Poučak iz Malmöa: što ti nogomet da, to ti i uzme

U Bačkoj Topoli, protiv Maccabija iz Tel Aviva, Dinamo je ponovno, iako ne toliko ubojito, prezentirao ofenzivnu neumoljivost, pa je iz pet udaraca, tri naplatio pogotkom. Nije to bila igra koja skuplja slinu u ustima, dežurni kamermani su mogli fiksirati kadar na Ivanu Nevistiću, budući da je lopta uglavnom bila u njegovom posjedu, uslijed taktičkog naputka Marija Kovačevića - kada si u nedoumici što odigrati, odigraj golmanu.

Pa kako je naplatio loš trenutak Fenera i preciznost protiv Maccabija, tako mu je nogomet, poput bumeranga, vratio u Malmöu. Nešto što je ranije konvertirano u pogotke – Beljini i Dominguezovi pokušaji, ovog puta su završavali u rukama protivničkog vratara ili na gredi.

Za nešto više od spašavanja žive glave u sudačkoj nadoknadi, trebalo je i više odvažnosti. Posjed kao posjed, znamo što Jorge Sampaoli misli o njemu, nije bogznašto značio Modrima na Eleda stadionu. Bildanje nevažnih statističkih indikatora i inače ne vrijedi ni pišljivog boba, a ovog puta to nije bilo ni pretjerano estetski zavodljivo, a bome niti efikasno.

Možda će to neki nazvati nogometnim praznovjerjem, no za isprovocirati sreću, izazvati sudbinu, kako hoćete, treba se tu i tamo ipak odlučiti na rizik. Kada se već napamet zna europskih 11, a kada tim igračima ne ide najbolje, kao što dobrim dijelom nije išlo na Eledi, onda situacija zahtijeva urgentnost. Nedavno je Kovačević javno poručio rezervistima kako nije zadovoljan njihovim partijama po ulasku u igru, pa je onda, ziheraški, čekao do 60. minute da uvede Luku Stojkovića i Sandra Kulenovića, da bi, vjerojatno najnepredvidljivijim igračima momčadi, dvojcu koji može 'iz ničega' stvoriti pogodak, poklonio mrvice u finišu. Riječ je o Mounsefu Bakraru i Carlosu Vareli koji su, uostalom, i skuhali pogodak izjednačenja.

Kako da mu igrači odgovore na terenu ako im trener daje 15-ak minuta igre da se nogometno izraze? Bilo je nezadovoljnika nakon Maccabija, prvenstveno zbog stila igre, no Kovačević ni ovog puta nije pretjerano mijenjao postavke. A sada su zamjene imale što za reći: osim Bakrara i Varele, svidio se i Stojković koji je unio energiju, posegnuo je Kovačević u frižider i za Gabrielom Vidovićem koji je bio življi no inače, dok je Kulenović, kao i Dion Beljo prije njega, bio sasvim odsječen od igre.

OK, i dalje ovih sedam bodova zaslužuje duboki naklon, no nema ničeg lošeg u tome da se teži 'savršenstvu', da se od Dinama i Kovačevića traži i tri od tri. To znači da su očekivanja veća, a kada je tako, onda znači i da Dinamo ide u pravom smjeru, da je stigao na određenu razinu i da se sada budno bdije nad njim, kako se ne bi odsklizao stepenicu niže. A ako pričamo o uspinjanju, onda će za uspon ipak trebati nešto više, smjelosti prije svega.