.jpg.webp)
Pola stoljeća posta: Maroko pred domaćim navijačima lovi naslov i zalet za domaće Svjetsko prvenstvo
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 18.01.26. | 08:03
Kruna na Afričkom kupu nacija bila bi, nakon četvrtog mjesta na SP-u, potvrda da se na sjeveru kontinenta radi dobar posao, a osnovna je želja opravdati velika ulaganja, s obzirom na to da su upravo oni jedan od domaćina svjetske smotre za četiri godine
Maroko će u nedjelju pokušati zaustaviti post dug pola stoljeća. Na svoj drugi kontinentalni naslov čekaju već 50 godina, a prepreka na tom putu bit će im Senegal, protiv kojeg igraju od 20 sati (Sport Klub). Lavovi s Atlasa imaju i druge, nenogometne prioritete. Politika i sport su isprepleteni, a kralj želi vidjeti kako momčad podiže trofej Afričkog kupa nacija (AFN), čime bi opravdao sredstva za organizaciju ovog natjecanja i razvoj nogometne infrastrukture, ali i SP-a koje će se održati u Maroku i drugim državama za četiri godine.
„Čekamo ovaj trofej već 50 godina“, rekao je branič Maroka Romain Saiss za BBC World Service.
„To je dug period za sve u zemlji. To je san svih Marokanaca.“
Maroko se može pohvaliti najboljom obranom u finalu, s pet utakmica u kojima nisu primili pogodak i jedinim golom koji je primio Yassine Bounou iz jedanaesterca. No, sve je do sada zaboravljeno. Finale nikada nije kao ostale utakmice. Pogotovo kada je s druge strane Senegal, koji je na ovom turniru zabio 12 pogodaka.
Kao i Marokanci, i oni se također bore za svoju drugu afričku titulu, osvojivši svoj prvi trofej na izdanju 2021. u Kamerunu. Osim slave i prilike da se nazovu najboljom momčadi na kontinentu, prvaci će osvojiti 10 milijuna dolara nagradnog fonda, što je povećanje od 3 milijuna dolara u odnosu na prošli turnir.
Veliki je ovo uspjeh za struku, nevezano tko izađe kao pobjednik. Četvrto izdanje zaredom pobjednike će trenirati Afrikanac, s Marokancem Walidom Regraguijem ili Senegalcem Pape Thiawom koji će pratiti Djamela Belmadija (Alžir, 2019.), Alioua Cissea (Senegal, 2021.) i Emersea Faea (Obala Bjelokosti, 2023.).
Osvajanje AFN-a dugoročni je projekt za Maroko. Imperativ kralja Muhammeda VI. je također tu. On je prije 20 godina prvi put govorio o ulaganju sjevernoafričke zemlje u sport, a od 2009. ulaganja de facto nisu prestala. Kulminacija je sve ovo – od sjajne organizacije do sjajne reprezentacije.
No, ono što ipak malo 'svrbi' je izostanak uspjeha seniorske reprezentacije, koja u 20 godina ima tek to jedno četvrto mjesto na SP-u, dok su na kontinentalnoj smotri često bili bez značajnog rezultata.
Mladi do 23 godine osvojili su broncu na Olimpijskim igrama u Parizu 2024., a igrači do 20 godina dobili su pravo zvati se svjetskim prvacima nakon što su pobijedili Argentinu u listopadu prošle godine. Maroko je također osvojio posljednja tri izdanja Afričkog prvenstva nacija (CHAN), turnira za igrače koji igraju u domaćim prvenstvima na kojima su sudjelovali (2018., 2020. i 2024.), a ta je momčad prošli mjesec osvojila i FIFA Arapski kup.
Ipak, Maroko se držao daleko od trofeja AFN-a od svog jedinog trijumfa u Etiopiji 1976. godine, a ovo im je tek drugi nastup u finalu od tada.
„Ubiremo plodove zlatnog doba marokanskog nogometa, ali ne smijemo zaboraviti odakle dolazimo“, rekao je Regragui, koji je bio dio posljednje marokanske momčadi koja je igrala finale Kupa nacija, nastupivši u njihovom porazu od 1-2 od Tunisa 2004. godine.
Pedesetogodišnjak je bio pod intenzivnim pritiskom da osvoji trofej. Igra se pred domaćom publikom, a u zemlji s milijunima izbornika, baš kao i u Hrvatskoj, njegova taktika je često kritizirana, a sada mora prevladati još jednu prepreku.
„Jako sam sretan zbog igrača i marokanskog naroda koji ovo zaista zaslužuju“, rekao je nakon njihove polufinalne pobjede nad Nigerijom na penale. „Velika je stvar za njih biti u finalu, ali morat ćemo se brzo oporaviti jer smo se puno potrošili u polufinalu.“
Senegal je, u međuvremenu, svladao sedmerostruke prvake, Egipat, u polufinalu zahvaljujući golu Sadia Manea u drugom poluvremenu. Iskusni 33-godišnjak je zabio pobjednički penal u finalu 2021., također protiv Faraona, i još jednom dokazao da je čovjek za velike stvari.
Bivši napadač Liverpoola želi još jedno kontinentalno zlato, nakon što je najavio da će mu ovo biti posljednji nastup na AFN-u.
„Finale se igra kako bi se osvojilo“, rekao je Mane.
„Jako sam sretan što ću igrati svoje posljednje finale. Uživat ću u njemu i, nadam se, odvesti svoju zemlju do pobjede.“
Međutim, Senegal ima niz napadačkih talenata uz Manea, a Iliman Ndiaye, Nicolas Jackson, Habib Diallo, Ismaila Sarr i 17-godišnji Ibrahim Mbaye predstavljaju prijetnju golu Bounoua. Teranga Lionsi će zbog suspenzije biti bez kapetana Kalidoua Koulibalyja i veznog igrača Habiba Diarre, ali vratar Edouard Mendy i veznjak Idrissa Gana Gueye bit će spremni.
U finalu će nastupiti četvrti put, nakon što su izgubili u ovoj prestižnoj utakmici 2002. i 2019. prije nego što su konačno osvojili naslov prije četiri godine. Thiaw je, poput Regraguija, okusio poraz u finalu kao igrač, kao dio momčadi koja je poražena na penale od Kameruna prije 24 godine, a sada i on lovi svoj komadić povijesti. (hk)
