Proljeće nije smanjilo nervozu, a do kraja godine još sedam utakmica

Dinamo je osigurao europsko proljeće, a na Maksimiru komorna atmosfera! I nervoza. Prije nekoliko godina to bi bila fatamorgana, danas je realnost. Uostalom na krucijalnu utakmicu stiglo je nešto manje od sedam tisuća navijača što dovoljno govori o ravnodušnosti koju Zagreb pruža prema Dinamu. A to “modri” zaista nisu zaslužili.

U takvoj atmosferi vidjeli smo i takav nogomet. Slabo, oprezno, sporo, bez strasti, energije. Kao da su u glavama zacrtali da moraju uzeti taj bod. Na kraju su ga i uzeli ali isključivo zbog raspoloženog Dominika Livakovića koji je otvorio vrata europskog proljeća.

Hoće li ono biti konferencijskog predznaka ili će ostati u ovom rangu natjecanja vidjet ćemo u posljednjem kolu ali da bi se računalo na bod u Londonu morati će biti puno konkretniji i bolji. No, pitanje je može li više od ovoga…

Nije problem ovog Dinama kvaliteta. Pa sinoć je Zlatko Dalić stigao osobno na Maksimir da se uvjeri u stanje svojih četiri reprezentativca (Livaković, Petković, Oršić i Ivanušec). U momčadi je osvanuo i kapetan Ademi za kojeg znamo koliko znači ovoj momčadi u svakom smislu. Šutalo je nositelj igre u mladoj reprezentaciji, baš kao i Franjić. Moharammi ide na SP u dresu Irana, Menalo ima sve bolji status kod Peteva u susjednoj BiH. Ušao je i Gojak koji je “desetka” svoje reprezentacije… Dakle, koncentracija kvalitete je iznimna. Međutim, stanje na travnjaku nije odavalo takav dojam.

Nakon Osijeka atmosfera u svlačionici bila je šampionska. Nisu uzeli sva tri boda, ali igra i dominacija protiv konkurenta za naslov ih je napunila. Kada je netko izvadio statistiku koja je sugerirala da su imali 80 posto posjeda skoro se šampanjac otvarao. Nakon Genka nije bilo niti približno tako. Uostalom, i sam Krznar je priznao kako su svi klonuli jer su očekivanja bila puno veća od ovog boda koji su dobili jer su imali Livija na vratima.

No, veći je problem što slutimo da ćemo ovakav Dinamo gledati do kraja polusezone. Bez energije, potrošen zbog ludog ritma i izostanka prave reakcije igrača s klupe. I dok su prijašnji treneri imali privilegij birati zamjene za koje su znali da će biti prave, Krznar to ipak nema. U Maksimiru će se silno naljutiti kada im se kaže da su prijelazni rok odigrali poput amatera. Da su prodali trojicu važnih igrača (Majer, Gvardiol, Jakić) te se olako riješili onog četvrtog (Gavranović) i da sada pati kvaliteta izvedbe.

Međutim, to je fakt. I taj izostanak energije koji je logičan u ovoj fazi sezone jer iza igrača Dinama je tridesetak utakmica, ne računamo one za reprezentaciju, a širina klupe je prividan pojam… Jer tu istu širinu određivale su neke druge stvari poput stjecaja utjecaja u HNS-u, dobre relacije s klubovima partnerima u HNL-u... I onda si osuđen na trenutak genijalnosti Livakovića na golu, podvaljenu loptu Petkovića, šut Oršića ili stvaranje viška kod Ivanušeca. Kada to izostane, a sinoć je samo Livaković bio na svojoj razini - dogodi ti se ovo.

Ipak, veći problem za Damira Krznara jest raspored do kraja sezone u kojem Dinamo putuje u Šibenik, London, Pulu i na noge Hrvatskom dragovoljcu. Kod kuće dočekuje Rijeku u Kupu, Hajduk i Slaven Belupo. Puno je tu potencijalnih mina i za Dinamo kada je na puno većoj razini od aktualne. I to je nešto što se sigurno neće riješiti promjenom trenera koja stalno visi nad glavom Damira Krznara. I zbog koje je očito malo nervozan.

“…kada me nakon svega toga pitate kako sam, lud sam”, obrecnuo se nakon utakmice. Prethodno je nabrojao sve probleme s kojima se nosi tijekom sezone. Od prodaja vitalnih igrača, ozljede Ademija i ritma. Zapravo, sve ono što smo i sami naveli kao razlog blijedih izdanja njegove momčadi. I detektirao je krivce u javnosti i medijima koji, eto, nisu prepoznali to do sada… "Mea culpa" gospodine Krznar. U pravu ste. No, možda slučajno, možda namjerno, izostavili ste neospornu činjenicu da najveću odgovornost za takvu situaciju snosi sportski sektor kluba i njihovi potezi. A kojem je na čelu - Damir Krznar.