Pogriješio sam što sam došao u Dinamo, a Zagreb je dotaknuo dno
Vrijeme Čitanja: 2min | čet. 13.12.18. | 13:23
Moj glas za najboljega išao je Modriću, ali ništa manje zasluge za naše srebro nije imao sjajni Mandžukić, kaže Vasilj.
Nekada sjajni reprezentativni vratar, vlasnik svjetske bronce iz Francuske, kršni Hercegovac Vladimir Vasilj (43), živi daleko od svjetala reflektora, pa čak i daleko od vrhunskog nogometa.
„Zadnjih petnaestak godina držim kafić Scudetto u Međugorju te sportski centar, a pokrenuo sam i školu za vratare u Čitluku“, kaže nam Vasilj, koji je nakon završetka profesionalne karijere imao samo dva dužnosnička angažmana.
„Bio sam sportski direktor u Brotnju te trener vratara u mostarskom Zrinjskom u sezoni 2013./2014. kada je prvi trener bio Branko Karačić. Od tada ništa, nekako me pustilo“, nastavlja Vasilj, Međugorac rođen u Hannoveru.
Vratarska loza obitelji Vasilj ima dva nova izdanka, na što je tata Vlado osobito ponosan. Uz dvojicu sinova, ima i 14-godišnju kćer Anju.
„Moj stariji sin, 23-godišnji Nikola, član je druge momčadi bundesligaša Nürnberga, s dobrim izgledima da se priključi prvoj momčadi, a drugi sin Filip ima 19 godina i treći je golman Lokomotive. Filip je bio hrvatski reprezentativac do 17 i do 19 godina, branio za lokose u Ligi prvaka mladih. Nije pretjerano visok, 185 cm, što je danas poželjna visina za vratara. Traže se brzi, hitri, sa smislom za igru. Danas na prste jedne ruke možete nabrojiti dvometraše vrhunske vratarske klase. Jedan od njih je naš Lovre Kalinić koji je za svoju visinu izuzetno pokretljiv i tehnički potkovan“, nastavlja Vasilj.
Vlado je imao živopisnu karijeru. Sjajno je branio u Hrvatskom dragovoljcu, s kojim je ostvario plasman u Prvu HNL, zaslužio i Ćirin poziv za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj (na kojemu nije branio ni minute, kao ni na SP-u 2002. i na Euru 2004.), potom prešao u Dinamo i tada se dogodio zastoj karijere.
„S ove vremenske distance mogu objektivno procijeniti da sam pogriješio što sam tada, 1998. godine, došao u Dinamo. Govorilo se tada da će 35-godišnji Ladić završiti karijeru, pa sam tu vidio svoju šansu, no Dražen je odlučio nastaviti i bio sam prisiljen na čekanje. Tri godine bio sam u Dinamu pričuva i karijera mi je stagnirala u najboljim godinama“, ističe Vasilj.
Ostatak priče Vladimira Vasilja pročitajte OVDJE u nastavku teksta.
(Foto: Pixsell)
