tu stvarno prelijepih riječi, simpatičnih poruka, nastojao sam ih sve pročitati. Zaista sam sretan što moj dolazak toliko znači navijačima, a ja mogu samo obećati da ću istom mjerom pokušati to vratiti na terenu“, rekao je nakon potpisa i potvrdio još jednom ono što se znalo prije. Prošlog ljeta ispunila mu se dugogodišnja želja, na obostrano zadovoljstvo.

No nije to bilo samo ispunjenje želje, već i nova prilika, njemu i Hajduku da pokažu da mogu više od onog gdje su ostali prošlih godina. Zbog ozljeda ligamenata propustio je Svjetsko prvenstvo u Rusiji, a u Benfici je igrao tad najbolji nogomet karijere. Hajduk je u tom valu pojačanja postao i sredina koja nudi igračima u najboljim igračkim godinama i ponovni razvoj velikog potencijala kojeg imaju. Livaja je to iskoristio kao najbolji strijelac HNL-a i postao jedan od prvih na Dalićevim popisima. Nije daleko od povratka među vratnice ni Lovre Kalinić, a Krovinović je na račun svojih partija u bijelom dresu počeo dobivati pretpozive.

Ova momčad Hajduka privlači igrače koji trebaju još jednu priliku pokazati da nisu gotovi, da imaju itekako još što za pokazati. Igrači tu ne dolaze zaraditi ugovore karijere, barem ne one u financijskom smislu. Tu se dolazi zbog emocije i nove prilike, a jedno i drugo je bio snažan motiv za Krovinovića da potpiše do 2024. s Hajdukom.

U najboljim igračkim godinama, s 26 punih, nositelj je igre Hajduka i jedini vezni igrač tog tipa u momčadi. Možda nije krenulo sve idealno u bijelom dresu, ako ćemo se osvrnuti na onaj penal protiv Tobola u Kostanayu, ali zato je kasnije sve išlo nabolje. Upisao je u Kupu i prvenstvu 30 nastupa, zabio sedam golova i šest puta asistirao. On je 'laštik' u Hajdukovoj igri, poveznica i ključna figura, za koju Bijeli još uvijek nemaju adekvatnu zamjenu.

Osim igračkih kvaliteta, njegov dolazak u svlačionicu značio je i val pozitivne energije. Ne možemo se sjetiti trenutka da Krovinovića nismo vidjeli nasmijanog. Uz Subašića i kapetana Kalinića jedan je od nositelja dobre atmosfere u momčadi. Uvjerili smo se u to više puta, kao i u skromnost te strpljenje s navijačima prilikom dijeljenja autograma i fotografiranja.

Takav stav i atmosfera u svlačionici te igračke kvalitete momčadi dovele su ih do prvog trofeja u dresu Hajduka. Već nakon osvajanja sami su dolazili igrači, uključujući i Krovinovića, do čelnika sa željom da ostanu još i bore se za nove trofeje. Nitko od igrača nije želio transfer nakon kraja sezone, a to dovoljno govori o atmosferi u momčadi.

„Top osjećaj. Hvala navijačima što su nas pratili kroz cijelu sezonu. Bila je ovo prekrasna utakmica. Zasluženo smo pobijedili i osvojili trofej koji se dugo čekao. Mislim da ćemo iduće sezone biti još jači“, izjavio je nakon osvajanja Kupa Krovinović i jasno dao doznanja ciljeve za novu sezonu.

Iz Hajduka je već naglašena borba za naslov i Kup te europski iskorak. Kostur momčadi za taj put je ostao nakon dugo vremena. Roster kvalitetnih igrača kojima će sigurno trebati još dopuna na putu ka ispunjenju tog cilja. Pomoć pri dovođenju još kvalitetnih pojačanja može biti priča Kalinića, Livaje i Krovinovića. Mogli su dobiti financijski bolje uvjete sigurno u inozemstvu, ali odlučili su se voditi emocijom pa onda i razumom.

Emocijom su dobili ono što su sanjali tijekom karijere, a razumnim potezom priliku da izbore mjesto u avionu za Katar. S obzirom na konkurenciju malo je teže izboriti mjesto u veznom redu, ali kad bi se i to poklopilo nakon što je Krovinović propustio priliku okititi se svjetskim srebrom zbog ozljede sve bi leglo na svoje mjesto. U kratko vrijeme ispunio bi toliko dječačkih želja, a onda i na kraju sezone možda još koju i da ga navijači bar još jednom nose na ramenima.