Pripremao sam se za ulazak u Primeru i - učio za ispit na faksu! Suigrač me ispitivao...

"To je bilo stvarno nešto čudesno. Sudac je svirao kraj, krenuli smo slaviti, a već nakon 20-ak sekundi oko nas su bile tisuće i tisuće ljudi. Nepregledna masa, svi u euforiji, presretni zbog onoga što smo napravili protiv Deportiva", kaže Ante Budimir (27), napadač Mallorce, strijelac prvoga gola u pobjedi 3-0, kojem uspomene na te trenutke ne blijede ni desetak dana poslije.

"Čuo sam dosta priča o tome da su domaći ljudi, takozvani 'mallorkini', dosta hladni i povučeni. Međutim, ovaj put se baš osjetila euforija. Znamo svi što se kod nas dogodilo prije godinu dana, koliko nogomet može pokrenuti neke stvari, a mi smo te 'mallorkine' baš pokrenuli. I da, feštali smo jače nego turisti. A tamo ima stvarno ludih turista...", sa smiješkom govori Ante dok sjedimo u kafiću u njegovoj Velikoj Gorici.

"Stvarno je super razdoblje iza mene. Naravno da sam zadovoljan, u ovim godinama želim se natjecati na što višoj razini, a kroz Mallorcu i Primeru dobio sam super priliku. Svi mi tamo vjeruju i cijene, vjerujem da ćemo i dalje zajedno biti uspješni", kaže Ante, pa se još malo vraća na slavljeničke dane.

"Dan nakon utakmice išli smo na prijem kod gradonačelnika, pa kod predsjednice Balearskih otoka, pa na turu autobusom po cijelom gradu. Po cijelom gradu čekali su nas navijači, da bismo na kraju došli na glavni trg, izašli na binu... Stvarno se u tim trenucima osjećaš kao zvijezda. Kad shvatiš koliko je to ljudima važno, i tebi odmah postane još važnije, dobije neku drugu dimenziju."

Ovako sa strane njegova priča djeluje kao ostvarenje sna. Igrat će Primeru, na najvišem nivou, živi na jednom od najatraktivnijih mjesta na svijetu...

"Život na Mallorci? Ha, lako se priviknuti na dobro. Vrijeme je prekrasno, otok nudi jako puno, od plaža i mora do svega ostalog. Palma de Mallorca je ozbiljan grad, toliko da na trenutke zaboraviš da si na otoku, sve je kao u pravim, velikim europskim gradovima. Stvarno je užitak, ali ipak je najvažnije kako je u klubu, jer tamo sam ipak zbog nogometa. A klub je velik. Vidi se da su 20 godina igrali u Primeri, od tradicije pa do uvjeta za trening, navijača... Lijepo je biti dio te priče, posebno sad, kad smo se vratili tamo gdje im je mjesto, u Primeri", ističe Budimir.

 

Najpoznatijeg navijača još nije upoznao.

"Rafa Nadal je iz mjesta pola sata vožnje udaljenom od Palma de Mallorce, ima tamo i veliki teniski centar, akademiju... Ljudi ga tamo obožavaju, stvarno je jako veliko ime, a uz klub je vezan i zato što mu je stric bio sportski direktor Mallorce. Nažalost, nisam ga imao priliku upoznati, u onom ludilu nakon Deportiva nije bilo izvedivo da se spusti do svlačionice. Nisam ni znao da je bio na utakmici dok nisam vidio snimke... Ali evo, čuo sam se baš nekidan s mojim kondicijskim trenerom Marinom Bašićem, koji ima svog igrača na Wimbledonu, i iz tih krugova se zna s Nadalom. Sreli su se i Rafa mu je pričao da je uživao na utakmici, čestitao je i meni i momčadi... Nevjerojatno, o meni priča i na Wimbledonu, ha, ha. Evo, ostajem u Mallorci i nadam se da ću ga imati priliku upoznati, volio bih to", priznaje Budimir.

Uz klub je i još jedno veliko ime, NBA legenda Steve Nash.

