P. ZobecPrekršaj je čist, ali sve prije toga je sporno. Arsenal je šampionsku sezonu sazidao baš u takvim situacijama
Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 11.05.26. | 16:00
Ako Arsenal prvi pređe preko crte, neće to biti najkontroverznija titula u povijesti. Daleko od toga. Na kraju će se jedino naslov pamtiti, a rijetki će se sjetiti kako je do toga došlo
Dan nakon pobjede Arsenala nad West Hamom koja je Topnike približila naslovu, a Čekićare ispadanju u Championship, glavna tema je, posve očekivano – suđenje. Je li bio faul ili nije, je li trebalo prije suditi penal, da li je Arsenal ovo radio cijelu sezonu? Pitanja koja ostaju nakon što je West Hamu poništen pogodak kasno u sudačkoj nadoknadi.
Ako se sagleda situacija zbog koje je poništen pogodak, onda dileme nema, očiti faul na vrataru Arsenala Davidu Rayi je morao biti dosuđen.
Nije to, međutim, bilo okidač javne rasprave na Otoku. Ono što žulja sve navijače West Hama i one koji ne žele vidjeti Arsenal na tronu jest nekolicina držanja, čupanja i guranja Arsenalovih igrača kod spornog kornera. Rice je odvukao Mavropanosa u gol, dva igrača Arsenala su, poput izbacivača, riješila Pabla, dok je Todibo zaradio nježni zagrljaj oko struka… Barem četvorica igrača Arsenala fauliraju protivnika, od kojih trojica niti ne gledaju loptu. I to sve prije nego će lopta sletjeti na glavu Calluma Wilsona.
U bilo kojem drugom dijelu terena, sudac bi bez previše ustezanja svirao pkrekršaj. U kaznenom prostoru je zavladala sljepoća.
Ali čak niti to nije najspornija stvar vezana za taj poništeni pogodak. Ogorčeni navijači nezadovoljni su jer zbog nekonzistentnih pravila koja, izgleda, ne vrijeda jednako za svakoga. Premier liga se godinama trudi pojasniti da ista pravila vrijede za sve, problem je što utakmice to ne dokazuju.
Arsenal je usavršio svoje prekide, osobito korner, tijekom kojih ima mali milijun sličnih kontakata u kaznenom prostoru, a nakon kojih su igrači Arsenala redovito zabijali pogotke. Zamjetan broj video-kompilacija je isplivao po društvenim mrežama u kojima se jasno vidi što rade Topnici u pripremi prekida, a onda – nikom ništa. Lopta u mreži, sudac pokazuje na centar. Problem konkurencije je što su Topnici svoje naguravanje u kaznenom prostoru pretvorili u standardnu proceduru. Kao kod onog neposlušnog klinca kojeg su roditelji prestali ukoravati jer „takav ti je on“.
I Arsenal je ponovno na pet bodova prednosti u odnosu na Man City (uz utakmicu više).
Topnike do kraja očekuje prilično jednostavan raspored. Na Emirates 18. svibnja stiže davljenik Burnley koji je već potpao pod 'čari' drugoligaškog nogometa i nema nikakve šanse da ostane u elitnom razredu engleskog nogometa.
Posljednju utakmicu sezone, Arsenal igra u gostima kod Crystal Palacea. U normalnim okolnostima, to bi bilo daleko od jednostavnog gostovanja, međutim, ta utakmica stiže samo nekoliko dana prije finala Konferencijske lige, u kojem Palace igra protiv Rayo Vallecana. Zbog europske slave, Oliver Glasner bi Arsenalu mogao sučeliti rezervni sastav…
Iz svega ovoga nije teško zaključiti kako je remi protiv Evertona zapečatio sudbinu Man Cityja. Građani imaju za odigrati još tri utakmice do kraja. Prva je 13. svibnja na Etihadu protiv Crystal Palacea, druga je gostujuća 19. svibnja protiv Bournemoutha.
Slično Arsenalu, City se posljednjeg dana sezone susreće s momčadi koja se natječe u europskom finalu, iako se, istini za volju, finale Europske lige održava prije utakmice na Etihadu. Pep Guardiola bi u toj utakmici mogao računati na umor londonske momčadi.
Ako Arsenal prvi pređe preko crte, neće to biti najkontroverznija titula u povijesti. Daleko od toga. Na kraju će se jedino naslov pamtiti, a rijetki će se sjetiti kako je do toga došlo. Izuzev navijača West Hama. Skliznu li u drugu ligu, ovaj poraz neće vjerojatno nikada zaboraviti.
I možda će upravo zbog toga Cityjev remi s Evertonom ostati trenutak kada je utrka za naslov završila. Ne zbog manjka kvalitete, nego zato što je Arsenal ove sezone savladao dvije stvari bolje od svih ostalih: prekide i granicu do koje suci toleriraju kaos u kaznenom prostoru.
