J. RadićPovratak na tvorničke postavke: Garcia i momčad potvrdili su svoj limit
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 03.08.26. | 08:01
Čudesni pogoci Šege i Melnjaka u prvom susretu protiv Pafosa kreirali su obećavajući rezultat i stvorili privid da je Hajduk preko noći s minimalnim ulaganjima pronašao kemiju momčadi i postao 'faktor' na nogometnoj mapi. Limassol nas je razuvjerio za Europu, a Varaždin vratio u stvarnost HNL-a
Najlakše je sada udariti po Garciji, ali treba i nakon Varaždina pružiti podršku treneru u njegovim najtežim danima na Poljudu. Treba 'dati ruku' čovjeku koji se toliko muči i želi, ali ima zadatak koji objektivno nadilazi njegove mogućnosti. Garcia radi kako najbolje zna, ali nema kapacitet s prosječnom momčadi napraviti rezultat. Uostalom kapacitet nije imao ni prošle sezone kada je s puno jačom ekipom izgubio sve bitne utakmice pa je ipak ostao na klupi. Iluzorno je zato očekivati da će Garcia napraviti rezultat, pogotovo s momčadi koja se 'skrpala' od igrača što su s bivšim klubovima poispadali iz prvoligaške konkurencije.
Nerealna su očekivanja. Nije Garcia kriv što je okruženje poletjelo nakon jedne utakmice, jer su svih prevarila dva trenutka genijalnosti. 'Slobodnjak' Šege i onaj 'Melnjak ala Van Basten'. Da je Hajduk odigrao 'nulu' ili tijesno dobio Pafos na Poljudu s jednim pogotkom razlike, ne bi ljudi pomislili da je Garcia napravio veliku momčad. Strepili bi za revanš, bili skromni i ponizni u uzvratu, a ovako su očekivanja naglo porasla. Hajduk je s tih 2-0 odjednom postao zrela i europski organizirana momčad. Stvorila se fama da je sportski direktor Graf pogodio s prinovama, a Garcia u mjesec dana od Van Hoorenbeecka stvorio Van Dijka, da je Acapandie postao lagan kao Trent Arnold u najboljim danima, a Dallison brazilski dragulj kojeg su neopravdano zanemarili u španjolskoj Segundi. Međutim, u samo četiri dana dogodilo se grubo vraćanje na tvorničke postavke. Prvo prizemljenje s 'pokerom' u Limassolu, a potom i sunovrat niz brege u Varaždinu. Od europske klase došli smo do realnosti ravnopravne utakmice u Varaždinu, na kraju sa nesretnim epilogom.
Jer, uz sve izrečeno i božica Fortuna okrenula je leđa, pa se u Varaždinu dogodi da Livaja više ne može jedanaestarac pretvoriti u pogodak. Kao da neka viša sila nije dopustila da kapetan zabije i potrči u zagrljaj Garciji za remi i spas od novog poraza. Ali, neće Varaždin zbuniti Garciju, ostat će sebi dosljedan koliko god igra bila bez ideje i energije. I dalje ćemo gledati kako se trener muči na klupi, a momčad na terenu. Novi posrtaj u Varaždinu potvrdio je da su trener i momčad međusobno kompatibilni. Zaslužuju jedni druge, kao što Garciju zaslužuju Uprava i Nadzorni odbor koji su mu pružili unosni ugovor do ljeta 2028. godine. Navijačima je Garcia problem jer su imali naivna očekivanja o velikom Hajduku, ali čak su se i navijači po pitanju Garcije podijelili. Mnoštvo je 'tifosa' Bijelih pružalo podršku treneru poslije Limassola, pa zašto onda ne bi čvrsto podržali Garciju i nakon još jedne siromašne predstave u Varaždinu. Kontiniitet se zaziva godinama, a kocka je pala na Urugvajca da upravo on bude nositelj tog kontinuiteta. Naoružat ćemo se stoga strpljenjem i gledati Garciu zbog čvrstog ugovora i 'kontinuiteta' tih europskih poraza i drugih mjesta u prvenstvu. Valjda neće trećih.
.jpg.webp)
Dok se analizira varaždinski poraz mi ćemo se samo još malo pozabaviti tezom kako Gonzalo Garcia od dolaska u Hajduk nije uspio pobijediti niti u jednoj istinski važnoj utakmici. Krenulo je sa eliminacijom od Dinamo Citya, preko 'petice u Rijeci, s tri poraza od Dinama u prvenstvu, te eliminacije u Kupu na Rujevici. U novoj sezoni imamo već ispadanje u Europa ligi i poraz od Varaždina za nastavak niza. Analiziramo li njegove postavke u izgubljenim važnim susretima, iskristaliziralo se nekoliko jasnih razloga zašto Hajduk sa Garcvijom pada na najtežim ispitima.
Taktička pročitanost je prvi razlog. Garcijin nogomet temelji se na posjedu i strpljivoj izgradnji napada iz zadnje linije, ali u važnim utakmicama poput europskih ispita ili derbijima protiv Dinama i Rijeke protivnici igraju agresivan visoki presing. U tim trenucima, njegova koncepcija redovito puca, a Garcia ne pokazuje sposobnost brze prilagodbe ili prelaska na pragmatičniji "plan B". I momčad se gubi.
Drugi je razlog loše upravljanje kriznim situacijama na terenu. Važne utakmice često donose nepredvidive situacije kao što su rano primljeni pogodak, crveni karton i slično. U takvim trenucima trener mora reagirati izmjenama koje mijenjaju ritam utakmice. Garcijine zamjene u ključnim dvobojima redovito su zakašnjele ili su isključivo pozicijske (igrač za igrača), bez ikakvog stvarnog taktičkog rizika ili promjene formacije koja bi šokirala protivnika Psihološka priprema je treći razlog.
U susretima koji imaju prefiks "biti ili ne biti", mentalna priprema jednako je važna kao i taktička. Hajduk pod Garcijom u tim trenucima redovito izgleda izgubljeno, nervozno i bez pobjedničkog garda. Umjesto da momčad na teren izađe puna samopouzdanja, prečesto se vidi strah od pogreške. Gubitak prednosti od 2-0 protiv Pafosa i potpuni raspad sustava u produžecima jasan su pokazatelj da momčad psihološki nije spremna za najveće izazove pod njegovim vodstvom.
Četvrti razlog je nemogućnost zatvaranja utakmice. Velike momčadi znaju kako "ubiti" utakmicu kada imaju rezultat koji im odgovara. Garcia preferira igru koja se oslanja na posjed čak i kada bi situacija nalagala pragmatično povlačenje, zgušnjavanje linija i igru na tranziciju. Nedostatak taktičke zrelosti da se rezultat obrani pod svaku cijenu koštao je Hajduka prolaska u Europi, a to je luksuz koji si klub u trenutnoj financijskoj i rezultatskoj situaciji ne može priuštiti.
Logika stoga kaže da trener koji ne može donijeti pobjedu u utakmicama koje lome sezonu teško može dugoročno zadržati povjerenje uprave, a pogotovo navijača. Međutim što je logika naspram ugovora koji ima Garcia u Hajduku. U četvrtak je Žalgiris u Vilnusu, stiže nova doza adrenalina i nade. Možda je to baš taj dan, ta utakmica.....