"On je jedan od dioničara kluba, dođe ponekad, iako ne toliko često, no bio je dva, tri tjedna prije finala. Šetao se oko našeg terena za trening sa svojim tatom, netko ga je skužio i ja sam se odmah išao upoznati. Jako pristupačan čovjek, otvoren za razgovor, vidi se da voli i prati nogomet. Iako, naravno da sam ga ja pitao o košarci. Taman je trajalo finale između Golden Statea i Toronta, pitao sam ga za koga navija, pa se našao u problemu. Radi kao vanjski suradnik u Warriorsima, ali potiho mi je rekao: 'Znaš, ipak sam ja Kanađanin...' Valjda neće netko iz Golden Statea ovo pročitati, valjda neće imati problema, ha, ha."

 

Valjda neće, iako popularnost Germanijaka u San Franciscu raste iz dana u dan... Nego, da se vratimo na Mallorcu. Klub je to koji posebno pamtimo po sudarima s Hajdukom prije dvadeset i nešto godina, po obračunu Igora Štimca i Ariela Ibagaze.

"Sjećaju se i u klubu te utakmice, a naš klupski liječnik sjeća se i utakmice s Varteksom u Kupu kupova. Rekao mi je čak i da ima doma dres Varteksa, samo ne znam više je li mi rekao da je od Zlatka Dalića ili Miljenka Mumleka... Tad je Varteks imao top momčad, a oni se toga itekako sjećaju. Kako ne, važne su to utakmice u njihovoj povijesti".

Tri tjedna odmora dobio je ovaj poseban nogometaš, jedan od onih koji već na prvu ruše sve stereotipe o nogometašima. Potpisao je i ugovor s Mallorcom, igrat će protiv Real Madrida i Barcelone, kojoj je već zabijao kao igrač Sampdorije, uveo je Crotone u Serie A, okušao se u Sampdoriji... A opet, ovaj se dečko ni na sekundu neće ponašati kao zvijezda. I zato je poseban, zato je drukčiji. Zato što se vrati iz Mallorce, gdje ga cijeli grad nosi na rukama, a on prvo ode - na fakultet.

"Na četvrtoj godini sam na Ekonomskom fakultetu, baš sam imao neki pismeni, sad čekam rezultate pa ću na usmeni... A to je baš jako težak ispit", požalio se Budimir, koji se po tome itekako izdvaja u svijetu vrhunskog nogometa.

Malo je toliko upornih i savjesnih, malo onih koji će žrtvovati slobodno vrijeme za obrazovanje u trenucima dok zarađuju lijep novac od nogometa.

"Iskreno, mučim se jako. Jako, jako, jako... Traje to već više od osam godina, dug je to proces, a za sve su krive moje sestre. Godinu dana su starije od mene, isto su završile ekonomsku školu, pa upisale ekonomski fakultet. I nakon što su one završile prvu godinu, ja sam maturirao i rekao 'ako one mogu završiti prvu godinu, mogu i ja', ha, ha. Kad sam si posložio sve to u glavi, nije mi teško učiti, izdvojiti malo vremena za to, jer mislim da mi u nogometu imamo vremena za neke druge stvari. Da, moraš žrtvovati neko svoje slobodno vrijeme, ali ja mislim da se isplati", govori Budimir.

U njegovu stjecanju akademskog statusa svoju su rolu odradili i neki suigrači.

"Sad kad sam spremao ispit, morao sam koristiti vrijeme i na putovanjima, u avionu, u hotelu. Uzmeš knjigu i listaš... Cimer mi je bio Srbin Nikola Stojiljković, a kako me trebao netko ispitati, zamolio sam njega. Rekao sam mu: 'Uzmi ovo, budi ozbiljan i ispituj me'. I stvarno je čovjek uzeo knjigu, cijeli se uživio u ulogu profesora, a ja sam odgovarao. Nema druge, jer nikoga na fakultetu nije briga što sam ja nogometaš, tamo sam samo običan student. I tako je i najbolje."

Teška je, na trenutku i dramatična njegova životna priča, ali time je veći i uspjeh koji je postigao, visine koje je dostigao... Naime, otac mu je poginuo u Domovinskom ratu, tad je Ante bio u kolijevci, pa je majka morala sama podizati njega i dvije sestre. Svoj put pronašao je kroz nogomet, ali i kroz vjeru. Kroz pravi vjernički život, u praktičnom smislu.

"Svi mi kao osobe moramo imati više dimenzija. Moj život je nogomet, ali ne samo nogomet. Za mene je baš vjera jako važna, ona je dio mene. Uvijek se prije izlaska na teren pokušam osvijestiti da sam zahvalan što imam priliku izaći na travnjak, što sam zdrav, što se imam priliku boriti za nešto... Jedino što želim je da ja, moji suigrači, ali i svi protivnički igrači, izađu s terena zdravi", kaže Budimir.

