Prije dvije godine zabio je u debiju za Vatrene, a sada ga nitko neće iako nema klub

No, nije Brodić jedini koji, iako je mlad i u svojoj karijeri može još sigurno napredovati, ne može naći novog poslodavca. Jedan koji ulazi u tu skupinu je i Fran Tudor, mladić koji iako ima 24 godine, već sada iza sebe ima bogatu karijeru.

Ovaj rođeni Zagrepčanin svoju je karijeru započeo u posrnulom velikanu Zagrebu, klubu koji je uz Dinamo, Hajduk i Rijeku jedini koji se može pohvaliti naslovom prvaka u HNL-u.

Ipak, klub iz Veslačke potpuno je propao, diktatura jednog čovjeka suludih ambicija dovela je klub do toga da sada nastupa u nižem rangu hrvatskog nogometa, a da mnogi uspješni nogometaši koji su nekada nosili bijeli dres, a dodatnu snagu crpili od možda ne toliko mnogobrojnih, ali zasigurno iznimno vjernih White Angelsa, s velikom tugom pričaju o trenutnoj situaciji u klubu:

Kao što smo već spomenuli Tudor je također jedan od onih koji je svoj nogometni put započeo nosivši dres Zagreba čiji je član bio dugih sedam godina. Nakon toga, u ljeto 2014. godine potpisuje za grčkog velikana Panathinaikosa iz Atene, što je bio iznimno veliki korak u karijeri za ovog mladića.

Da mu nije bilo lako u novoj sredini bilo je potpuno jasno budući da se u hrvatski nogomet vratio svega šest mjeseci nakon što je otišao, a otac sada 24-godišnjeg Tudora u jednom je razgovoru za Večernji list izjavio kako je njegovog Frana, "Pranjić u Ateni hranio i oblačio”.

 A nije ni čudno što su si ova dvojica “legli”. Riječ je o igračima čiji je najveći forte velika brzina, koji su svoje karijere započeli na mjestu desnog krila, ali su ih pojedini treneri vidjeli u posljednjoj liniji. Obojica nisu neki vrsni realizatori, teško je od njih bilo očekivati vrhunski dribling, ali kada ih staviš na omiljenu im poziciju i daš im slobode, budi siguran da će ti za to vratiti.

Jedina razlika u cijeloj priči je ta da je Tudor oduvijek funkcionirao po desnoj, a legendarni Danijel Pranjić po lijevoj strani.

Njegova šestomjesečna avantura u Ateni je tako neslavno završila, a po njegovom povratku iz kluba velike nogometne i košarkaške povijesti prvi se javio Hajduk. Bili su odmah doveli mladog Frana u Split gdje je prvo svoje kvalitete morao demonstrirati igrajući za Hajduk II, ali je jako malo vremena prošlo prije nego li je priključen prvoj momčadi koju je tada vodio Hari Vukas.

Iste sezone upisao je i svoj prvi nastup u Bilom desu, a istog je nosio naredne četiri i pol godine.

U tom period Tudor je samo u HNL-u upisao 109 nastupa, 15 pogodaka i 14 asistencija (transfermarkt), a prije dvije godine njegova tržišna vrijednost kretala se oko 2,5 milijuna eura.

Nećak legendarnog stopera Hajduka i današnjeg trenera Udinesea, Igora, posljednjih godinu dana dobivao je mizernu minutažu pa je stoga bilo potpuno jasno kako će se na kraju prošle sezone morati oprostiti od Poljuda.

Iako je od 1.srpnja Tudor slobodan igrač, on u čak tri mjeseca na burzi rada nije uspio pronaći novog poslodavca. Potal Germanijak dobio je potvrdu kako se ovaj mladić nudio Rijeci, Osijeku, pa čak i Lokomotivi, ali su sva tri HNL kluba bila potpuna ravnodušna na ono što je on, odnosno njegovi zastupnici, imali za reći.

Bila bi uistinu velika šteta da karijera ovog zanimljivog i brzonogog krila otiđe u nekom potpuno drugom smjeru od onog kojeg mu se predviđao, naročito prije dvije godine kada je u debiju za Vatrene zabio pogodak za 2:0 iznimno neugodnom Meksiku koji je tada igrao u svojem skoro pa najjačem sastavu.

Za kraj izdvajamo kako Tudrova tržišna vrijednost u ovom trenutku, iako je bez kluba, iznosi 950 tisuća eura, a portal Germanijak mu za rođendan (koji je danas, 27. rujna) želi puno uspjeha u karijeri i da čim prije nađe novi klub.

(foto:Pixsell)