Kad dobije šamar, Dinamo okrene drugi obraz! Lawal kaznio Modre promašaje i greške, Dinamo tone i tone!

Još jedan bolan udarac Dinamu, novi poraz, pali su Modri u Puli! Istra 1961 kaznila je nonšalanciju modre obrane, Lawal je junak domaće publike, dva pogotka bila su dovoljna da zada novi ubod maksimirskim zvijezdama. Ostat će na papiru zapisani brojni Dinamovi udarci, korneri, vratnica i veliki promašaji, ali ono što se doista piše i pamti je Istrin trijumf 2-1! I još jedan šok za Dinamo, crni niz se nastavlja.

'Kaj bi nam tek napravil Kurilovec!', probudio se autocinizam kod jednog Dinamovog navijača nakon što je na poluvremenu Istra 1961 vodila 2-0. Da, ta je Istra neki dan ispala u Kupu od četvrtoligaša iz okolice Zagreba, ali protiv Dinama su se Istrijani pokazali kao ozbiljna momčad. I uključili se u vlak, u kojemu je sve više vagona, vlak koji odvodi Dinamo u nepoznato. Kad ti nije dan, pozovi Modre u društvo i malo se s njima poigraj! Tako izgleda stvarnost maksimirskog kluba, koji nikako ne pronalazi put izlaska iz krize. Štoviše, iz utakmice u utakmicu pada u nju sve dublje. Tone i tone.

Ne, nije Dinamo odigrao onako loše i očajno kao protiv Celte. Reći će optimisti da je to bio nesretan splet okolnosti, jer izveli su Modri bezbroj kornera, stvarali prilike, puno toga i promašili. Samo Beljo imao je tri velike šanse, jednom je promašio prazan gol s metar-dva, Miha Zajc pogodio je vratnicu, Hoxha je bio raspoložen, nekoliko je njegovih udaraca prošlo blizu mete, prijetio je i Stojković, u završnici i Bakrar. Dakle, s te strane Dinamo je ipak nešto odigrao. Da je poraz na Drosini izoliran slučaj, mogli bismo doista zaključiti da je sreća Modrima okrenula leđa.

Međutim, tu na svoje dolaze pesimisti, koji će zaključiti da ovako više ne ide i da slučajnostima nema mjesta. Dinamo teško i rijetko pobjeđuje, a kad Mario Kovačević i napravi neke promjene, to opet ispadne loše. Opet se odlučio za Lisicu na desnom boku, sad nije imao Mišića pa je gurnuo u vezni red Stojkovića, na krilu je zaigrao Bakrar, u špici Beljo. Momčad je u takvoj fazi, u takvoj crnoj rupi da više ništa ne pomaže. Ne ide s Mišićem, ne ide bez njega, ne ide s Theophileom na beku, ne ide ni s Lisicom, igra Perez Vinlöf umjesto Gode, opet ništa. U HNL-u igra Bennacer, jer u Europi ne može, a onda se i on uklopi u taj sklop, počne 'cariniti' loptu, usporavati igru. I na poluvremenu mora iz igre. Onda još kad čovjek s tribine vidi kako si igrači međusobno prigovaraju, ljute jedni na druge, čak se i svađaju, onda je jasno da puno toga ne funkcionira u svlačionici Modrih. Gledao je utakmicu s tribine i Zvonimir Boban, arhitekt ove momčadi, vidjelo se po grimasama i izrazima lica da je zabrinut, na trenutke možda i očajan. Napustio je ložu koju minutu prije kraja dvoboja. Iako iza Marija Kovačevića i dalje stoji! Barem jest do ove utakmice.

I onda dolazimo do realnosti, a ona kaže da je Dinamo u zadnjih pet utakmica pobijedio jednom, a triput izgubio, da je u zadnjih sedam dvoboja upisao čak četiri poraza. A i kad pobjeđuje (Rijeka, Osijek) gadno se muči, uvijek je to jedva, jedva... Mogao je Dinamo u nastavku zakomplicirati utakmicu, Istra nije bila toliko opasna, kažemo, redali su se korneri, udarci, a kad je Bakrar, u zadnje vrijeme Dinamov junak, zabio za 2-1, oživjele su Dinamove ambicije. Neočekivno, ubacio je Kovačević u igru i Roberta Mudražiju, kojega već dugo nismo vidjeli, dobio je minute i Vidović, Varela, no više od tog počasnog pogotka, još dvije-tri dobre prilike, nije išlo. Još jedan dokaz da je igrači, koji su dugo na hlađenju, ne mogu preko noći postati 'match-winneri'. Možda su Dinamo i Kovačević u Puli najmanje zaslužili poraz, ali to sad već jedan niz, koji traje i koji, definitivno, nije svoje temelje dobio na Drosini. Već puno ranije. Realnost je da je Hajduk na plus četiri, da je pozicija Marija Kovačevića sve upitnija i da Dinamo u ovoj reprezentativnoj stanci mora napraviti neke promjene, zvono za uzbunu odavno je 'probušilo bubnjiće'. Bez obzira na nešto dobre igre i silne promašaje u Puli, zaključak je isti: kad Dinamo dobije šamar, onda okrene i drugi obraz! Tko god naišao da se malo iskali.

Uostalom, hrabra i motivirana Istra jasno je demonstrirala sve slabosti u Dinamovoj igri. Prvi gol, velika greška Lisice, koji, definitivno, nije desni bek. Vraćao je loptu glavom Nevistiću, Lawal je presjekao i zabio. Drugi gol, ubačaj Kadušića na drugu vratnicu, Lawal glavom između McKenne koji nije ni skočio i ukopanog Perez Vinlöfa. Istrijani su prihvatili darove koji su dobili, Dinamo svoje šanse nije iskoristio. Kad kola krenu nizbrdo onda se i ovakve utakmice gube...  Neka se u Maksimiru pitaju: Zašto?

Istra 1961 - Dinamo 2-1

Strijelci: 1-0 Lawal (10.), 2-0 Lawal (33., Kadušić), 2-1 Bakrar (81., Stojković).

Stadion: Aldo Drosina (Pula). Gledatelja: 5241.

Glavni sudac: Duje Strukan (Split). Pomoćnici: Hrvoje Radić (Split), Dujo Sarić (Klis). Četvrti sudac: Ante Terzić (Split). VAR: Ivan Matić (Osijek). AVAR: Luka Kurtović (Osijek).

Žuti kartoni: Kadušić, Jay, Maurić, Kolić, Lončar, Heister (Istra 1961); McKenna, Zajc, Kulenović (Dinamo).

Crveni kartoni: Slavko Blagojević (klupa Istre 1961).

Istra 1961 (3-4-2-1): Kolić - Nasraoui (65. Ayuma), Koski, Marešić, - Kadušić (61. Heister), Radošević, Maurić, Jay (61. Taraba) - Lončar, Frederiksen (82. Ivanišević) - Lawal (82. Agada). Trener: Oriol Riera.

Dinamo (4-3-3): Nevistić - Lisica, Dominguez, McKenna, Perez Vinlöf (82. Mudražija) - Stojković, Bennacer (46. Ljubičić), Zajc (74. Vidović) - Bakrar, Beljo (59. Varela), Hoxha (74. Kulenović). Trener: Mario Kovačević.