“Promašim zicer, Bruno me tješi i diže. Blagoslov je biti dio ove svlačionice“

Ako bismo u Dinamu tražili igrača, koji bi mogao biti personifikacija čitave sezone, ne bismo trebali ići dalje od Sandra Kulenovića. Stigao je baš kad su Modrima stvari počele ići gore-dolje, kad je sezone postajala sve turbulentnija. Takva je bila i njegova situacija, daleko do uspješne, teško je dolazio do prilika i minuta, zabijao nije nikako. Sad, u završnici sezone, sedam-osam mjeseci kasnije, Dinamo je u utrci za oba trofeja, forma raste zajedno s pobjedničkim nizom, a Sandro Kulenović jedan je od junaka te modre priče. Četiri pogotka u HNL-u, a svaki je bio važan, presudan. K tome još i četiri gola u Kupu, od kojih je onaj na Poljudu za 0-1 i finale, imao posebno značenje.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Pričali smo s Kulenovićem nakon pobjede u Velikoj Gorici (0-2) gdje je zabio još jedan važan gol, za vodstvo, te uoči zaostale utakmice s Varaždinom (srijeda, 17 sati), u kojoj se Dinamo može Rijeci približiti na samo dva boda zaostatka.

"Super se osjećam. Pobijedili smo u Velikoj Gorici, u velikom smo pozitivnom nizu, atmosfera je odlična. Čeka nas Varaždin, još jedna utakmica u kojoj idemo po pobjedu, ulazimo u završnicu sezone u borbi za dva trofeja. I, odlučujemo sami o sebi“, priča u uvodu Kulenović.

Došao je u Dinamo s posudbe u Lokomotivi, nekako, na mala vrata, malotko je očekivao da će imati tako važnu ulogu u najbitnijem dijelu sezone. Je li on sam očekivao da će biti jedan od junaka Modrih?

"Kad sam se vraćao u Dinamo iz Lokomotive, razmišljao sam samo o tome da što bolje iskoristim priliku, da se nametnem i da pokažem da mogu igrati u Dinamu. Naravno da je lijepo zabijati važne golove, to mi je i posao, ali, iskreno, meni je najvažnije da mi pobjeđujemo i da idemo prema svojim ciljevima. U konačnici, nije bitno tko zabije, važno je da mi na kraju osvojimo dvostruku krunu.“

U zadnje vrijeme Dinamo igra s dvojicom napadača. Pokazuje se kao dobitna kombinacija, i za Dinamo i za njega?

"Petković, Brodić i ja smo sasvim različiti tipovi napadača, ali smo kompatibilni, jako se dobro slažemo u igri i to donosi rezultat. Tkogod igra od nas trojice to izgleda dobro, ulazimo u šanse, zabijamo.“

Zabio je gol u Velikoj Gorici, odigrao još jednu jako dobru utakmicu, međutim, pamtimo taj susret i po velikom promašaju kod 0-1?

"Moram priznati, u prvom trenutku mi je bilo teško, baš sam potonuo. Kakav promašaj, a utakmica još nije gotova, što ako zbog toga ne pobijedimo. No, prvo je do mene došao Petar Sučić, a onda i Bruno Petković, obojica su me tješili, dizali me i rekli mi: "Ajde, nema veze, idemo dalje. Vodimo, bolji smo, pobijedit ćemo!“ Vrlo brzo sam i ja to zaboravio, nastavio igrati, fokusirao se na utakmicu. Ali, i to je jedan detalj, koji pokazuje kakva smo momčad! Veliki je blagoslov biti dijelom te svlačionice.“

Složit ćemo se da je Dinamo rijetko imao takvu grupu u svlačionici, tako homogenu, s toliko pobjedničkog nagona. Mnogi kažu da je upravo to, uz iskustvo velikih utakmica i tu navika pobjeđivanja i najveća snaga Dinama u ovoj utrci za naslov?

"Istina, imamo igrače s toliko iskustva, s toliko utakmica u nogama, koji su već bili u ovakvim situacijama, igrali presudne i velike utakmice. I kad gledaš sve njih, te starije suigrače, kako rade, koliko im je stalo, koliko žele pobjede, onda to i sve nas gura naprijed. Da, slažem se da je baš to naš jaki adut do kraja sezone, ali puno je još do kraja, nećemo gledati predaleko. Prvo Varaždin, onda ostalo.“

Koliko se teško fokusirati, primjerice, baš na Varaždin dok cijela Hrvatska već priča o derbiju na Rujevici, koji bi mogao ili trebao odlučiti o naslovu?

"Ljudi pričaju o tom derbiju, ali mi smo svjesni da do Rujevice imamo još tri utakmice i da je svaka bitna. Uostalom i Rijeka ima još utakmica do tog našeg dvoboja. Naviknuli smo igrati svaka tri-četiri dana, praktički smo čitavu sezonu u tom ritmu, naučili smo se pripremati i razmišljati samo o onoj idućoj utakmici. Nakon Varaždina ćemo se okrenuti Lokomotivi i tako, korak po korak.“

Dinamu naslov prvaka otvara savršen europski put? No, nešto se mora poklopiti

Odlučit će derbi! Ali ključeve utrke za prvaka drže još dvojica trenera

Splitski sudac delegiran za Dinamo – Varaždin, u VAR sobi Bebek

Ima smisla i zato što je Varaždin dobro namučio Dinamo u prethodnim utakmicama. U Varaždinu je bilo 1-1, u Maksimiru pobjeda 1-0 golom s bijele točke, uz Nevistićevu obranu kaznenog udarca?

