Pred Dinamom je jako teška sezona, Lokomotiva s druge strane ima puno razloga za optimizam

Dinamo – Lokomotiva 1:0. Trijumf Plavih u ovom dvoboju možda nije iznenađenje, ali je iznenađenje način na koji je Dinamo stigao do pobjede protiv do jučer neporažene Lokomotive.

Lokomotiva je s jedne strane izgledala motivirano, okomito i agresivno, željna očuvanja neporaženog statusa u aktualnoj sezoni. Dinamo je, pak, djelovao kao ranjena i demoralizirana vojska koja jedva drži redove i liniju. Damir Krznar morao je utakmicu silom prilika otvoriti bez klasičnih stopera, a ostatak momčadi činili su više-manje rezervisti.

Od standardnih prvotimaca u prvih 11 pronašli su se Dominik Livaković, Luka Ivanušec i jedan od dvojica Bartol Franjić-Francois Moubandje. Stefana Ristovskog ovdje nećemo uračunati jer je kao klasični bek silom prilika morao uskočiti na neprirodnu poziciju stopera.

Poznato zašto je Theophile propustio utakmicu protiv Lokomotive, za Šerif bi trebao biti spreman

Marko Bulat i Amer Gojak u vezi, Lirim Kastrati i Luka Menalo na krilima i debitant Deni Jurić u prvom su dijelu bili nevidljivi. Zapravo, Dinamo je bio nevidljiv. Na terenu je igrala samo Lokomotiva. Silvijo Čabraja dobro je selektirao momčad koja ove sezone igra odlično. Nisu bez razloga ovako visoko rangirani na ljestvici. Sve opasne situacije, izuzev jednog pokušaja Bulata iz slobodnjaka, bile su pred vratima Dominika Livakovića.

Iako je ideja bila poštedjeti Lovru Majera, Krznar ga je, kao i Mislava Oršića uveo početkom nastavka. I odmah se vidjelo kakva je Majer klasa, pokretao je Dinamove akcije, proigravao, asistirao, pucao. Dinamo s njim na terenu izgleda drukčije i prava je šteta što ga više nećemo gledati na Maksimiru.

Dinamo je u nastavku promijenio napadački segment igre. Ristovski je za vrijeme Dinamovih napada stajao točno uz aut liniju, kao i Sadegh Moharrami s iznimkom što je iranski bek u drugom dijelu igrao krilo i vrlo se rijetko vraćao u svoju polovicu.

U lovu na pobjedu Krznar je dodatno ubacivao ofenzivce. Prvo Brunu Petkovića, onda i Duju Čopa. Dinamova postava je u jednom trenutku (otprilike) izgledala ovako:

I u takvoj formaciji Dinamo je zabio jedini pogodak na utakmici. Tako da je Krznarov rizik urodio plodom. Na kraju se i onako pamte samo pobjede i tri upisana boda. No unatoč boljoj igri prema naprijed, Dinamo je i dalje djelovao nesigurno i propusno u obrani. Dinamovu pobjedu spašavao je Dominik Livaković, skinuo je mrtvaca Arberu Hoxhi na samom isteku vremena, a u nekoliko navrata primijetili smo kako se očajnički dere na svoje suigrače koji su dekoncentrirano i nonšalantno puštali Lokomotivine igrače da se pronađu u izglednim prilikama.

Sve u svemu pred Dinamom je jedna jako teška sezona. Nakon jednog boda u uvodne dvije utakmice na Maksimiru, Dinamo je s minimalnih 1:0 svladao Goricu i Lokomotivu. Bikove su Plavi zaustavili u obrani, no prema naprijed je Krznarova momčad bila prilično sterilna, na kraju je do trijumfa stigla slučajnim (auto)pogotkom. Protiv Lokomotive Dinamo je (u drugom dijelu) bio bolji prema naprijed, ali je obrana bila prilično propusna. Dojam je da je Lokomotivi samo malo hrabrosti i vjere u bod nedostajalo da nastave prvenstvenu seriju bez poraza. Ovaj Dinamo je bio zreo za kiks.

A kada Dinamo ostane bez Lovre Majera, Plavima će biti još teže slomiti ove jače prvoligaške momčadi među koje Gorica i Lokomotiva svakako spadaju. Pogotovo kada uzmemo u obzir naporni ritam kojeg Dinamo očekuje ove jeseni, neovisno o tome hoće li igrati Ligu prvaka ili Europsku ligu.

Lokosi su još jednom dokazali da se od njih u ovoj sezoni može puno toga očekivati. Imaju iznimno potentnu i brzu momčadi, talent mladog Lukasa Kačavende je neprikosnoven, već i sada igra kao da iza sebe ima nekoliko prvoligaških sezona, a tu je i još mlađi Luka Stojković koji je ušao u nastavku utakmice. Lokomotiva ima odlične bekove Branimira Cipetića i Ivana Miličevića, Allyju i Dabro opasni su kada god prime loptu blizu suparničkog šesnaesterca, a Josip Pivarić je klasa za 1.HNL.

Uz to, Lokosi imaju dobrog trenera koji očito zna svoj posao i, ako ne dođe do rasprodaje na zimu, ove sezone trebali bi biti konkurentni za neko od mjesta koje vodi u Europu.

IGRAČ UTAKMICE

Najbolji igrači utakmice bili su Bad Blue Boysi. Dvoboji protiv Lokomotive često su bili ‘alibiji’ za preskakanje utakmice ili malo slabije navijanje, no to sinoć nije bio slučaj. Od prve minute Boysi su krenuli kao da je riječ o utakmici za naslov prvaka. Iako ih je bilo između 400 i 500 na praznom Maksimiru odzvanjali su kao da ih je nekoliko tisuća i zvučnom kulisom dodatno su obogatili štimung same utakmice koja, objektivno, nije bila pretjerano atraktivna.

Na kraju dvoboja Boysi su se spustili do ograde i zagalamili: „Hoćemo pobjedu”, aludirajući naravno na dvoboj u srijedu protiv Šerifa. Igrači su ih došli pozdraviti i zahvaliti im se na navijanju.