REUTERS/Michaela Stache
REUTERS/Michaela Stache

Pored svjetskog superstara i tinejdžerskog dragulja, finale je obilježio – lijevi bek

Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 09.06.25. | 09:40

Član PSG-a je 2002. godište, kao i Joško Gvardiol, a kojemu je velika prijetnja u borbi za epitet najboljeg mladog braniča na svijetu. Na kraju je još i efektno realizirao jedanaesterac i pružio Nevesu priliku da zaključi priču.

Je li u pitanju minhenski zrak, format natjecanja ili nešto ipak niža važnost turnira, na kraju je i najmanje bitno. Final Four Lige nacija servirao nam je akcijom napucane blockbustere, koji kao da su ispali s pokretne trake holivudske produkcije. Neobično otvoren nogomet, kojeg ne vežemo uz završnice velikih nogometnih natjecanja, u ovom nas je izdanju počastio s 18 pogodaka. Nijemci i Portugalci su otvorili priču s tri komada, uslijedila je otvorena izmjena udaraca u okršaju Španjolaca i Francuza (5-4), a uvertiru u sinoćnje finale ponudili su Nijemci i Francuzi (0-2).

Kako to obično biva, iako smo imali četiri pogotka u osnovnom dijelu igre, nebrojeno prilika i s jedne i s druge strane za još pokoji, finalni okršaj sveo se na dva udarca: Alvaro Morata, u tom trenutku vršitelj kapetanske dužnosti, šutnuo je u raspucavanju jedini mlitavi penal kojeg je relativno jednostavno obranio Diogo Costa, a onda je Ruben Neves zabio pobjednički za Portugalce i slavlje je moglo početi.

„A peninusla Ibérica é nossa“ – dobili su prava na hvaljenje Portugalci koji su osvojili bitku za Pirineje. Barem na kratko. To je, ionako, vječna borba. Izdržali su, kao što izdržavaju sve velike momčadi, tešku patnju i mučenje, nekako su odvukli utakmicu u produžetke, iskoristivši lošiji dan najvećeg dragulja svjetskog nogometa – Laminea Yamala i na kraju uputili smrtosnosni udarac.

Ako je to uistinu bio 'sudar generacija' između Yamala i Cristiana Ronalda, kako se medijski etiketirao taj dvoboj, onda je pobjeda otišla na stranu nogometnog 'dinosaura'. Najbolji portugalski nogometaš u povijesti bio je odsječen dobar dio utakmice. Najčešće je djelovalo kao da Portugalci moraju igrati s igračem manje. I kada se po glavi izbornika Roberta Martineza, sve ozbiljnije vrzmala ideja da povuče iz igre svog kapetana – ovaj mu je odgovorio kako samo on zna odgovoriti. Pogotkom u krucijalnom trenutku. Kada se trebalo naći na pravom mjestu, CR nije imao nedoumica, izgurao je nesretnog Marka Cucurellu pa onda poluvolejem pospremio loptu u mrežu za 2-2. Nakon svog 134. pogotka u nacionalnom dresu gestikulirao je prstom prema svojim prsima. „Još uvijek sam tu“, podsjećao je minhnesku arenu i svekoliku nogometnu javnost. Pogotkom je izbezumio Španjolce koji su dominirali travnjakom do tog trenutka.

Pa iako je fokus bio na portugalskom superstaru i španjolskom tinejdžeru – kamere su dvojac neprestano švenkale i budno pratile svaki njihov potez, čak i kada su preselili na klupu, utakmicu su obilježili neki drugi igrači. Oyarzabal i Zubimendi su radili sjajne stvari, Rafael Leao je svojim ulaskom u potpunosti prebacio momentum na stranu Portugalaca, a najbolji igrač u Allianz Areni bio je – lijevi bek. Da je Nuno Mendes briljantan nogometaš uvjerili smo se u ovosezonskom izdanju Lige prvaka, ali kada jedan lijevi bočni igrač, pored sve sile ofenzivnog talenta, preuzme svjetla reflektora, to onda mora biti nešo posebno. Zabio je Šanjolcima bombetinu za 1-1, a bio je ključan i kod drugog, kada je ubacio loptu u kazneni prostor Španjolaca. Inače, bek PSG je 2002. godište, kao i Joško Gvardiol, a kojemu je velika prijetnja u borbi za epitet najboljeg mladog braniča na svijetu. Na kraju je još i efektno realizirao jedanaesterac i pružio Nevesu priliku da zaključi priču.

„Uzet ćemo ovaj trofej. Osjećam da samo na korak do toga“, komentirao je Cristiano Ronaldo u predvečerje utakmice, na medijskoj konferenciji koja je trebala poslužiti kao apaurin za aktualnog izbornika Martineza. Naime, portugalski mediji mu već neko vrijeme sapunaju dasku, pripremajući teren za Josea Mourinha.

Pa iako je CR javno nahvalio aktualnog izbornika, najveći portugalski nogometaš je u tih pola sata hipnotizirao prisutne novinare svojom aurom, raspričavši se o raznim temama. Jedan dio posvetio je upravo Yamalu, a u čiju je obranu stao i nakon utakmice – apeliravši na medije da ga „ostave na miru“.

A mediji su 17-godišnjaka uzeli na zub jer ovog pua nije bio odlučujući faktor. Štoviše, Yamal je imao malo utjecaja na zbivanja na terenu. Djelovao je odsutno, često i odsječeno, a kada bi primio loptu, uglavnom je pred sobom vidio dvojiu igrača, od kojih je jedan upravo Nuno Mendes – dečko zavidnih sprinterskih mogućnosti, dotjerane tehnike i čelične volje za obrambenim dijelom igre. Svaki puta kada bi Yamal primio loptu, ovaj bi, poput sjene, bio priljubljen uz njega, pa je zvijezda Barcelone uglavnom loptu vraćala prema nazad ili usporavala igru, kako bi pokušala navući ostatak pažnje protivnika na sebe. Nije išlo. Ovog puta je 17-godišnjak ostao samozatajan, a uz to ga je i Mendes efektnom fintom i lagano izbacio i igre, zbog čega je zaradio standing ovation Allianz Arene.

Dvadesetdvogodišnji član PSG-a je dominirao terenom. Neumorno je jurcao gore-dolje, zabio je prvi, režirao drugi i onda matirao Unaija Simona tijekom raspucavanja. Pored jednog od najboljih u povijesti te tinejdžera zlatnih nogu, u Münchenu je gospodario– lijevi bek. Eh, što ti je nogomet…


Zaigraj odmah, Germania!

Cjelokupnu Germanijinu ponudu pronađite i proučite OVDJE.


Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.


Tagovi

Liga nacijaPortugalska nogometna reprezentacijašpanjolska nogometna reprezentacijaNuno MendesCristiano RonaldoLamine Yamal

Ostale Vijesti