"Pa to i govorim. Ne kaže se bez razloga da se prvenstvo odlučuje na tzv.malim utakmicama. Evo, vidjeli ste neki dan Liverpool. Svi pričaju o naslovu prvaka, borbi za Cityjem, a oni izgube od Crystal Palacea. Samo prva sljedeća, to je jedini normalan put. Čim uđeš u utakmicu slabije, koji god bio razlog tome, vrlo lako stradaš. Tako smo nekoliko puta ove godine izgubili bodove, koje nismo planirali. Sjetite se samo Lokomotive.“

Lokomotiva je sljedeći protivnik, nakon Varaždina, hoće li to biti posebna utakmica i za njega, jer je tamo igrao, ali i za čitavu momčad, upravo zbog toga što je Lokomotiva veliki 'dužnik'?

"Bit će sigurno teška utakmica, kao i svaka do kraja. Ali, kažem, o tom potom, sad su sve misli na Varaždinu.“

Moramo ipak malo o Rijeci. Dojam je da momčad s Rujevice ne igra onako lepršavo i dominantno kao jesenas, ali opet, pobjeđuje, u sjajnom je nizu, ne prima golove? Kako iz Maksimira izgleda taj riječki niz?

"Vidio sam negdje da su jedini gol u, ne znam koliko utakmica, primili od nas! To je stvarno sjajan doseg, imaju odličan niz i Rijeka nam je sigurno veliki konkurent. No, ono što mi sad imamo, a tijekom sezone često nije bio slučaj, jest da možemo gledati samo sebe i ne razmišljati o drugima. Odlučujemo sami o sebi, ako pobijedimo sve do kraja, mi smo prvaci. I tako se i pripremamo, ponavljam još jednom, fokusirani smo samo na onu sljedeću utakmicu. Kad dođe vrijeme za priču o Rijeci, onda ćemo se posvetiti tom derbiju.“

Dinamo je u zadnje vrijeme u očitom rastu forme. Koliko je još daleko od svog vrhunca, ima li još rezervi u ovoj momčadi?

"Ja sam uvjeren, a tako, vjerujem, misle svi u Dinamu, da ovo nije vrhunac, nego tek početak! I dalje smo uvjereni da imamo najbolji igrački kadar, da smo najbolji u ligi, sad to moramo i pokazati na terenu. Naravno da vjerujemo u uspješan kraj sezone.“

On je osobno postao jedan od ljubimaca navijača, stalno ga hvale, skandiraju mu s trbina. Koliko mu to znači?

"Općenito nam puno znači ta navijačka podrška, pune tribine gdje god igramo, silna enegija, koja dolazi od njih do nas na terenu. Sve je lakše kad imaš takav vjetar u leđa, daješ još više, ideš još jače. Siguran sam da ćemo i protiv Varaždina, u Kranjčevićevoj i u svim preostalim dvobojima imati jednako brojnu i glasnu podršku. A što se mene tiče... Ne znam, vjerojatno su navijači prepoznali taj moj trud, da uvijek dajem sve od sebe. Drago mi je zbog toga, svakako, pogotovo meni, koji sam zagrebački dečko, Dinamovo dijete.“

Kako se nosio s pritiskom, epitetom napadača Dinama, koji nije zabio gol u više od 20 utakmica, koji je tako dugo čekao svoj prvijenac? Napadači žive od golova.

"Nije bilo jednostavno, pogotovo kad sam bio mlađi. Imaš to uvijek negdje u glavi, znaš da ti je posao zabijanje golova, svjestan si da je u Dinamu poseban pritisak, da se od napadača ovdje uvijek očekuju pogoci. No, s iskustvom shvatiš da moraš davati maksimum, raditi i trenirati, razmišljati kako što bolje iskoristiti priliku u kojoj se nađeš i da će taj pogodak jednom doći.“

I došao je, protiv Rudeša, za pobjedu 1-0. I svi su golovi, zapravo, bili vrlo bitni, donosili su bodove ili kao ovaj na Poljudu finale Kupa? Kad je osjetio da se stvari mijenjaju, da bi konačno moglo doći njegovo vrijeme?

"Mislim da je ključan bio Plzen. Tamo sam zabio gol, koji je poništen i, službeno ga nisam zabio, međutim, meni je bio dokaz da napredujem, da bih mogao početi zabijati u Dinamovom dresu. Osjećao sam se sve bolje, prilagodio sam se na momčad, na igru, vidio sam da imam to u sebi. Onda je došao taj Rudeš, taj važan gol, jako sam dobro odradio pripreme i čekao šansu i stigli su i novi pogoci. I vjerujem da neću stati na tome, da je to isto tek početak, još je puno izazove ove sezone i pred momčad, ali i preda mnom.“

Kad bi mogao poželjeti, koliko bi volio zabiti do kraja sezone? Trenutno je na osam pogodaka (četiri u HNL-u, četiri u Kupu), jedan je još zabio u dresu Lokomotive?

"Prije svega, naravno, želim da osvojim naslov i Kup, to je prioritet, kao što sam rekao, vjerujem u ovu momčad i siguran sam da nismo još dali sve što možemo. Osobno, jasno, želim kao i svi, što više igrati i što bolje iskoristiti minutažu i prilike, koje dobijem. A kad bih dostigao dvoznamenkasti broj golova, to bi bilo odlično. No, neću gledati predaleko, čeka nas u srijedu Varaždin, ajmo pobijediti, neka zabije bilotko samo da uzmemo tri boda.“