Počeo je s nogometom kao sedmogodišnjak, u velikogoričkom Radniku.

"S prozora mog stana gledao sam na stadion i mama me jedan dan odvela na trening. Svi smo bili zajedno, od sedam do 10-11 godina, svi smo bili limači", prisjeća se Budimir.

Priča kaže kako ga dugo nisu prepoznavali kao talenta, da su ga na trenutke i šikanirali, ali dolaskom u kadetski uzrast je - eksplodirao! Uveo je kadete Radnika u prvu ligu, te sezone zabio je valjda 60 golova, pa je brzo stigla i prilika u prvoj momčadi. Bio je to pred kraj posljednje sezone u povijesti kluba pod tim imenom, usred teške borbe za ostanak.

"Imao sam 16 godina kad me trener Damir Grlić pozvao u prvu momčad, tri utakmice prije kraja sezone, vladala je panika da ćemo ispasti... Dobili smo dvije utakmice do kraja, osigurali smo ostanak, a ja sam zabio dva ili tri gola, više se ni ne sjećam... I tako ispratio Radnik u povijest. Nakon toga se rodila Gorica, došao je predsjednik Nenad Črnko, koji mi je dao novu priliku. Ostao sam do 2011., kad sam otišao u Zaprešić, u Inter."

Bio je to prvi transfer u povijesti HNK Gorice, Zaprešićani su ga navodno platili 20.000 eura. Danas vrijedi nekoliko nula više, ali početke ne zaboravlja. I idole iz djetinjstva. On ih nije tražio na posterima nego u susjedstvu. I zato je jedan od idola, onako, pomalo netipičan...

"U ulazu do mog živio je Matija Dvorneković, danas igrač Gorice. Stariji je od mene samo godinu i pol, ali dok smo bili klinci, on je žalio i palio. Gledao sam ga s divljenjem, jer i on je bio napadač, želio sam biti kao on... I na kraju mi je drago da se obojica profesionalno bavimo nogometu, da smo od one dječje igre na betonskom igralištu u kvartu došli do toga", kaže.

Danas se priča možda čak i okrenula, vjerojatno Dvorneković ne bi imao ništa protiv da bude kao Budimir, da igra za Mallorcu u Primeri... No tamo je Budimir. U često okrutnom svijetu nogometnog profesionalizma, u kojem se vrte nemogući milijuni, koji se od igre pretvorio u biznis.

"Da, može se to tako reći...", kazao je Ante, zastao na trenutak ili dva, pa nastavio birati riječi.

"Nogomet se sigurno razvija, ali mislim da on cijelo vrijeme daje ono što ljudi traže. Na kraju dana, ipak se igra zbog svih tih ljudi koji će kupiti ulaznicu, TV pakete ili nešto treće, tako da bih rekao da nogomet odgovara na potrebe ljudi. Šira je to puno tema, ali mislim da može biti jedino ovako kako je."

Za dvadesetak dana napunit će 28 godina, koliko je i Dado Pršo imao kad je debitirao za reprezentaciju. Ante Budimir će sljedeće sezone biti na velikoj sceni, u iznimno jakoj ligi, možda se ukaže šansa da baš one bude jedan od onih koji će u reprezentaciji riješiti problem napadača, devetke...

"Osobno uvijek imam motiv biti bolji i napredovati. To me vodi. I uvijek se orijentiram na ono što imam ispred sebe. U ovom trenutku to je Mallorca, pripreme za jednu jako ozbiljnu ligu, za jako ozbiljnu i zahtjevnu sezonu. Svemu tome se veselim i u to se maksimalno dajem. Pa ćemo vidjeti gdje će me to dovesti", suzdržan ostaje Ante.

Poseban, drukčiji nogometaš. Koji dribla, zabija i uvodi klubove u prvu ligu. Prvi je u drugoj ligi bio s Goricom, u Serie A uveo je Crotone, a sad je na red došla i Mallorca. I najveća pozornica, svijet Primere... Nije loše za jednog klinca s betonskog igrališta u velikogoričkom kvartu Cibljanica. I, to budite sigurni, ovo još nije njegov vrhunac. On tek dolazi...

Razgovarao: Marko Vidalina

POVRATAK NA NASLOVNICU

(foto: Pixsell)